U državnom protokolu za posebno svečane prigode točno se zna tko stoji odnosno sjedi na kojem mjestu. Imajući to pred očima, Isus donosi neobičnu preporuku. Veli: "Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: ‘Ustupi mjesto ovome.‘ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto."

Hajde da malo budemo strogi sami prema sebi. U skupini ljudi koje uglavnom poznajem, kada bih se oko sebe osvrnuo, na koje bih mjesto po časti stavio samoga sebe? Brzo bi nam pred oči došle mnoge mane onih koji nas okružuju i onda bismo stavili sebe negdje poviše. Međutim, ako bismo, ipak, bili malo strogi prema samima sebi, onda bismo se svakako trebali staviti na posljednje mjesto. Lažna skromnost? Ne. Tvrda istina. Pogledajmo. Ako znam za određenu manu i pogrešku nekog čovjeka, mogu li sto posto biti siguran da je tome baš tako? Pa ako je sigurno nešto loše i učinio, mogu li ja znati njegove razloge, njegove nakane? Mogu li ja sa sigurnošću suditi njegovo srce? Tko zna što se događalo u njegovu duhu i tijelu, tko zna kakav je odgoj imao, koje je mučne stvari doživio u djetinjstvu, u posljednjem ratu? Naprotiv, kada sam ja u pitanju, očito je da sebe puno, puno bolje poznajem. Dobro znam gdje sam i zašto griješio. Svoje grijehe i mane dobro poznajem uključujući i okolnosti. Prema tome, za koga sigurno mogu reći da nije baš dobar čovjek, da koji puta nešto čini s lošim namjerama? Ni za koga sa sigurnošću. A za koga sigurno mogu reći da je grešnik, da je tada i tada loše postupio? Samo za sebe. Prema tome, kada, po Isusovu naputku, biram posljednje mjesto, mudro i realno postupam… Postupim li drukčije, vrlo lako mogu biti ismijan i ponižen. Javno ili iza leđa.

Osim toga, valja uzeti u obzir i ovo. Kakvo god ja mjesto zauzeo na nekoj svečanosti ili u društvu, to je izvanjski sud. Ja vrijedim točno toliko koliko vrijedim, bez obzira na kojem sam mjestu na nečijoj listi. Konačno, ako danas razmjerno visoko "kotiram", ja ne znam što će biti sa mnom sutra. Veli pjesnik "Kolo od sreće okreće se"… Zato je najvažnije kako me sudi vlastita savjest, odnosno kako me u konačnici vidi Bog. A on je takav da uzvišene ponizuje, a ponizne uzvisuje…