Kolumne
Đelo od Gisko "u gostima" Piše: Srđan Lukačević
Dunja Jelinčić: Socijalna je povratna sprega ključna u usvajanju govora
Datum objave: 16. prosinca, 2023.

Odrasla je u Beogradu, nakon gimnazije upisuje Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju te stječe zvanje diplomirana socijalna pedagoginja. Upisuje i dodatni studij, na kojem stječe zvanje magistra logopedije. Ljubav prema logopediji naslijedila je po obiteljskoj liniji, kako sama kaže, uz mamu logopeda bilo je samo pitanje vremena kada će i sama osjetiti poziv za rad s djecom. Majka je dvaju znatiželjnih sinova, uvijek nasmijana, ugodna glasa i osobnosti. Dunja Jelinčić otkriva nam više o obrtu "Teta Dunja", individualnom terapeutskom savjetovanju i podučavanju te prevenciji govornih teškoća.



Povratak klasici



Iz Beograda ste se prije 13 godina doselili u Osijek. Zbog čega danas volite Osijek, što ga čini privlačnim za život?


- Nije bilo lako prijeći iz Beograda u Osijek, manji grad. Nedostajala mi je dinamika i sadržaji velegrada, ali postavši mama, shvatila sam prednosti života u manjem, mirnijem i sigurnijem okruženju. Posebno cijenim što ne gubim vrijeme na svakodnevne gužve u prometu, a to mi omogućuje kvalitetnije ispunjen dan. Grad je siguran, prostran, čist i u njemu živi mnogo ljudi koje volim.

Znam da ste sa svojim klincima redoviti posjetitelj aktivnosti Dječjeg odjela GISKO-a. Jesu li Harry Potter i Čuvari priča i dalje aktualni ili sad već polako prelazite na neke druge teme?

- Harry Potter je neko vrijeme iza nas, ali Čuvari priča posebna su priča, koju moj stariji sin i ja jako volimo. On će uskoro dvanaest godina, a od svoje je treće redoviti sudionik. Iduće godine i mlađi sin kreće u "svoju priču", a hoće li se i on tako zaljubiti, vidjet ćemo. Nadam se da će tim koji unosi radost u život mnoge djece zadržati svoje nevjerojatne priče i nastaviti širiti pozitivnu energiju zajedno s našim najmlađima stvarajući nezaboravne trenutke još niz godina.

Kad ne čitate s djecom, što čitate za svoju dušu?

- Osim stručne literature, koju volim istraživati i čitati, kad je riječ o opuštanju, najčešće biram drame. U drami me privlači kompleksnost ljudskih odnosa i emocija. Volim i kada se ta dubina kombinira s elementima romantike. Trenutno čitam Čehovljeva sabrana djela. S obzirom na to da se radi o pripovijetkama, nije mi problem i ako napravim dužu stanku, čitanje mogu prilagoditi svom ritmu. Kao mlađa nisam baš voljela čitati klasike, jer sam smatrala da ih ne razumijem dovoljno. Međutim, sada cijenim njihovu dubinu i složenost. Mnogi su klasici vrijedni čitanja, izvor su mudrosti i razumijevanja ljudske naravi.

Nisam slučajno u razgovor krenuo s knjižnicom i knjigama. Recite nam koliko je u prevenciji govornih teškoća važno što ranije susretanje s čitanjem i pričanjem priča?

- Djetetov govorni razvoj ovisi o nizu faktora koji međusobno djeluju. Od iznimnog je značenja roditeljska uloga u tome. Važno je stvarati poticajno okruženje i aktivno sudjelovati u djetetovu govoru, slušati dijete i odgovarati na njegova pitanja. Socijalna povratna sprega igra ključnu ulogu u usvajanju govora, jer dijete treba osim roditeljske ljubavi osjetiti i roditeljsku zainteresiranost. Čitanjem i pričanjem priča djetetu pružamo sadržaje koji potiču njegovu prirodnu znatiželju i maštu, kreativnost; dijete razvija vokabular te jača koncentraciju i pažnju. Također, djeca koja su izložena čitanju prije polaska u školu češće lakše usvajaju čitateljske vještine i razvijaju ljubav prema učenju. Čitanje i pričanje priča postaje neprocjenjivo vrijeme koje ostaje u sjećanju i roditeljima i djeci.

Recite nam više o važnosti prevencije, gdje u sustavu vidite prilike za poboljšanja?

- Preventivni pristup ima potencijal smanjiti ili eliminirati potrebu za kasnijom intervencijom. Prevencija može stvoriti zdraviju okolinu i ulaganjem u nju mogu se spriječiti problemi prije nego što postanu ozbiljni. Gledajući širu sliku, svakako je bolje spriječiti problem, ako je moguće, nego ga rješavati onda kada se pojavi. Definitivno mislim da u obrazovnom sustavu nedostaje više obrazovanja u aspektu prevencije. Preventivnim djelovanjem raznim edukacijama možemo spriječiti mnoga nepoželjna ponašanja u djece, stvoriti svijest i promicati pozitivna ponašanja. Djeci je potrebno moći pružiti različite programe u koje se mogu uključiti. Biti u interakciji s drugima, dijeliti i stvarati nova iskustva, učiti nove vještine, širiti vidike, sve je to nužno u dječjem razvojnom razdoblju. Puno njih nema ni priliku sudjelovanja u nečemu takvom. Škole često ne nude dovoljno takvih programa.

Je li nedostatak logopeda u vrtićima i školama i dalje prisutan te koliko taj element utječe na razvoj djece i mladih s govornim problemima?

- Nedostatak logopeda i dalje je prisutan. Sve je veći broj djece kojoj je potrebna pomoć stručnjaka. Liste čekanja su duge, vrijeme prolazi, a brza intervencija nakon što se otkrije problem od iznimnog je značenja. Ako se dijete s nekim oblikom govorno-jezične teškoće ne uključi u tretman na vrijeme, prolongira se rješavanje problema i u tom razdoblju postoji mogućnost razvijanja i emocionalne nesigurnosti djeteta. To se dijete može osjećati neprihvaćeno, sredina i vršnjaci ga možda ne razumiju, a to stvara frustraciju, povlačenje u sebe, izbjegavanje komunikacije i nadovezivanje novih problema. Kada bi u idealnom slučaju svaka škola i vrtić imali logopeda, posla bi bilo za svakoga, djeca ne bi čekala dugo na uključivanje u tretman, u mnoge bi se djece mogao prepoznati potencijalni problem i u skladu s tim bi se u dogledno vrijeme moglo reagirati.

Kako izgleda prvi posjet logopedu?

- Pri prvom posjetu logopedu nužno je da dijete dođe s roditeljima. Dok se ono upoznaje s novim prostorom u koje je došlo, od roditelja se uzima anamneza. To su informacije o djetetovu zdravstvenom stanju, razvoju od najranijih faza života, uključujući motoričke vještine, socijalni i emocionalni razvoj. Također se prikupljaju informacije o obiteljskoj povijesti zbog mogućnosti genetskih predispozicija za određene jezične ili govorne teškoće. Nakon toga logoped procjenjuje djetetov govorno-jezični status i komunikacijske vještine. Postavljaju se ciljevi terapije, a planiranje postupka terapije ovisi o vrsti problema i individualnim potrebama. Važno je, naravno, podučiti i savjetovati roditelje o metodama koje mogu primjenjivati kod kuće kako bi proces terapije bio uspješniji.

Terapija što ranije


Kada je, prema vašem mišljenju, važno potražiti pomoć stručnjaka?

- Kada roditelji uoče neka odstupanja u bilo kojem aspektu djetetova razvoja, bilo da se radi o fizičkom, emocionalnom, kognitivnom, bilo o socijalnom razvoju, nužno je da što prije potraže pomoć stručnjaka. Čak i onda ako roditelj nije siguran postoji li neki problem, bolje je odbaciti sumnju uz konzultaciju sa stručnjakom nego ju zanemariti. Problemi se najčešće ne rješavaju sami od sebe, te ako u djeteta problem postoji, važno ga je prepoznati i na vrijeme reagirati.

Mogu li se određeni govorni problemi ispraviti i u kasnijoj dobi?

- Rezultati ovise o vrsti problema, kao i o individualnim karakteristikama osobe. U terapiju je uvijek najbolje krenuti u što ranijem razvojnom razdoblju djeteta, zato što je mozak u ranoj dječjoj dobi iznimno neuroplastičan, što znači da je sposoban mijenjati se. U slučajevima nekih organskih oštećenja možda će rezultati terapije biti ograničeni, ali svakako je neupitno da se radom, upornošću i motiviranošću može poboljšati kvaliteta govora svakog pojedinca. Također, poticajno okruženje i podrška okoline jednako su važni.

Vjerujem da nemate slobodnih termina, ipak, kako se može doći do vas?

- Sve ove godine radim prema preporukama. Slobodni se termini brzo popune, no oni koji mogu pričekati, najčešće dođu na red. Kontakt je dostupan pod nazivom "Teta Dunja" na internetu.