Kako spojiti prirodnu znanost, znanost koja sjedinjuje društvene, humanističke i tehničke smjerove te znanost koja njeguje sociološke, odgojne i pedagoške metode, danas nam otkriva Vanja Dušić, učitelj fizike i informatike, baletan i strastveni plesač afro-karipskih plesova. Vanja se plesom bavi od 2008., u slobodno vrijeme radi na obiteljskom OPG-u, a trudi se pronaći vrijeme i za putovanja, pisanje, slušanje glazbe, nogomet, vožnju biciklom, trčanje i, naravno, čitanje.

Plesom se bavite niz godina, okušali ste se u nekoliko stilova i zaljubili u plesove afro-karipskog svijeta. Recite nam više o svojim početcima, zbog čega ples i što vam je donio?

- Početak plesnog puta bio je sasvim slučajan, na nagovor Sofije Koržinek, tadašnje učiteljice glazbene kulture u OŠ Vijenac u Osijeku. Športsko-plesna udruga "Feniks" ponudila je održavanje tečaja standardnog plesa za osnovnoškolce početkom školske godine, a učiteljica je prihvatila suradnju jer je odlučila u program školske priredbe uključiti i ples. Nakon završenog plesnog tečaja koji je vodio moj prvi plesni voditelj Antun Džanko, nastavio sam ići i na hobi-grupu. Kako me ples ščepao, odlučio sam se i na tečaj afro-karipskih plesova kod voditelja Andrije Brkića, sada već dugogodišnjeg prijatelja i "strikana".

Dugi niz godina plesao sam obje vrste plesova, no zbog nedostatka vremena odlučio sam se za latinođir. Kada se osvrnem i analiziram, shvaćam da mi je ples dao SVE. Odrastao sam uz predivnu ekipu, feniksaši su mi sada poput obitelji, puno sam putovao, družio se, upoznao mnogi ljudi. Ples mi je, jednostavno, stil života.

Salsa, afro-rumba, rueda, bachata..., netko neupućen kao ja pomislio bi da je riječ o hrani ili piću, no iza tih imena ipak se kriju…?

- Nazivi jesu doista neobični, no osjeti se sve više latinodašak i na našim prostorima. Mislim, bar pet puta u danu čut ćete na radiju salsu ili reggaeton. Generalno prepoznaju ljudi ritam, ali ne znaju terminologiju. Riječ je o ritmovima, tj. plesovima afro-karipskog podrijetla. Glavna je karakteristika tih plesova šarenilo svega. Glazba je bogata, ispunjena različitim instrumentima, ples može biti veselog i strastvenog karaktera, a također melankoličnog i romantičnog. Za svakog ponešto. Ta široka lepeza omogućuje ti da se izraziš onako kako se osjećaš.

Ljubitelj ste divljih ritmova, ali u isto vrijeme volite se i opustiti uz senzualne i mirne taktove? Jesu li ti plesovi odraz vašeg karaktera?

- Na početku svog plesnog puta uvijek sam htio plesati brze plesove, no kako je vrijeme prolazilo, shvatio sam da ima čari i u sentišima. Nekad mi baš paše ispustiti dušu na plesnom podiju, a nekad se mogu gegati satima. Sve ovisi kako se osjećam. Kada se to pogodi s jednakim stanjem plesne partnerice, to je to, smatram plesnu večer uspješnom. Nema mi draže nego kada vidim osmijeh kod plesačice nakon plesa.

Kakvu ulogu imate danas u "Feniksu"? Kakav ste trener?

- Možda bi drugi bolje rekli kakav sam plesni voditelj, ali znam da mijenjam različite metode samo kako bih prenio svoju ljubav, znanje i sve plesno iskustvo svojim polaznicima. Nekad imam pristup "samo opušteno", a nekad ih tiskam kao da ne postoji sutra. U biti, dosta ovisi i o tome koliko sam čokolade pojeo prije plesne probe. Polaznici znaju reći: "Evo ga, opet je pojeo cijelu čokoladu." Često ističem: "Ljudi su stvoreni za stvaranje", te im na taj način dajem do znanja da je sve moguće uz dobru volju i želju za plesanjem. Osim što sam plesni voditelj, također sam dopredsjednik udruge, te ju vodim zajedno s predsjednikom Darkom Valentićem. Dakako, uz nas tu je i cijeli radišni tim, mogao bih reći, plesna obitelj, koja uz nas svladava različite izazove.

Redovito posjećujete plesne seminare, radionice, kongrese i festivale. Koliko vam je to u profesionalnom smislu važno i što vam donosi?

- Važno je posjećivati seminare i različite plesne događaje kako bi se steklo što veće iskustvo jer ga onda prenosimo na lokalnu zajednicu, činimo ju plesno bogatijom, što je u konačnici cilj. Usto, putovanja rezultiraju brojnim drugim benefitima – umrežavanjem s drugim plesnim klubovima, udrugama i zajednicama, druženjem i upoznavanjem različitih kultura.

Najljepša plesna uspomena?

- Ajme, ima ih milijun, od velikih plesnih nastupa do plesanja na ulici - bilo bi jako teško istaknuti najdražu kockicu iz cijelog mozaika.

Član ste i baletnog ansambla HNK-a u Osijeku. Brojne su uloge iza i ispred vas. Izdvaja li se koja i što trenutno pripremate?

- Iza mene je deset uzastopnih plesnih kazališnih sezona, u kojima sam odigrao više od 30 plesnih projekata i imao više od 450 nastupa na daskama koje život znače. Definitivno mi je najdraža baletna predstava Orašar jer mi je otvorila kazališna vrata. Od premijere 2013. pa sve do danas odigrao sam baš svaku izvedbu. Na početku 11. sezone voditelj baletnog ansambla Vuk Ognjenović najavio nam je da ćemo uz reprize već odigranih predstava imati i praizvedbu baleta Snježna kraljica. Kako svi članovi ansambla imaju svoje primarne poslove, uvijek je izazovno pripremati novi projekt. Priprema bi bila uvelike lakša kada bi naša kazališna kuća, baš kao i svaka u svijetu, uz operu i dramu imala i balet kao treću umjetničku granu.

Što mislite o osječkoj plesnoj sceni? Je li ples dovoljno ili nedovoljno priznat? Što nedostaje u gradu?

- OSIJEK ODUVIJEK PLEŠE i OSIJEK JE PLESNI GRAD izjave su kojima se koristim u svakoj prilici u javnosti kako bismo se prisjetili da je uvijek to bio. Moja je želja i misija pridonijeti tome da takav i ostane. Plesna je scena živa, plešu se različiti stilovi, postoje mnogi klubovi koji šire plesnu kulturu. Međutim, čini mi se da je užurbani stil života u plesu rezultirao time da se svaki korak želi usvojiti odmah, da se želi naučiti milijun figura i čuti uvijek nova pjesma. Zastanimo, uživajmo u glazbi, fokusirajmo se na partnere kako bismo se osjećali ugodno tijekom plesa, bez brige, izmamit ćemo im osmijeh i osnovnim figurama ako u ples uključimo emocije. Našoj je udruzi glavni cilj pridonijeti razvoju takve scene te educirati naše polaznike o plesu kao društveno-socijalnoj, sportskoj, emocionalnoj, kulturnoj i umjetničkoj aktivnosti. Taj ćemo plesni put okruniti 2024. proslavom 30. rođendana, što nas čini jednom od najstarijih plesnih udruga u cijeloj Hrvatskoj.

Magistar ste edukacije fizike i informatike, radili ste kao učitelj fizike, trenutno radite kao učitelj informatike. Recite nam više o toj strani svog života?

- U karijeri također volim različite izazove. Uz rad u školi, sudjelovao sam u mnogim projektima različitih tema i mobilnostima. Usto, imam priliku surađivati s Odjelom za fiziku na istraživanjima nanomaterijala. Genijalna ekipa s Odjela uvrstila me u tim s kojim sam izdao znanstveni članak u časopisu Journal of Physics. Iako sam dao manji doprinos od ostalih članova, znači mi puno takvo ostvarenje. Zanima me istraživanje područja koje još nitko nije taknuo, osjećaj je kao da uključuješ svjetlo u mračnoj sobi, a veliki je gušt ugledati svjetlo kojem si pridonio.

Rekli ste da nastojite pronaći vrijeme za knjigu i čitanje. Razveselite čitatelje preporukama.

- Kako je moj svijet vrlo šaren, takva će biti i preporuka. Započet ću pravim klišejom, knjigom za male i velike Mali princ (Saint-Exupery). Zaljubljenici u istinite ispovijesti zadovoljit će se s Ljubav oko svijeta (Rostuhar), a usput mogu pogledati i istoimeni film. Ako pak nekoga zanima znanost, fizika i kako sve oko nas funkcionira, istaknuo bih Otključaj svemir (Hawking). Za kraj, izdvojio bih djela koja nas mogu potaknuti na razmišljanje o duhovnosti, odnosima, komunikaciji i razumijevanju nas samih i okoline u kojoj se nalazimo: Ispričat ću ti priču (Bucay) i Sunčani labirint (Kezele). Još nešto stvarno za kraj - ako se netko želi opustiti i nasmijati, Zagor je pravi izbor!