Kako li se ljudi samo znaju utvrdoglaviti u nesnošljivosti i nepraštanju! Poznato vam je kako ponekad dva rođena brata ili brat i sestra godinama ne razgovaraju jer je svatko od njih uvjeren da je zakinut u nasljedstvu. Ili kada susjedi kroz duge desetke godina ne žele jedan drugoga pogledati zbog međe koja ide pola metra lijevo ili desno. A tek kada je u pitanju zavist! Tko će ugrabiti neko vodeće mjesto u državnoj tvrtki, tko će napredovati u profesorskoj službi, čije će dijete dobiti nagradu kao najuspješniji učenik ili student. Pa se onda kaže da bi netko nekoga utopio u žlici vode… I onda slijede prijave državnom odvjetništvu, duge parnice… A kad cijeli život prođe, možda - na koncu - čovjek ipak pomisli: zar mi je to stvarno trebalo? Dane i godine trošio sam na sudske parnice, a u međuvremenu mi je dijete odraslo mimo mene i kraj mene, u međuvremenu sam mogao toliko lijepih trenutaka provesti s obitelji, s prijateljima. Ovako, ostala je samo gorčina i jal…A da su na početku svojih zavisti i sudovanja čuli ove biblijske riječi, tko zna, možda bi se bar zamislili pa onda drukčije postupili. Veli tako Knjiga Sirahova: “Ako čovjek goji mržnju na drugoga, kako može od Gospoda tražiti ozdravljenje? Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe? On, koji je samo od mesa, goji osvetljivost, pa tko će mu oprostiti grijehe? Misli na konac svoj i prestani s mržnjom. Sjeti se raspadanja i smrti, i vrši zapovijedi.”Razumijete? I u ljudskom svijetu, a pogotovo u Božjem svijetu vrijedi ona Isusova: “Mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.” Pogledajmo. Spremni smo osuditi mladog čovjeka i dizati svoj pravedni prst kada vidimo kako je taj mladac pod utjecajem alkohola prouzročio prometnu nesreću s težim posljedicama. A kako biste postupili da je taj mladac - ne daj Bože! - vaš sin? Mjerom kojom mjerim i meni će se mjeriti. Ako ja - koji nipošto nisam besprijekoran i bez ikakve mrlje u prošlosti - od ljudi i od Boga tražim razumijevanje, kako to da onda ne pokazujem nimalo razumijevanja, sućuti i ljubavi za druge? Božja riječ opominje bez okolišanja: “Kad s čovjekom sličnim sebi nema milosrđa, kako može moliti se za svoje grijehe?” Drevna je to mudrost, napisana prije dvije i pol tisuće godina… Za kršćane je k tomu to i Božja riječ. Bilo bi mudro nad njom zastati. Za vlastito dobro.