U svojim prispodobama Isus koji put uzima jake izraze da bi bolje istaknuo ono što želi reći. Tako jednom prilikom govori: "Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!" Kako to mrziti oca i majku…? Naravno da Isus ne želi reći da trebamo bilo koga mrziti. Naprotiv, on govori da treba voljeti čak i vlastite neprijatelje. Snažnom riječju "mrziti" Isus želi naglasiti da je za onoga koji ide za Isusom to neusporedivo najvažnije, važnije i od obiteljskih veza.

Ovaj su redak rado na sebe primjenjivali svećenici i redovnici koji, eto, napuštaju roditelje i obiteljski život da bi služili samo Kristu. Međutim, Isus veli da to vrijedi za svakog njegova učenika, za svakog kršćanina. A to onda izgleda prestrogo, zapravo nerealno. Zašto bi se vjernik trebao odreći svega oko sebe? Zar je idealan vjernik onaj u samostanu ili onaj pustinjak? Pa ipak, Isus tu riječ govori svima i ta je riječ i razumljiva i mudra. Pogledajmo. Zar nije razumljivo da će čovjek ostaviti oca i majku i osnovati obitelj daleko od roditeljskog doma, do te mjere da će potegnuti preko granice, pa i preko oceana? To može biti bolno, ali nam je to i razumljivo i normalno. Slično tome će čovjek zbog posla biti možda mjesecima odvojen od obitelji. To je još teže, ali i to je ono što se redovito događa npr. mornarima. Eto, vidimo kako ono što izgleda nedodirljivo, kao što su obitelj i roditeljski dom, u životu ustupa mjesto nekim drugim nužnostima.

Na sličan način, kada čovjek stvarno želi živjeti prema vlastitoj savjesti, kada stvarno uzme Kristovo evanđelje kao vodič za svoj život, to onda traži i određene žrtve. Ima u svijetu ljudi koji zbog svoje vjere puno trpe, tako da su danas kršćani najprogonjenija vjerska zajednica. Za ono što je čovjeku važno, životno i bitno, čovjek je spreman trpjeti, baš kao što su branitelji u Domovinskom ratu stavili dobrobit domovine čak iznad vlastitog života. To znači živjeti za ideale, pa koštalo što koštalo.

Vjernik zna da vjernost Bogu koji put može koštati, baš kao što je koštala Isusa Krista koji je, vjeran svome poslanju, završio na križu. Isus čovjeka poziva da Božji zakon stavi na prvo mjesto. Doslovno iznad svega. Unatoč drukčijim strujama i strujanjima. Prisjetimo se: Isus je baš zbog svoje vjernosti umro, ali je nakon toga uskrsnuo i bio proslavljen. Upravo to ispunja smislom, mirom i radošću svakoga koji ga slijedi.