Za ljude koji se vole dobro pogostiti prekrasno je kad je stol pun i prepun, bilo to kod kuće ili u nekom restoranu. Naprotiv - bar meni - nekako je tužno kada dobiješ na tanjuru jelo bogato ukrašeno s posebnim nekim umacima, a sve skupa bi se moglo staviti u tri žlice… Ivan opisuje kako su učenici, još uvijek zbunjeni nakon Isusova uskrsnuća, otišli ribariti. Cijele noći nisu ništa ulovili. Kada su se za jutarnje izmaglice približavali obali, Isus im s kopna doviknu da bace mreže na desnu stranu lađe. Nisu ga prepoznali, ali su tako učinili. I gle - mreža im je bila puna i prepuna. Tada su shvatili da je to Isus. I onda, veli Ivan, “Šimun Petar se popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri.” Obilno i preobilno. Za kršćane je to slika Božje velikodušnosti. Kad Bog daje - naveliko daje. Baš kako ono Ivana Brlić-Mažuranić u jednoj svojoj bajci hvali dobrog župana: “U župana duša blagorodna! Kada daje, na pregršti daje, kada misli, na veliko misli!”.

Naša ljudska nevolja (a tu su podjednako i vjernici i oni koji misle da to nisu), ponajčešće jest u tome da ne vidimo ono što imamo, nego se silno brinemo i ljutimo zbog onoga što nemamo, a za što mislimo da bismo trebali imati. Evo, imam poznanika u jednoj siromašnoj afričkoj zemlji. Mogu li, smijem li ja njemu objašnjavati kako je u Hrvatskoj velika kriza, kako se teško živi, kako je za većinu upravo nužnost da se otisnu preko granice? A u toj afričkoj zemlji - spomenimo samo to - ni osnovna škola nije besplatna, a zdravstveno osiguranje uopće ne postoji.

Pogledamo li bolje, Bog nam daje obilato. U materijalnom smislu ne oskudijevamo. Uglavnom se ne žalimo na hranu i odjeću. Osim toga, nismo prognanici (pomislimo samo na Ukrajinu!), ne živimo u političkoj diktaturi, imamo određene građanske slobode. A mi kao slabi i nezahvalni ljudi ne gledamo na ono što imamo - misleći da se to podrazumijeva - nego se opterećujemo što nemamo ovo ili ono. A što reći o duhovnom bogatstvu? Ni tu nismo siromašni. Ako smo imalo Bogu okrenuti, vjerujemo da je Bog dobrostiv, da nam oprašta naše ludosti i naše grijehe te da nam otvara cijelu vječnost. Isus ne daje apostolima samo nekoliko malih ribica. Njihova je mreže bila puna velikih riba. Sto pedeset i tri. Zašto bi u nas bilo drugačije? Treba samo još jedanput malo bolje prebrojiti.