Za svoj je rad u struci, samostalno i s ansamblima, ovjenčan brojnim nagradama i priznanjima. Godinama aktivno sudjeluje u promidžbi kulture i glazbe kroz razne organizacijske odbore, od Osječkog ljeta kulture preko Koncertnog ciklusa Grada do Kulturnog vijeća Grada Osijeka. Svoju umjetničku djelatnost gradi kroz izvođačku kao jazz-pijanist i kao korepetitor vokalnih ansambala i solista. Davor Dedić otkriva više o svijetu u kojem melodija govori jezikom koji svi razumiju.

Dobitnik ste brojnih nagrada, no krenimo od posljednje. Južna Koreja, 350 zborova iz 46 zemalja, dirigentica Antoaneta Radočaj-Jerković, VA Brevis, vi u klavirskoj pratnji i zlatna medalja.

- Zlatna medalja koju smo osvojili u Južnoj Koreji nama je još jedno veliko međunarodno priznanje umjetničke vrijednosti i kvalitete u radu sa zborovima koju imamo u našoj zborskoj instituciji, na čelu s dirigenticom Antoanetom Radočaj-Jerković, s kojom uspješno surađujem od 1995. godine. U Južnoj Koreji sve je bilo izvrsno, osim možda dosadne kiše koja je na trenutke pokušala pokvariti dojmove. Koncertna dvorana, prostor za probe, hrana, velik broj zborova i pjevača iz svijeta. Imali smo i vodičku koja studira i govori hrvatski jezik! Proglašenje rezultata održano je u prekrasnoj golemoj olimpijskoj dvorani (u njoj su se održavala natjecanja na Zimskoj olimpijadi 2018.), ispunjenoj zborovima i dirigentima, koji su sjedili na ogromnoj pozornici s velikim ekranima, a mi smo navijali i davali najglasniju podršku s tribina. Mislim da tek kad sve "odradite" i malo se odmorite od priprema, natjecanja i putovanja, počnete uživati u trenutcima koje ste ondje proživjeli.

S Brevisicama ste od samih početaka. Kako se zbor kroz sve ove godine razvijao i što slijedi?

- Da, s njima sam od njihova osnutka 1997., a s našim sam najmlađima, Osječkim zumbićima, od 1995. godine. Za početak moje suradnje sa zborovima zaslužni su osječki profesori Jelena i Vijeko Burić, koji su i osnovali Osječke zumbiće. VA Brevis je u svom početku bio mješoviti zbor koji su činili naši pjevači, bivši članovi Zumbića, koji su tada prerasli, a željeli su nastaviti pjevati. Dječaci su otišli, a ostale djevojke. Zbor je rastao paralelno s našim umjetničkim i profesionalnim razvojem. Istražujete i određujete smjernice kojima želite ići i napredovati, a mi smo ih uvijek postavljali umjetnički visoko i izazovno. Sretan sam što sam okružen djecom i mladima jer su oni ti koji vas pokreću i ispunjavaju mladom energijom. To je moj/naš poseban mikrosvijet, bez kojeg bi život bio uskraćen za puno glazbe, životnih trenutaka i radosti! Čeka nas kratki odmor, ali već početkom rujna pozvani smo da održimo koncert u Italiji, na pedesetu obljetnicu festivala International Polyphonic Meeting "Città di Fano". Nakon toga novi izazovi i aktivnosti koje smo si već zacrtali u novoj školskoj godini.

Glazba je temelj vašeg životnog opredjeljenja, no kako je sve počelo? Kako je tekao vaš glazbeni put?

- Sve je krenulo tako što me tata upitao želim li i ja svirati kao i on, odveo me na prijamni i upisao u glazbenu školu. Naime, moj otac je u to vrijeme svirao klavijature, pa je logično da sam počeo učiti svirati klavir. Završio sam osnovnu, upisao srednju glazbenu i završio fakultet = jednostavno. U vrijeme studiranja redovito smo zalazili u tada poznati ugostiteljski objekt "Kod kestena", u kojem je svaki ponedjeljak navečer (od 1992. do 1999.) svirao jedini osječki jazz-sastav - Argus jazz band. Kako je mene zanimala popularna i jazz glazba, u nekom sam trenutku upitao članove mogu li i ja pokušati svirati s njima i tako sam zakoračio u jazz. Njima sam na tome vječno zahvalan, jer da nije bilo njih, vjerojatno ne bih ozbiljnije ušao u svijet jazz-glazbe. U potrazi za novim saznanjima i iskustvima 1999. otišao sam prvi put na Ljetnu školu jazza u Grožnjanu pod vodstvom Boška Petrovića, gdje sam upoznao mlade istomišljenike i velik broj glazbenika. Nastavio sam dolaziti svako ljeto, a 2002. u Grožnjanu je osnovan i HGM jazz orkestar pod vodstvom izvrsnog dirigenta i glazbenika Sigija Feigla iz Austrije. Orkestar su činili mladi glazbenici iz Hrvatske, Slovenije, Austrije, Makedonije, Mađarske. Big Band je djelovao u Zagrebu punih 13 godina (do 2015.) i s njim sam ostvario također velik broj koncerata, svjetskih turneja, snimanja za radio i televiziju i CD albume, od kojih je posljednji nagrađen Porinom. Sve su te aktivnosti rezultirale velikim brojem novih poznanstava i novim suradnjama, koje i dalje traju.

Koliko vam kao glazbeniku takve suradnje znače, što donose u vaš profesionalni život? Od koga ste najviše naučili i imate li glazbene uzore?

- Novi izazovi kao što su nove skladbe, nastupi, koncerti, nove suradnje svakom glazbeniku daju novi sloj znanja i iskustva. Glazbenik sam cijeli život i dok god sam aktivan, ne prestajem učiti. Najviše sam naučio svirajući. Kada sam krenuo, prihvatio sam sve što sam mogao i želio, to je najbolja škola.

Okušali ste se u brojnim glazbenim žanrovima i stilovima, u kojem ste nekako najviše svoji?

- Definitivno jazz-glazba. To je glazbeni žanr koji vam svojim glavnim elementom - improvizacijom - daje slobodu u stvaranju. Granica je samo vaša kreativnost i vještina sviranja vašeg instrumenta.

Kako biste opisali dobru jazz-glazbu? Zavodi li, šalje li kakvu poruku ili energiju?

- Svaka bi umjetnost, pa tako i jazz-glazba, trebala ostaviti ili pobuditi u nama neki osjećaj. Kad je slušamo, ona ima individualni pristup, jer je svatko od nas različito osjeti i poveže s nekom emocijom, koja može imati i poruku. Zato postoji velik broj stilova i glazbenika/glazbenih sastava, među kojima svatko može pronaći svoj glazbeni svijet, pa tako i u jazz-glazbi. Nema dobre ili loše, samo one koja nam se sviđa više ili manje.

Za jazz-početnike, s kim početi, koga na samim početcima slušati? Za one iskusne, koga nikako izostaviti?

- Dugo radim kao pedagog i sretan sam što mogu nekog uvesti i upotpuniti novim saznanjima. Koga slušati? Danas je to jednostavno, pustite si neku jazz internetsku radiopostaju i kad vas privuče pjesma ili izvođač, istražite i eto vam dobar početak. Prva je preporuka slušati glazbenike koji sviraju instrument koji svirate ili želite naučiti svirati. Ti glazbenici sviraju ili pjevaju s velikim brojem drugih izvrsnih glazbenika u velikom broju jazz-sastava. Slušati što više, svirati još više. Previše je jazz-glazbenika koje bih mogao nabrojiti, ali mogu spomenuti glazbenike koje trenutno dosta slušam i možda vas zainteresiraju: Geri Allen i Fred Hersch.

S kim danas svirate, gdje vas se može čuti? Je li ljeto rezervirano za nastupe ili ćete uspjeti uhvatiti koji dan za odmor?

- Najaktivniji sam s NoJazz bandom jer s njim trenutno pripremam program za koncert kojim ćemo obilježiti deset godina djelovanja i, naravno, s Fluentesima, jer nam izlazi naš drugi autorski album, te je u planu snimanje spota. Surađujem s Tedijem Spalatom i s njim imam nekoliko koncerata, a, na moje iznenađenje, dobio sam poziv od mog omiljenog latinosastava, Cubisma, s kojim sam svirao daleke 2005. godine, da im se pridružim na nekoliko koncerta.

Glazbene smo preporuke čuli, no što je s onim književnim?! Preporučite nam nekoliko naslova.

- Dvije knjige, biografije iz svijeta jazz-glazbe koje sam s takvim guštom čitao moja su preporuka za ostatak ljeta: Sinatra - život (A. Summers i R. Swan) i druga, za one koji poznaju malo bolje jazz-scenu, Miles: autobiografija (M. Davis i Q. Troupe). Obje su prevedene na hrvatski jezik i prepune su prekrasne američke jazz-povijesti i osobnih života koje su ta dva velikana imala.