Priznajmo: kojiput se osjećamo razdijeljenima. Znamo što bismo trebali učiniti i kako bismo se trebali ponašati, ali neki nutarnji nagon tjera nas na suprotno. Trebali bismo urediti kuću, trebali bismo biti iskreni, trebali bismo se odreći lijenosti, trebali bismo se više posvetiti duhovnim stvarima… a ipak to ne činimo. Pa i Pavao veli: "Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim – to činim!" Kako to razumjeti? Veli Pavao: "Tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete." Netko će, možda, na prvu reći da su ove riječi o tijelu i duhu primjerene "mračnom srednjem vijeku", gdje se mrzilo sve što je od ove zemlje, gdje bi tijelo bilo izvorom svakoga zla, gdje ne bi smjelo biti nikakve životne radosti, nego samo duga crna odjeća, postovi i stalno pjevanje: "Miserere! - Bože, smiluj se i oprosti!" Naravno da nije tako. Bog nas je stvorio ovakvima kakvi jesmo - u tijelu, sa svim svojim ljudskim potrebama. Ništa na ovoj zemlji ne treba prezirati. U tome smislu Pavao trijezno govori kako ne treba padati u ekstremizam. On govori o nekim lažljivcima koji "zabranjuju ženiti se i nameću uzdržavati se od jela što ih je Bog stvorio". Naprotiv, ističe Pavao, "svako je Božje stvorenje dobro i ne valja odbaciti ništa što se uzima sa zahvalnošću".
Otkuda onda ta naglašena borba tijela protiv duha? Uvijek se radi samo o mjeri. Naravno da se trebamo brinuti za svakodnevni život, naravno da nam valja priskrbiti sve što je djeci potrebno za razvoj i školovanje. Naravno da treba plaćati režije, truditi se za svagdanji kruh. S druge pak strane, normalno je da se kojiput nađemo i proveselimo. Nevolja je kada zanemarujemo svoje dužnosti zbog trenutnih užitaka, kada nam ono zemaljsko, ono tjelesno postane toliko važno da zanemarimo obitelj, osnovne moralne i Božje zakone. Problem je u ljudima, kako veli Pavao, kojima je "bog trbuh, slava u sramoti". I onda, da ne bude zabune, Pavao nabraja koja su to (zla) djela tijela: "bludnost, razvratnost, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja"… Djela Duha naprotiv su ova: "ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost."
Kao i uvijek, za sve ono što je dobro, valja se truditi. To su ta djela Duha. Što se više oko njih budemo trudili, imat ćemo veći mir i mi i oni s kojima živimo.