Temelj kršćanstva jest vjera da je Bog jedan, ali i trojstven, Otac, Sin i Duh Sveti, te da se Sin Božji u određenom povijesnom trenutku utjelovio, to jest postao čovjekom kao Isus Krist, koji je kao takav pravi Bog i pravi čovjek. Zato Pavao u svom oduševljenju piše: "Krist Isus slika je Boga nevidljivoga… u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji." Biblija dakle veli da je Isus, modernim rječnikom rečeno, "prototip", to jest da je Bog, stvarajući svijet, svemir i čovjeka - kao vrhunac svoga stvorenja - imao pred očima savršenog čovjeka, Isusa Krista, koji je i Bog i čovjek.

Prisjetimo se: Knjiga postanka opisuje prve ljude u "zemaljskom raju" kao Božje prijatelje, stvorene na Božju sliku. Međutim, kako čitamo u Novom zavjetu, po Isusu Kristu čovjek postaje posinjeno dijete Božje, ulazi - slikovito rečeno - u Božju obitelj, postaje dionikom božanske naravi Isusa Krista, jer je Isus pravi Sin Božji, ali u isto vrijeme i pravi naš brat, "nama u svemu jednak osim u grijehu".

Nekome će možda ovaj uzvišeni Pavlov govor izgledati previše pobožan i prikladan tek da ga u crkvi govori zaneseni propovjednik. Možda. Međutim, ovdje je u pitanju kršćanska vjera da čovjek, stvoren na Božju sliku, stvarno u sebi nosi ono božansko da je naša istinska, neiskvarena, originalna narav, upravo ona koju ima Isusu Krist. On je i došao na svijet da čovjeka, koji se po grijehu udaljio od Boga, ali i od samoga sebe, da toga čovjeka izmiri s Bogom i sa samim sobom. Jer, veli dalje Pavao, Božji je plan po Kristu "izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima".

Koji put tražimo sami sebe, koji put ne znamo što bi bilo dobro i za nas i za naše društvo. Crkva vjeruje da ima jedinstven, jedini prototip: Isusa Krista. On nam je pokazao put dobrote, milosrđa, ljubavi, vjernosti. On nam je pokazao da čovjek ne živi samo o kruhu, on je svojim primjerom pokazao da se treba Bogu pokoravati, pa, ako treba, zbog toga i trpjeti, da treba ljubiti neprijatelje i progonitelje. Put je to koji nažalost nikad nećemo potpuno slijediti, ali mu se uvijek možemo iznova vraćati. Kršćani su uvjereni da je to jedini istinski i najbolji put i za kršćane i za sve ljude dobre volje. Jer, imamo sjajan uzor: Isusa Krista, ali imamo i njegovu pomoć da ga možemo slijediti. "Tko ima uši, eka čuje."