Kolumne
Đelo od Gisko "u gostima" Piše: Srđan Lukačević
S recepcije, iz multipleksa i OPG-a u stolarsku radionicu
Datum objave: 9. prosinca, 2023.

Da je važno slušati unutarnji glas dokazuje iskustvo Gorana Popovića koji se nakon godina lutanja u hotelijerstvu, uzgoju ovaca te proizvodnji sira i mlijeka, radu u kinu pa ponovo sve u krug, posvetio hobiju i ljubavi, izrađivanju predmeta i namještaja od drveta. Odrastao je na Zelenom polju, život ga je odveo na Hvar, u Njemačku, pa u Josipovac, gdje je i pokrenuo sadašnji posao - Oskarovu radionicu. Kako je danas biti stolar, kolika je potražnja za ovim zanatom i kako planira zaraditi prvi milijun otkrivamo u inspirativnom razgovoru s čovjekom koji od drveta stvara zanimljive i, prije svega, korisne predmete.



Avanturistički duh



Prije negoli krenemo razgovarati o vašem sadašnjem poslu, recite nam nešto o dijelu života koji je vezan uz hotelijerstvo. Od početnih pozicija napredovali ste poprilično?

- Ugostiteljsku školu upisao sam uzevši u obzir razvoj hrvatskog gospodarstva koje je u vrijeme početka mog školovanja, pa tako i danas, uvelike ovisilo o turizmu. Oduvijek sam sanjao o odlasku iz Osijeka, iako sam znao, vjerojatno kao i gotovo svaki rođeni Osječanin, da se jednoga dana želim i vratiti. Dobio sam i priliku za to kada sam kao nosač prtljage na vratima hotela Osijek upoznao simpatičnog Austrijanca koji mi je tada ponudio posao noćnog recepcionara u tek obnovljenom hotelu na hvarskoj rivi. Tu kreće moja hvarska priča i nekoliko najuzbudljivijih godina mog života. Od noćnog recepcionara do šefa recepcije, u dva najljepša hvarska hotela, za nepune tri godine, te mjesec dana rada u jednom od najljepših hotela u Varšavi gdje me tadašnja tvrtka odlučila školovati za navedene pozicije.

Zbog raskidanosti između poslovnog i emotivnog dijela života vraćam se u Osijek i sljedećih se nekoliko godina vrtim između vlastitih težnji i želja za očuvanjem obitelji. U jednom trenutku dobivam posao na prekooceanskom kruzeru, ali ipak, u posljednji tren odustajem, te se zapošljavam u novootvorenom multipleksu u Osijeku. Nakon više godina rada u kinu, odlazim ponovo kao recepcionar u Njemačku, ali se nakon sedam mjeseci ponovo vraćam u Osijek, koji me poput magneta privlači cijeli moj život.

Osjetite li ponekad zov hotelijerstva i danas?

- Avanturističkog sam duha, a svaki posao koji sam do sada obavljao za mene je bila avantura koja mi je donosila novo životno iskustvo, nova poznanstva, uspone i padove. Tijekom godina rada u hotelijerstvu i ugostiteljstvu, često se nađem usamljen u svojoj radionici gdje mi umjesto žamora ljudi jedina buka dolazi od strojeva. Lagao bih kada bih rekao da mi ne nedostaju ljudi, deseci ljudi iz različitih dijelova svijeta, svakodnevno, s druge strane prijemnog pulta, sva ta užurbanost pa i stres punog hotela. Nije svatko za tu vrstu posla, ali onaj tko je, uvijek će težiti radu u uslužnoj djelatnosti i ne isključujem da ću jednog dana ponovo raditi sličnu vrstu posla.

Jedno ste se vrijeme bavili uzgojem ovaca i proizvodnjom sira i mlijeka? Kako ste završili u toj priči i kako je ona završila?

- Nakon povratka s Hvara doselio sam se u Josipovac. Potaknut ljubavi prema prirodi i životinjama, odlučio sam pokrenuti OPG te uzgajati koze radi proizvodnje mlijeka i sira. Uvijek ću se rado sjećati ustajanja ranom zorom, košnje trave te jurcanja skuterom po gradu radi dostavljanja svježeg mlijeka i sira. Od brojnih savjeta starijih Josipovčana vezanih uz uzgoj koza, zapamtio sam jedan: imaj ili šest ili 60 grla u stadu, sve između je neodrživo. Kada sam se približio broju 30, shvatio sam da je posao prenaporan i neodrživ da bih se sam s njime bavio.

Međutim, cijelo to vrijeme naporno ste radili i od dijela zarade kupovali alate i strojeve za obradu drveta. U to vrijeme stolarija je nešto uz što se opuštate ili ipak imate ideju da je to nešto čime se želite primarno baviti?

- U vrijeme završetka bavljenja OPG-om i početkom rada u kinu, sasvim slučajno otkrivam svoju ljubav prema drvu. Sve je počelo kao hobi. Čovjek osjeća ogromno zadovoljstvo kada stvori nešto vlastitim rukama. Vođen tim osjećajem vrlo sam brzo zaključio da je to ono nešto čemu se želim dugoročno posvetiti. Popodnevne smjene u kinu završavale su često noćnim i jutarnjim smjenama u radionici. Izrađivao sam sitni namještaj i kuhinjske daske koje bih uglavnom poklanjao ili prodavao jeftino ne bih li kupio alate ili sirovinu za daljnje "školovanje".

Što danas proizvodite, što su vaši glavni proizvodi i imate li neke najdraže proizvode?

- Najviše uživam u izradi stolova. Uvijek pozivam svoje potencijalne klijente da mi pošalju fotografiju željenog komada namještaja. Najljepši je trenutak kada se stol s fotografije, nakon sati i sati planiranja, rezanja, hoblanja, lijepljenja i brušenja, konačno dostavi ljudima u dnevni boravak. Osmijeh naručitelja i pomisao da će komad namještaja koji sam samostalno izradio godinama biti središnje mjesto obiteljskih i prijateljskih okupljanja, ispunjavaju me neizmjernim zadovoljstvom.

Je li riječ o modernom dizajnu, kreirate li svoje stolarske proizvode po vlastitim nacrtima ili većina kupaca teži klasici?

- U posljednje se vrijeme najviše bavim izradom gazišta, stolova, ali i dasaka za posluživanje i pripremanje hrane, za privatnu uporabu, ali i za ugostiteljstvo. Stolovi i veći komadi sada moraju zadovoljiti one najzahtjevnije kupce koji žele komad koji će dizajnom i izvedbom iskakati u domu te odisati modernim i suvremenim izgledom, a opet ostati dugovječni i odolijevati trendovima.

Radite li danas na nekom posebnom komadu namještaja?

- Trenutno sam u izradi jednog velikog hrastovog stola. Kao i nekoliko puta dosada, dobio sam zadatak za stol prema uzoru na jedan dizajnerski. U bliskoj budućnosti nadam se dizajnirati svoj stol koji bih proizvodio serijski. Na tome se radi već duže vrijeme, a uskoro bi trebao biti aktivan i web shop na kojem će se moći kupiti uvijek popularne drvene daščice, za koje odnedavno nudim uslugu laserskog graviranja, pa i s motivima grada Osijeka. Inače, drvene daščice najtraženiji su proizvod iz moje radionice, osobito kao personalizirani rođendanski ili turistički poklon, u vrijeme blagdana i drugih svetkovina.

Težak posao


Što biste rekli mladim osobama koje se tek odlučuju odabrati zanimanje, je li stolarski posao težak? Ima li potražnje za stolarima?

- Sam je posao težak, opasan i zahtjevan, pogotovo za jednu osobu. Obrada drva također zahtijeva vrlo skupe strojeve, tako da se sve manje ljudi želi baviti ovim zanatom. Posla, naravno, ima, ali ne treba se ograničiti isključivo na proizvodnju masivnog namještaja, nego i na proizvodnju komada iz umjetnih materijala. Iverali su popularni i cjenovno ipak dosta prihvatljiviji od punog drveta.

Veliki ste filmofil, radili ste u kinu… Preporučite nam nekoliko filmskih naslova koje svakako moramo pogledati? Je li jedan od njih i Pinokio? (smijeh)

- (smijeh) Slično kao namještaj, i film je danas uglavnom postao generički proizvod, te se teško mogu sjetiti naslova koji me u posljednje vrijeme uspio pomesti s nogu. Među moje najdraže svakako bih uvrstio Doktora Živaga, Benjamina Buttona te Atlas oblaka. Niti jedna verzija Pinokija mi nije toliko draga kao Disneyjeva iz 40 te godine. 

Uz filmove, cijenite dobru glazbu i knjige. Što trenutno čitate? Imate li kakvu preporuku?

- Strojeve tijekom radnog tjedna nadglašava glazba svih žanrova, od Vivaldija do Boba Marleya. Zbog malih i velikih izazova u roditeljstvu trenutno sam preokupiran čitanjem Jesper Juula zbog njegovih superjednostavnih, a zapravo dubokih uvida. Trenutno mi je na polici, točnije na podu, Beigbederov Čovjek koji plače od smijeha. I baš je tako, osobito u 40-im godinama, mješavina sreće i tuge u obliku slanih kapljica. Život koji pulsira.