Svakom čovjekovom djelu prethodi zamisao, svakoj zgradi prethodi nacrt, a svakom velebnom djelu prethodi vizija. Biblija na početku stvaranja stavlja Mudrost koju kršćani poistovjećuju s Isusom Kristom. Tako je i čuvena crkva u Carigradu, grčki Hagia Sofia, posvećena upravo Svetoj Mudrosti, odnosno Božjem Sinu. Tako u Knjizi mudrih izreka o vječnoj Božjoj Mudrosti stoji: "Gospodin me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba…, kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna…, kad je postavljao moru njegove granice…, kad je polagao temelje zemlji".

Razumljivo je da znanstvenici govore o teoriji Velikoga praska, to jest da je od jedne neizmjerno malene točkice, prije nekih trinaest i pol milijardi godina nastao cijeli svemir, svemir u kojem vladaju jasni i čvrsti fizički zakoni. To je ono što vidimo i što (vjerojatno) možemo dokazati. A što je bilo prije toga? Današnja fizika veli da "prije" nije postojalo, jer je s početkom svemira nastalo i vrijeme, koje je također relativno. To je izvan svakog našeg poimanja. Nadalje, znanost ne može objasniti zašto su nastali baš takvi zakoni fizike koji vladaju našim svemirom, kao što ne možemo znati zašto su se upravo na Zemlji stvorili uvjeti za život.

A evo, Biblija nam govori da ništa nije nastalo slučajno, da je Bog od samih početaka, prije početka vremena sve to u svojoj mudrosti zamislio, odredio, stvorio i postavio da se - po određenim zakonima - razvija i da raste. Biblija naučava da nismo bačeni u prostor i vrijeme, da nismo prepušteni samima sebi, da sve oko nas ima smisla, da sve oko nas postoji po određenim zakonima te da u tome smislu i naš život ima svrhu i sada i u vječnosti. To je vjera, vjera koju teorija Velikog praska niti opovrgava, niti dokazuje. To je vjera kao Božji dar, vjera koja je izraz čovjeka, koji je svjestan svoje ograničenosti te se divi veličanstvenim i svrhovitim zakonima po kojima živimo. To je vjera da Bog stoji na početku svega, da Bog u svojoj mudrosti i ljubavi vodi naš život, da nas Bog koji je Ljubav čeka na vratima vječnosti. U toj vjeri živjeti, znači radosno proživljavati svaki dan, znači blagoslivljati Boga i sada i u vječnosti. O alternativi bi bilo tužno razmišljati.