Poznata vam je ona zločesta izreka: čovjek potroši zdravlje da bi stekao bogatstvo, a onda bi dao sve bogatstvo da povrati zdravlje… Što je onda važnije? Čovjek može potrošiti život da zavlada cijelim kontinentom, može uložiti svoje zdravlje da bi posjedovao polovinu svega svjetskog bogatstva, a na koncu života, hoće li stvarno reći: "To je to. Stvarno se isplatilo"? Pogledamo li u povijesti život tolikih moćnika, vidimo da nije tome tako. Ostala im je gorčina što još nisu stekli i još veća gorčina da sve to ostavljaju te da odlaze u nepoznato. Tako Isus jednom prigodom govori učenicima da treba razlikovati bitno od nebitnog: "Što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj?"

Velika je mudrost u životu razlikovati bitno od nebitnog. Evo što je važnije: redovito raditi honorarno poslije posla da bih podigao svoj životni standard ili pak nastojati koliko je moguće više provesti vremena sa svojom djecom, pogotovo ako su to djeca predškolske dobi? A to je vrijeme kasnije nenadoknadivo. Je li važnije postići ovaj ili onaj društveni položaj po cijenu mutnih poslova, gubitka prijateljstava, po cijenu sve lošijih odnosa u braku ili, naprotiv, "u miru svoj kruh jesti"? Je li važnije redovito trošiti vrijeme s ekipom na piću ili u kladionicama ili se pak posvetiti njegovanju bračnog zajedništva? Je li važnije biti na svakoj utakmici svoje omiljene športske ekipe ili posjetiti s djecom vlastite roditelje? Je li važnije da moje dijete pohađa nekoliko izvanškolskih aktivnosti (jer je jako sposobno), čime se i nesvjesno izuzimam od roditeljskih obveza, ili će možda biti puno bolje da mu posvetim vrijeme, pozornost i nenametljivu ljubav?
Na samom koncu života, don Pavao, pobožna i sveta duša, u romanu "Prosjaci i sinovi" ni za čim u životu posebno ne žali, ali mu je za jedno ipak bilo žao da je propustio. Jedna od zadnjih rečenica bila mu je: "(Pre)malo sam se smija!" Smatrao je da je bio preozbiljan. Nije se dovoljno radovao i smijao… Na koncu svoga života, za čime ćemo mi žaliti? Ne zaboravimo, najvrjednije što imamo su ljudi s kojima živimo, u prvom redu obitelj. Stvari su tek igračke. Bogatstvo je pijesak što prolazi između prstiju, a slava ljudska "voda je vrh pijeska." Veli Isus: "Što koristi čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi?" Bilo bi dobro zastati nad ovom riječju.