Koliko god se mi željeli pokazati samouvjerenima, svatko od nas u sebi nosi neku traumu, neku muku, nešto čime se baš ne ponosi. U nekim stvarima pred samima sobom ne možemo se ponositi. Prekršio sam obećanje u važnoj stvari, iznevjerio sam vlastitu obitelj, pokazao jednom veliku nezahvalnost, ludovao u prometu, pretjerivao s alkoholom i tko zna što još, o čemu nikome ne želim govoriti. Bolje se i ne sjećati - samo kada bi se moglo… Koji put stvarno nije lako samom sebi oprostiti. I onda, u tome kontekstu, čitamo kako prorok Izaija navodi Božje riječi: “Ne spominjite se onog što se zbilo, nit’ mislite na ono što je prošlo. Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate?”.

Upravo tako. Čemu trošiti vrijeme i život za nešto što više ne možemo promijeniti? Loše sam postupio? Točno. Žao mi je i kajem se? Točno. I što sad? Popraviti ono što se može popraviti i sada nastojati postupati bolje i odgovornije. Međutim, reći će netko da se ne može tek tako kao spužvom obrisati velika ludost koju sam učinio, pogotovo što su neke posljedice nepopravljive. Kako s time živjeti? Za vjernika je to jednostavno. Vidimo kako se Isus nije htio zamarati time, što ga je Petar zatajio i time, što su učenici pokazivali veliku mjeru taštine i karijerizma. Nije Bog kao na svršenu stvar gledao Pavlov progon Crkve. Nije se Isus zgražao nad postupkom žene preljubnice. Rekao je: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i od sada nemoj više griješiti”. Konačno, Pavao, koji je duboko uronio u tajnu Božjeg milosrđa i Božje ljubavi, svjestan svojih velikih grijeha, ipak s potpunim mirom kaže: “Što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.” Upravo tako. Ne želim sam pred sobom nijekati svoju grešnu prošlost, ali jednako tako ne želim dopustiti da me moja prošlost zarobljava. Mi smo djeca Božja. A Bog, kakvi god mi bili, uvijek nam daje novu prigodu i podržava nas u dobru. Čuli smo: “Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate?”. Nikad nije kasno za novi početak, nikad nije kasno da počnemo činiti dobro. To je evanđelje, to je radosna vijest, to je poziv na životnu radost i otvorenost prema dobru. Uskrs nam je pred vratima!