Leon Ajtlbez magistar je socijalnog rada, trenutno na poslijediplomskom specijalističkom studiju kreativne terapije s fokusom na terapiji pokretom i plesom. Prirodni je to slijed koji se naslanja na njegovu dugogodišnju ljubav i angažman u plesu, ali i na društvenu odgovornost prema zajednici i njezinim članovima. Leon, naime, pomaže osobama koje imaju teškoće s anksioznošću i depresijom, ali i onima koji imaju "dvije lijeve noge". Danas razgovaramo o Plesnom studiju Leon, pokretu i dobrobitima plesa.

Ples i terapija! Upoznajte nas s teorijskim dijelom, blagodatima i metodama koje se mogu primjenjivati u procesima pomoći osobama u problemu.

- Da! Terapija pokretom i plesom (DMT - DANCE MOVEMENT THERAPY) oblik je kreativne terapije koji se koristi pokretom i plesom kao sredstvom za poboljšavanje fizičkog, emocionalnog i mentalnog zdravlja. Ljudi koji uđu u proces terapije mogu smanjiti stres, poboljšati samopouzdanje, lakše izražavaju emocije, što je jako lijepo vidjeti dok radiš s njima. Kod određenih skupina ljudi, koji su manje pokretni, ta vrsta terapije može poboljšati fizičku kondiciju, izdržljivost, fleksibilnost, koordinaciju i olakšava izražavanje emocije. To često dovodi do emocionalnog oslobađanja i samoprihvaćanja. Kada je u pitanju grupni proces, jako je izražena socijalna interakcija, grupe u DMT-u pružaju priliku za druženje i razgovore, što može poboljšati osjećaj pripadnosti i podrške. Bitna je stvar da u DMT-u nema ispravnog ili neispravnog, što je jako važno, jer osobe imaju mogućnost slobodnog kretanja improvizirajući i na taj se način potiče kreativnost.

Koje su glavne razlike između redovitog plesnog treninga i terapije pokretom i plesom?

- To je ono što mnogi brkaju kada me pitaju: "A što vi tamo plešete, koje plesove? ili "Joooj, pa ja nisam baš neki plesač... Kako ću ja onda na toj terapiji kada ne znam plesati?" Glavna je razlika u svrsi i fokusu. Redoviti se plesni trening obično usredotočuje na plesnu tehniku, izvedbu i estetiku plesa, a u DMT-u možeš biti svoj, nitko te neće osuđivati, krećeš se upravo onako kako se tvoje tijelo osjeća u tom trenutku, daješ sebi vremena izraziti svoju emociju. Istovremeno, ako se osjećaš da trebaš samo sjediti na mjestu, i to je sasvim u redu, na treningu bi za sjedenje dobio po nosu... (smijeh) Jedna od važnijih razlika je u tome što plesni trening ima određenu strukturu i ciljeve koji se moraju postići, a u DMT-u nema pritiska. Naglasak se stavlja na osobni rast i iskustvo.

Pomažete osobama koje imaju razne mentalne i emotivne teškoće. Kako terapija pokretom i plesom izgleda u praksi?

- U ovom trenutku nisam aktivan u terapijskom radu, no u planu mi je u bliskoj budućnosti više se posvetiti tom području. Ljudi govore svojim tijelom kako se osjećaju u određenom trenutku. Primjerice, spuštanjem ramena, pogledom, izrazom lica, nedostatkom energije ili samo sklupčanim položajem. Pokretom i plesom puno smo slobodniji osloboditi nagomilane emocije i smanjiti unutarnji stres. Kada osoba ima mogućnost slobodnog kretanja i kada pleše, ona potiče oslobađanje endorfina i dopamina i na taj način podiže raspoloženje, a istovremeno smanjuje osjećaj tuge i anksioznosti. Nevjerojatan je osjećaj kada se povežeš sa svojim tijelom, nekako postaneš svjestan svojih tjelesnih senzacija na vrlo ugodan način.

Uz dugogodišnje plesno iskustvo, tu je i ono znanstveno. Recite nam više o odabiru studija, dodatno i o onom specijalističkom.

- Hmm... Oduvijek sam volio rad s ljudima na bilo koji način, stoga mislim da je upravo odabir studija bio neki logičan slijed. Tijekom studija načuo sam da Akademija za umjetnost i kulturu ima studij kreativnih terapija koji ima četiri smjera: DMT, Muzikoterapiju, Art terapiju i Dramaterapiju, i to mi se činilo kao točka na "i". Imao sam odličnu priliku da ljubav prema plesu i studij socijalnog rada spojim u isti smjer - terapijski. Osjećaj kada pomogneš nekome je kao osjećaj topline i zadovoljstva koji ispunjava tvoje srce. Osnažen si znajući da si nekome unio pozitivnu promjenu u život i pružio ruku nekome u potrebi. To je onaj osjećaj dubokog zadovoljstva i smisla koji te motivira da nastaviš. Sličan sam osjećaj doživio više puta u plesnoj školi i upravo u tome sam pronašao veliku poveznicu.

Puno spominjemo ples, no malo vašu plesnu karijeru. Kako ste počeli, što plešete, imate li iza sebe natjecanja i slično?

- U više sam navrata u raznim intervjuima i razgovorima s ljudima spominjao kako je mene moja prva simpatija privukla na ples. Pitala me želim li biti njezin plesni partner, a ja sam kao iz topa odgovorio da želim. Prvi turnir, prvo mjesto. Vrlo sam brzo postao zaljubljen u ples, u osjećaj slobode, ekspresije, opuštenosti koji imam dok plešem. Ubrzo sam počeo plesati s novom partnericom, Žanom Glavašić, i postali smo državni prvaci u latinoameričkim plesovima. Ukupno smo tri puta bili državni prvaci i na taj način dobili priliku predstavljati Hrvatsku na svjetskim prvenstvima. Bilo je tu još važnih natjecanja na kojima smo postigli vrlo zapažene rezultate. Izdvojili bismo vjerojatno naše posljednje svjetsko prvenstvo, gdje smo se plasirali među top 14 parova na svijetu. Također sam sudjelovao kao najmlađi mentor uopće u prvoj sezoni "Plesa sa zvijezdama".

Kada se rađa ideja o osnivanju plesnog studija? Kakve plesove podučavate, natječu li se polaznici? Kada primate prijave?

- Nažalost, plesna nam karijera nije dugo trajala. Plešem od svoje jedanaeste godine i kada kažem da je ples moj život, to stvarno i mislim. S obzirom na to da nisam mogao nastaviti s plesnim natjecanjima, ali i dalje je postojala želja, odlučio sam prenijeti svoju ljubav na druge tako što ću ih učiti plesati. Ubrzo sam otvorio plesni studio, koji sada vodim već šesnaestu godinu, i na to sam jako ponosan. U plesnom studiju naše polaznike učimo plesati neke od trenutno najpoznatijih plesova u svijetu (bachata, salsa, kizomba) i društvene plesove koji polaznicima mogu koristiti na eventima tipa svatova, novogodišnjih noći i sl. Natjecanja nisu u fokusu. Ideja ovakvih plesova su prije svega druženja, kojih imamo poprilično. Dva puta godišnje organiziramo plesne tečajeve, gdje se mogu prijaviti svi koji žele naučiti jednu lijepu vještinu, zabaviti se, upoznati nove ljude bez obzira na to koliko imaju godina ili čime se bave.

Pripremate i mladence za prvi ples. Uspijete li i s onima koji imaju dvije lijeve noge? Imate li kakvu anegdotu?

- Priprema mladenaca za njihov najvažniji dan posao je koji obavljam svakodnevno. Uživam raditi sa svakim parom jer svaki je par poseban na svoj način. "Dvije lijeve" fraza je kojom često mladenci dolaze na prvi sat u dvoranu. Svatko može naučiti plesati, tako da smatram da svatko tko ima volje može jako napredovati u plesanju. Sjećam se mladenke koja je napravila pedikuru dan prije svatova. Posljednjeg je dana prije svatova generalna plesna proba. Ona dolazi u japankama kako ne bi oštetila lak jer želi da sve bude savršeno na dan svatova. Mladoženja napravi prvi korak i polomi joj nokat. Ufff, koliko je bila uznemirena. Smirimo mi nju nekako, ne prođe ni pet minuta, on napravi svoj prvi korak i polomi joj drugi nokat... Dalje ne moram ni govoriti. (smijeh) Ali svejedno su se vjenčali.

Opuštate se uz ljude, glazbu, filmove, putovanja... Nađete li vremena za knjigu? Preporučite nam naslove koji su na vas ostavili poseban dojam.

- Tako je! Obožavam biti u društvu pozitivnih ljudi, pa mogu reći da je u mom slučaju to "business & pleasure". Glazba je dio svakog mog dana i ne mogu zamisliti život bez nje. Nakon napornog dana priuštim si pogledati neki dobar film. Moram biti iskren i reći da u posljednje vrijeme nisam baš previše čitao, osim literature koja se veže uz poslijediplomski studij, stoga bih preporučio knjigu Bonnie Bainbridge Cohen Sensing, Feeling, and Action.