Kada gledamo na životne nedaće, osobito nepravde, može nas stvarno uhvatiti tjeskoba. Ima li smisla truditi se i nastojati oko dobra? Tako se može reći da su neki od nas stvarno (bili) ludi. Evo. Netko se žrtvovao i teško radio za svoju obitelj. Priznaju li mu to njegova djeca? Pa baš i ne. Netko je marljivo, predano i pošteno radio u tvrtki koja je mešetarenjem propala, tako da je on završio u bijednoj prijevremenoj mirovini. Tko gleda na njegov rad? Kako li su samo ljudi u svoje vrijeme u strašnim uvjetima radili, rađali i odgajali djecu, trpjeli zbog bolesti i nesreća… Koga to danas zanima? Branitelj je, konačno, zdravlje i život dao za svoju zemlju! Koga to zanima? Toliko je ljubavi, dobrote, strpljivosti i predanja ugrađeno u nas, u ovo društvo, u Crkvu, a većina toga prekrivena je prašinom prošlosti, zaborava i nezahvalnosti.

Što reći? U svom viđenju u Knjizi otkrivenja Ivan vidi skupinu blaženika u bijelim haljinama koji su bili u velikoj časti. Na pitanje tko su oni, dobiva odgovor: "Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj". Govorili smo o strahotama ljudskih nevolja. Međutim, izdržati u čestitosti u nevoljama, to je ono što čovjeka drži i uzdiže. Poznavao sam ženu koja je za vrijeme Drugoga svjetskoga rata bježala sa šestomjesečnim djetetom na rukama pred vojnicima koji su sve palili i ubijali. Strah je bio velik, ruke onemoćale. Mislite da joj nije palo na pamet da ostavi na putu dijete da bi mogla brže trčati? Palo joj je na pamet, ali ga je nosila i iznijela. Nakon svega što je prošla, možete misliti koliko je srce imala! "K‘o autobus"!
A što reći za one koji su u Krista povjerovali, pa zbog toga silno trpjeli sve do smrti? Znali su oni da je krv njihovih nevolja, ona ista krv koju je Krist prolio. U njihovim je očima bila ona velika i duboka nada. Nije uzaludno. Ni jedna suza, ni jedna kaplja znoja nije uzaludna. Ti velikani, a opet obični ljudi koji su ustrajali u velikim nevoljama, koji nisu izgubili svoje dostojanstvo i u najvećim kušnjama, ti ljudi koji su iskazivali ljubav čovjeku, prijatelju i neprijatelju, silno mnoštvo takvih čestitih ljudi, to su sveti koje slavimo na blagdan Svih svetih. Na takvu čestitost i na takvu svetost pozvan je svaki čovjek dobre volje. Na koncu će to biti jedino što je vrijedilo i što vrijedi.