Uvijek dobro raspoložena, blagog osmijeha i toplog pogleda, ova diplomirana knjižničarka i profesorica njemačkog jezika i književnosti svoju kondiciju i tijelo održava na zavidnoj razinu uz pomoć zračnih umjetnosti. Riječ je o akrobacijama koje se, doduše, ne izvode avionom, ali je za njihovu izvedbu potrebno posjedovati snagu, balans i fokus, koordinirati pokrete i pravilno držati tijelo u zraku. O zahtjevnim elementima koji se izvode na šipci ili svili te novostima koje donose dani koji slijede govori Ivana Mutnjaković, instruktorica grupnog fitnessa.

Recite nam više o zračnim umjetnostima, čime se točno bavite i odakle potječe ova vještina?

- Zračne su umjetnosti spoj fitnessa, plesa i akrobacija, a odrasle i djecu podučavaju ljepoti i vještinama plesa i akrobacija u zraku. U nas se možete okušati u plesu i akrobacijama na šipci, svili i obruču. Prednosti ovakvih treninga su brojne, a zabava zajamčena. Ove vještine potječu iz davnina, a prvi zapisi datiraju iz 1135. godine, kada su se, u tradicionalnom indijskom sportu, izvodile razne akrobacije i figure na drvenim stupovima.

Kako se ta akrobatska vještina odmaknula od predrasuda? Pomaže li što je 2017. pole dance službeno postao sport?

- Svakako je pomoglo. Na početku smo nailazili na negativne komentare jer u nas šipka još asocira na striptiz. Sve se ove godine trudimo odmaknuti od tog stereotipa. Pole dance zapravo je vrlo širok pojam, postoji puno stilova i varijanti, a u nas je zastupljen onaj sportski, akrobatski smjer. Osim plesa, koji izražava senzualnost i ljepotu pokreta, pole dance obuhvaća i vrlo zahtjevne i teške elemente i akrobacije. Na treninzima se izvode vježbe snage, izdržljivosti i fleksibilnosti, potrebna je predanost, upornost i veliki trud. Danas se pole danceom bave ne samo plesači nego i sportaši. Postoje državna i svjetska natjecanja, puno djece trenira, tako da ljudi počinju shvaćati da je i to samo jedan oblik sporta.

Kada ste se zaljubili u ovu vrstu umjetnosti, kako to da se bavite ovom vrstom sporta?

- Uvijek sam se bavila nekom vrstom plesa, a na pole dance došla sam sa željom da probam nešto drukčije i rodila se ljubav. Svaki put kad bih nešto novo svladala, to me tjeralo da idem još dalje, na teže i zahtjevnije elemente, da ispitujem svoje mogućnosti. Jednom kada shvatite što vaše tijelo može, samo je nebo granica, a znatiželja je golema. Puno je tu ponavljanja, pokušavanja, bolova, žuljeva i padova. Za neke su elemente potrebni mjeseci ili čak godine, ali zato je sreća još veća kada ih svladate. U ovakav se tip vježbanja jednostavno zaljubite i postane vam stil života. Privukla me i opuštena, prijateljska atmosfera na treninzima i shvatila sam da je to nešto što želim razvijati i pružiti našem gradu. Zašto stalno hodati kada možete i letjeti?

U vašem su sportskom životu prisutni i gimnastika i joga.

Da, joga je moj mir za dušu i tijelo te svaki trening volim završiti jogom. Uživam u beskonačnim pokušajima stojeva na rukama i dosta radim na fleksibilnosti. To mi je zapravo najteži dio, ali baš zato ga najviše volim. Umor nakon treninga moj je odmor. (smijeh)

Razne vrste penjanja, statične i dinamične figure, okrete i ljuljanja. Izgledaju li tako vaši treninzi?

- Upravo tako. Treninzi započinju zagrijavanjem, vježbama snage, fleksibilnosti i izdržljivosti. Krećemo s osnovama, učimo okrete i elemente koji se izvode s poda, a kada se oni svladaju, idemo na penjanje. Elementi se uče samostalno te se postupno sklapaju u kombinacije i koreografije. Naš je trenerski tim sastavljen od sedam prekrasnih trenerica koje puno truda i vremena ulažu u treninge, i hvala im na tome, a svakom polazniku pristupaju individualno. Svatko uči svojim tempom i kreira svoj vlastiti stil. Mogućnosti su beskonačne, svaki je trening drukčiji i uvijek ima prostora za stvaranje novih elemenata.

Gledajući vaše društvene mreže, stječe se dojam da su kod vas treninzi više od tjelovježbe, slavite slobodu i pokret, ali i nova prijateljstva?

- Ovisno o programu, imamo od šest do 15 polaznika po grupi. To su male skupine ljudi, a neki od njih kod nas treniraju već godinama. Svaki je svladani element veselje za cijelu grupu. Međusobna podrška, puno smijeha i zajednička druženja ono su što naše treninge čini posebnima. Druženjima kroz treninge kao i svakim novim napretkom raste i samopouzdanje, naučite prihvatiti sebe u cijelosti i biti zahvalni svom tijelu. Puno lijepih prijateljstava rađa se kod nas, a jedno od njih nastalo je prije 13 godina, kada sam upoznala Moniku Merkaš, s kojom danas vodim Artitudo.

Čime se sve u studiju bavite i koje vrste programa nudite? Gdje vidite studio u sljedećih deset godina?

- Imamo četiri dvorane, nudimo pet različitih programa plesa i akrobacija na šipci, svili i hammocku te, s oduševljenjem, mogu najaviti i akrobacije na obruču koje uvodimo od rujna. Jedini smo ovakav klub u istočnoj Hrvatskoj i želimo imati kompletnu ponudu zračnih umjetnosti. Naše se trenerice redovito usavršavaju i pohađaju edukacije kako bi pružile što kvalitetnije treninge polaznicima. Planiramo uvesti još noviteta i više sadržaja za djecu, a za deset se godina vidimo s još više dvorana od kojih će neke možda biti i u drugim gradovima, tko zna. (smijeh)

Postoji li dobna granica, jesu li treninzi namijenjeni isključivo ženama i postoje li određeni fizički preduvjeti potrebni za ovakvu vrstu treninga?

- Zračnim se umjetnostima mogu baviti svi, u tome i jest čar ovakvog sporta, svatko će pronaći nešto za sebe. U nas je donja dobna granica za svilu četiri godine, a za šipku 15 godina. Gornja dobna granica ne postoji. Za naše treninge ne morate imati nikakve fizičke preduvjete niti iskustvo u treniranju, nije bitno kako izgledate niti koliko kilograma imate. Kod nas krećete od početka, a naše se trenerice brinu da radite ono što je prilagođeno vama tempom koji vam odgovara. Iznenadili biste se kojom brzinom se na ovakvim treninzima zapravo dobiva snaga i izdržljivost. Muškarci su uvijek dobrodošli no, nažalost, kod nas još vlada mišljenje kako je ovaj sport namijenjen isključivo ženama. Diljem svijeta muškarci se bave akrobacijama ove vrste, a u Artitudu smo ih imali samo nekoliko. Nadamo se da će se to promijeniti.

Koje su sve prednosti i benefiti koji dolaze s vašim treninzima? Koliko dugo vi možete ostati u "zraku"?

- Zračne umjetnosti jačaju muskulaturu, povećavaju fleksibilnost i izdržljivost. To je vrsta treninga koja vas doista tjera da svakim treningom budete sve bolji, dajete još više od sebe i konstantno radite na sebi. Osim fizičkih benefita, povećava se mentalna snaga i samopouzdanje. Svatko stvara svoj stil, svaki je trening drukčiji, ideja nikad ne nestane i uvijek možete raditi nešto drukčije što ovakve treninge čini iznimno zanimljivima. Kada uđete u dvoranu, sav stres i napetost tog dana ostavljate iza sebe i doista se opustite i zabavite, ali i umorite. To je onaj lijepi umor koji svi volimo. U zraku mogu ostati nekoliko minuta, ovisno o tome koliko koreografija traje i koliko je zahtjevna, a s vremenom naučite kako se i u zraku odmoriti. (smijeh)

Uz kakve se knjige, kao knjižničarka sigurno imate brojne preporuke za naše čitatelje.

- Previše je dobrih knjiga za ovo malo redaka, ali među posljednjim naslovima koje sam pročitala su Dah autora Jamesa Nestora (jer često nismo ni svjesni koliko nam način disanja utječe na kvalitetu života), zatim Ponoćna knjižnica autora Matta Haiga (koja nosi važnu životnu poruku) i svakako roman našeg pisca Mire Gavrana Zaboravljeni sin (nevjerojatna priča o dječaku s poteškoćama u razvoju) za koji smatram da bi trebao postati dio obvezne osnovnoškolske lektire.