Sudeći prema reakcijama građana, izgleda da je političar najnepopularnije zanimanje, vjerojatno i zbog toga što smo stoljećima svaku vlast doživljavali kao nenarodnu: tursku, mletačku, austrijsku jugoslavensku… A i danas, kada imamo “svoju” vlast, malo-malo pa izranjaju neki skandali i afere. A kako li su tek kršćani prvoga stoljeća gledali na rimsku vlast koja im nije bila naklonjena i koja je, između ostaloga, svoje careve proglašavala božanstvima, a kršćane počela proganjati! U tome smislu neobično nam zvuči ova preporuka apostola Pavla: “Preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve, i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine”.

Moliti za cara Tiberija! Moliti za sultana u Carigradu, za cara u Beču, za kralja Aleksandra u Beogradu, za Pavelića u Zagrebu, za Tita u Beogradu? Za njih moliti? Neki bi se zapitali, vrijedi li moliti za današnju hrvatsku Vladu… Rekao bih da je ova Pavlova preporuka i razumljiva i dobra. Kao prvo, Isus je rekao da treba dati caru carevo, a Bogu Božje. Zapisano je da je Isus jednom prilikom platio porez. Vlasti jednostavno valja biti lojalan, dokle god se njezine odredbe ne protive ljudskoj savjesti. Tako su, primjerice, prvi kršćani služili u carskoj vojsci kao lojalni građani, ali u isto vrijeme nisu htjeli paliti tamjan pred kipovima rimskih božanstava. Sve ima svoje granice. Osim toga, je li ikad u našoj povijesti državna vlast bila posve pravedna? Ima li igdje na svijetu posve pravedne državne vlasti? U Švicarskoj? Vjerujte, ni tamo je nema u potpunosti. Bio sam tamo.

Domoljublje je kršćanska vrlina. Domoljublje supokazivali i Isus i Pavao. Ivan Pavao II. s ponosom je naglašavao svoju pripadnost poljskom narodu. Domovina je sveta. A nositelji vlasti? Jesu kakvi jesu. Ali ih valja poštovati u njihovoj službi. I moliti za njih. Dobro je moliti i za domovinu i za nosioce vlasti - da budu čestiti na dobrobit sviju. Konačno, što nam se nositelji vlasti manje sviđaju, to više za njih valja moliti. Kada dođete svećeniku i kažete mu da vam ovaj ili onaj čovjek na neki način zagorčava život, redovito će vas upitati: “A jeste li se pomolili za tu osobu?”. Mudro. To isto vrijedi i za državnu vlast. Molitva nije formalnost. Veli apostol Jakov: “Mnogo može žarka molitva pravednikova”.