Biblijska poruka
Piše:
Zvonko Pažin
S velikom moći i slavom
Datum objave: 13. studenog, 2021.
Danas je lako odrediti koji je čovjek moćan i utjecajan. Postoji lista
prema točno određenim kriterijima: kojim bogatstvom raspolaže, kakve su mu
poslovne i političke veze, koliko je utjecajnih ljudi zadužio. Da su takve liste
postojale prije dvije tisuće godina, razmjerno bi se lako na nju poredali rimski
car, njegovi najbliži suradnici i vojskovođe, vazalski vladari i tako dalje. Na
kojem bi mjestu na toj listi bio Isus iz Nazareta? Sigurno uopće ne bi bio na
listi ni među najmoćnijim ljudima u Izraelu. Istina, bio je jak na riječi i u
čudesnim djelima, ali sve je to bilo kratka daha. Kada je Isus stajao pred
Pilatom, ono mnoštvo koje ga je još do prije nekoliko dana slavilo, složno je
vikalo: “Raspni ga!”
Pa ipak, kad je učenicima govorio o posljednjim
vremenima, u kojima će se sile nebeske poljuljati, Isus za sebe kaže: “Tada će
ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom.”
Upravo tako. Svi ondašnji silnici i utjecajni ljudi bili su takvi samo neko
određeno vrijeme, od cara Tiberija do carskog namjesnika Poncija Pilata. S druge
strane, Isusova neznatnost, njegovo poniženje, muka i smrt nisu bili sami sebi
svrhom. Isus je, naime, vjeran svome poslanju i zbog toga je silno trpio, sve do
smrti na križu. On nije tražio ni muku, ni nevolju, ni strašnu smrt. On je samo
htio biti vjeran Bogu, pod svaku cijenu. I to je jedino za čim je išao. I upravo
zbog te svoje vjernosti on je uzvišen iznad svega stvorenoga.
Kršćani
tako gledaju na svoj život. Nije ideal muka i patnja, nije ideal bolest i
progonstvo. Nije ideal siromaštvo i oskudica. Ne. Ideal je biti vjeran Bogu,
biti vjeran vlastitoj savjesti, biti vjeran poslanju koje Bog čovjeku daje. I ta
vjernost je važna, bez obzira na nevolje i progonstva koji zbog toga mogu
nastupiti. Blaženi kardinal Stepinac nije žudio za montiranim sudskim procesom,
niti se veselio zatvoru. Ne. On je jednostavno htio biti vjeran Bogu i Crkvi, pa
i pod cijenu nepravednog progona i nepravedne osude. Zato je pred Bogom velik,
zato je blažen. I sada, kao što je Krist zbog svoje vjernosti bio proslavljen,
kršćani vjeruju da će – zbog svoje vjernosti – biti s Kristom proslavljeni, kako
veli Pavao: “Ako s Kristom umrijesmo, s njime ćemo i živjeti. Ako ustrajemo, s
njime ćemo i kraljevati.” Ta vjera i ta nada ispunja naše dane dubokim mirom i
radošću, ovim vremenima unatoč. Da toga nema, u što bismo gledali?