Biblijska poruka
Piše:
Zvonko Pažin
U početku bijaše riječ
Datum objave: 2. siječnja, 2021.
Drevno temeljno pitanje jest: odakle dolazimo, gdje smo i kamo idemo? Od
kuda ovaj svijet? Zašto je sve baš takvo kakvo jest? Zašto uopće postojimo? Jesu
li u pravu oni pesimisti koje vele da ništa nema smisla? Jer, evo, rodimo se,
mučimo u životu tražeći sreću i - onda odlazimo ne noseći ništa sa sobom, pa
makar bili i dobitnici Nobelove nagrade. Već su stari Grci umovali jesu li
Zemlja i cijeli svemir kaos, neuređeni nasumični svijet ili je svemir, kozmos,
mudro uređeni svijet.A, evo, prvo poglavlje Ivanova evanđelja - možda najljepša
stranica cijele Biblije - započinje riječima: “U početku bijaše Riječ i Riječ
bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.” U grčkom originalu za Riječ stoji Logos, što
znači Riječ, ali i Smisao. Gledano očima današnjih fizičara, od svog prapočetka,
od velikog praska sav se svemir ravna po točno određenim zakonima fizike.
Gledano očima onih koji proučavaju život na Zemlji, vidimo kako se svekolik
život na Zemlji razvija po određenim zakonima te da je upravo čudesno kako se
život rađa i obnavlja. Logos.Svemir je uređen. Život na Zemlji je veličanstven i
čudesan. Sve je smisleno. Ali Biblija ide još dalje. Vječna Božja Riječ, onaj
Smisao, Logos, sâm Božji Sin postaje čovjekom. Veli: “I Riječ je Tijelom postala
i prebivala među nama.” Pri tome se u grčkom originalu za tijelo veli sarx, što
znači meso, odnosno pravo ljudsko tijelo od krvi i mesa. Evanđelist Ivan hoće
reći da je Bog dao da njegov Sin, Riječ od vječnosti, postane pravim čovjekom da
bi čovjek doslovno ušao u sferu vječnoga i božanskoga. Zato, govoreći o
utjelovljenom Sinu Božjemu, veli: “Od punine njegove svi mi primismo.”Upravo to
Crkva slavi i spominje ovih dana. Sin se Božji rodio kao čovjek da bismo mi
ljudi - kako na drugom mjestu kaže Biblija - postali “zajedničari božanske
naravi”. Istina, svijet je ispunjen i nevoljama i nepravdama. Istina, ljudska je
povijest - povijest ratovanja. Istina, ljudi jedni drugima itekako znaju
zagorčati život. Istina, prirodne katastrofe znaju donijeti neizmjernu patnju i
bol. Međutim, unatoč tome, kršćani vjeruju da Bog “i po krivim crtama pravo
piše”. Čovjek je od Boga. Štoviše, Bog čovjeka čini dionikom svoje božanske
naravi. Zato, unatoč nevoljama i nesrećama, unatoč prolaznosti ovoga života,
kršćani duboko u sebi nose nadu: po Isusu Kristu čovjekov je život ispunjen
smislom i otvoren životu s Bogom. Krist je uz nas sada i u vječnosti. Upravo
zato evanđelje jest evanđelje, odnosno radosna vijest.