Neki su ljudi zbilja veliki, obilježavaju ne samo povijest svoga vremena nego na neki način i povijest cijelog svijeta. Epohalno je to što je učinio Kolumbo, kada je otkrio Ameriku, Gutenberg, koji je napravio prvi tiskarski stroj. Veličanstveno je, nadalje, to što su u svoje vrijeme Schuman i Adenauer zamislili Europu bez ratova, što je temelj današnje Europske unije (u što god da se ona u međuvremenu pretvorila). Tako je u Starom zavjetu osobito velik prorok Ilija. On je onaj koji je ognjenim kolima uznesen na nebo, on je onaj za kojega i danas pobožni Židovi ostavljaju mjesto za stolom svaki put kada slave Pashu, on je jedini starozavjetni lik koji se časti kao svetac u katoličkom kalendaru (20. srpnja). Kad je većina naroda – zajedno sa svećenicima – otpala od svoje vjere, Ilija je ostao čvrst i nepokolebljiv u obrani pravog bogoslužja i vjernosti vjeri otaca, nasuprot kralju, koji se priklonio tuđim bogovima. Ostao je čvrst iako je praktički bio sâm.I evo, unatoč svemu tome, Bog je dopustio da Ilija mora bježati u pustinju pred osvetoljubivim kraljem, koji ga je htio ubiti. I tamo, u pustinji, dok je Ilija bio sakriven u nekoj pećini, Bog mu nagoviješta da će on, Bog, proći ispred pećine. I zbilja, izvješćuje Prva knjiga o kraljevima, “pred Gospodinom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Gospodin nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Gospodin nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Gospodin nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem.”Eto, to. Bog je u šapatu laganog i blagog lahora. Upravo takvim se pokazao i Isus Krist. On je blaga i ponizna srca, on je krotak. Prošao je svijetom čineći dobro. U očima ovoga svijeta velik je, vjerojatno, onaj tko ima debeo bankovni račun, jak je onaj tko može bolje zveckati oružjem, uspješan je onaj tko ima utjecajne prijatelje (“ruka ruku mije”). Međutim, veli nam Biblija, a i zdrav razum, istinska je veličina u nečem drugom. Pomislimo samo na majčin poljubac, na djetetove ruke oko majčina vrata, na ljubav i požrtvovnost supružnika, na pruženu ruku potrebniku bez ikakva sebična interesa. Snaga je u vjernosti i ljubavi. Ovaj svijet čine dobrim samo dobri ljudi. Zato treba ostaviti po strani potrese i grmljavinu. Snaga je u blagom lahoru, snaga je u ljubavi.