Što vam se čini: u vašem susjedstvu ima li više onih koji su završili ekonomski fakultet ili onih koji rade kao keramičari ili vodoinstalateri? Koji su od njih više traženi? Tko više zarađuje? Isus uzima upravo tu sliku i govori svojim učenicima: "Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju." U prvoj Crkvi to su učenici shvatili kao poziv da idu naviještati evanđelje po cijelom onda poznatome svijetu. I to nije bilo lako, jer Isus im dalje govori: "Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove."

Osim apostola i propovjednika, i u društvu i u Crkvi danas nam treba radnika, odnosno onih koji će predano raditi. I u tome smislu svaki je posao i vrijedan i častan i svaki onaj koji predano radi svoj posao vrijedan je našega poštovanja. To vidimo već u obiteljskim razmiricama: tko će usisati stan, tko će počistiti, tko pospremati po kući, tko oprati i spremiti posuđe, tko će iznijeti smeće, otići po kruh, tko će pohoditi djeda i baku i biti im jedno poslijepodne na usluzi, tko će pomoći mlađem bratu napisati zadaću? Tko će na vrijeme otići u crkvu da bi ministrirao? Tko će raditi?

Netko će možda s gorčinom reći da je danas puno onih koji pričaju, a malo onih koji stvarno rade i žele raditi, izgovarajući se da čekaju "posao u struci". Neće biti baš tako, ali očito ima i nešto istine u ovoj tvrdnji. Kako god bilo, vjerujemo da je Bog stvorio čovjeka da čuva i uređuje ovu zemlju. Dao mu je da "u znoju lica svoga" jede svoj kruh, ali mu je također dao da mu "znoj lica njegova" donosi zadovoljstvo i radost, kada vidi kako mu uspijeva djelo njegovih ruku. Josip i Marija su radili i Isus zajedno s njima prije nego što je počeo propovijedati. Pavao se dičio time da uz svoju apostolsku službu za život zarađuje vlastitim rukama. Rad nije prokletstvo. Rad je blagoslov. Naravno da i u tome treba imati mjeru. Prema onom drevnom benediktinskom pravilu "Ora et labora", to jest "Moli i radi" i za nas je važan ritam rada i odmora, rada i molitve, rada i obiteljskog života. Važno je da u tome odgajamo i svoju djecu, da je učimo odgovornosti i samostalnosti. Ritam rada i odmora, rada i molitve bit će izvorom našega mira i naše radosti. Svi koji tako čine, to su i osjetili.