Datum objave: 17. travnja, 2021.
Neke bismo stvari iz svojega života najradije posve izbrisali, štoviše, bili
bismo sretni da se nisu dogodile. Možda sam nekoga povrijedio i možda mi je taj
potpuno oprostio, međutim, opet nisam posve miran. I dandanas ne mogu sebi
oprostiti onu ludost i onu glupost od prošle godine ili od prije više godina. Ne
mogu razumjeti kako je samo moguće da sam mogao takvo što učiniti. Tako se mogao
osjećati Petar, koji je ono bio zatajio svoga Učitelja, ili Pavao, koji je bio
progonio kršćane. Kako živjeti sa svojom prošlošću? Kako sebi oprostiti? Kako
samoga sebe prihvatiti? Ali, s druge strane, nije nam jednostavno prihvatiti
nekoga pokajnika, jer nekako ne vjerujemo u iskrenost njegova pokajništva i
obraćenja. Taj je problem zacijelo imao i Pavao: on koji je progonio Crkvu, sada
odjednom želi biti apostol! Danas se i država tako postavlja. Bez milosti. Na
primjer, ako ste i prije trideset godina bili kažnjeni za neko kazneno djelo,
nikad nećete dobiti određeno mjesto u državnoj službi, jer će od vas tražiti
potvrdu o nekažnjavanju. Jednom krivac – uvijek krivac. Bar za državu.
Evo, pri koncu svoga života Ivan apostol, starac, ovako govori svojim
učenicima: “Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i sagriješi,
zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Pravednika. On je pomirnica za grijehe
naše, i ne samo naše nego i svega svijeta.
”Za vjernika je to oslobađajuće. Onaj tko povjeruje u Kristovo spasenje i
Božju milost, zadobiva velik mir, unatoč životnim ludostima i promašajima,
unatoč teškim propustima i grijesima svoje mladosti. Veli Pismo: “Evo, sve činim
novo!” To je radost evanđelja - radosne vijesti. Bog čovjeka posve oslobađa.
Nije li Isus od strašnih grijeha i zločina oslobodio onoga razbojnika koji je
zajedno s njime bio razapet, kada mu je rekao: “Zaista ti kažem: danas ćeš biti
sa mnom u raju!” Bog čini ono što je ljudima nemoguće. Bog od grešnika čini
pravednika. Ako povjerujemo apostolu Ivanu, koji veli da nas Bog po Kristu
opravdava, imat ćemo mir i radost u svome životu. Naravno, ne izgovor da živimo
neuredno, nego svijest da se Bog čovjeka nikada ne odriče, baš kao što se
roditelji svoje djece ne odriču, što im se god u životu dogodilo. Krist je
pomirnica. Krist je čovjekov mir. A to je najveći Božji dar. Ovdje i u
vječnosti.