Kolumne
Đelo od Gisko "u gostima" Piše: Srđan Lukačević
Danijel Novoselac: Da nije bilo Jackieja Chana, ne bih se bavio akrobacijama
Datum objave: 22. srpnja, 2023.

Njegove interese, vještine i zanimanja teško je pobrojiti. Navedeno, naravno, nije razlog da ne pokušamo, vaše je da pronađete inspiraciju u nastavku teksta, jer, tko zna, možda upravo pročitano bude poticaj da ostvarite ono o čemu već dugo razmišljate. U gostima smo kod Danijela Novoselca, koji u životu teži balansu, koji radi i kad ne radi, ako ne djelom, onda u mislima. Dobro došli u Danijelov svijet, u kojem se sve može i stigne.



Kaskader u Igri prijestolja



Glavni vam je posao u jednoj trgovini kućanskih aparata. No, uvjetno rečeno, jer stekao sam dojam da su vam svi vaši interesi jednako važni.


- Da, radim kao prodavač na audiovideoodjelu i zadovoljan sam svim aspektima tog mog posla. Osim toga, plešem u ansamblu Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku te vodim treninge akrobacija u plesnim klubovima u Osijeku. Povremeno dobijem i pozive za snimanje spotova te filmova/serija (kao statist/kaskader).

Jeste li imali životne uzore i jesu li oni možda i razlog svega čime se danas bavite?

- Što se tiče životnih uzora, mogao bi ih nabrojiti jako puno, ali samo dvojica su na mene imala baš velik dojam, a to su Bruce Lee i nezaobilazni Jackie Chan, koji i dandanas sa svojih gotovo 70 godina radi nevjerojatne stvari u svojim filmovima.

Koliko je Jackie Chan zaslužan za vašu ljubav prema akrobaciji? Što vam je ta ljubav donijela kada je riječ o filmskom svijetu?

- Da nije bilo Jackieja Chana i njegovih filmova, vrlo vjerojatno danas ne bih bio to što jesam i čime se bavim. Oduvijek sam htio biti kao on i naposljetku sam dijelom to i ostvario. Gledajući njegove filmove i vratolomije, stvorila se ljubav prema akrobacijama i tako sam počeo samostalno vježbati i trenirati. Nisam imao nikoga tko bi mi pokazao kako napraviti nešto, nego sam morao sam sve skužiti kako što ide. I upravo me ta upornost i zanimanje za raznolikost dovela i do prvog angažmana, u popularnoj seriji Igra prijestolja, gdje sam bio statist (special extra) i imao omanju kaskadersku ulogu.

Ima li straha kod vas dok izvodite vratolomije i što općenito mislite o strahu?

- Naravno, strah je sveprisutan u našim životima, i to je nešto s čime se susrećemo u raznim situacija, pogotovo kad vam je nešto novo, nepoznato i nije u vašoj komfor-zoni, ali, kao i u svemu, tako i u akrobacijama, vježbom i ponavljanjem nekog elementa strah se svodi na minimum ili ga više uopće ne bude. Strah je naš najveći neprijatelj i u puno situacija nas sprječava da probamo ili se bavimo nekim stvarima, ali je ujedno i glavni čimbenik koji nas gura dalje kada ga svladamo.

Ulozi u Igri prijestolja sigurno je pridonijelo streličarstvo, kao i borilačke vještine što su samo neki od hobija?

- Streličarstvo je dalo svoj veliki doprinos jer, da nije bilo streličarstva i da nisam bio u Udruzi vitezova Ružice grada iz Orahovice, vjerojatno nikad ne bih ni bio u Igri prijestolja, al‘ nekako se životne kockice uvijek same poslože i dobiješ ono što želiš i zaslužuješ. Uz streličarstvo od hobija tu su još borilačke vještine muay thai, capoeira, ninjutsu..., ples općenito, gledanje filmova, slušanje glazbe, baratanje vatrom i naravno jahanje.

Kad smo kod jahanja, imate svoje konje. Recite nam više o ljubavi prema konjima i koliko vam boravak sa životinjama i u prirodi znači u svakodnevnom životu?

- Volim sve životinje, a ljubav prema konjima se dogodila slučajno i za to je kriva moja sestra Ivana, koja je još odmalena luda za njima. Nagovorila me je da s njom odem na jahanje i tu je sve počelo, a nakon što jednom sami osedlate konja i odete s njim u prirodu, tad odlučite kupiti svojega, i eto me, imam svoje konje. (smijeh) Boravak u prirodi, općenito sa svim životinjama, meni je osobno jako važan jer smatram da je to lijek za dušu koji nam je potreban uza sav stres i općenito tehnologiju koja nas je počela sve skupa globalno zaglupljivati.

Posljednjih je tjedana glavna tema Chat GPT, tu su još mobiteli i računala na kojima manje-više svi stalno visimo. Što mislite o tome?

- Ovo je tema o kojoj bih mogao puno pričati. Malo me zabrinjava spoznaja o tome koliko nas umjetna inteligencija zaglupljuje, iz dana u dan sve više, i koliko je sve više i više mlade populacije ovisno o tome. Ne govorim pritom samo o Chat GPT-u nego općenito o tehnologiji, točnije o aplikacijama kao što su Snapchat, TikTok itd. U ovakvim stvarima treba znati postaviti granicu, a mnogi ju nemaju. Treba biti umjeren u svemu, to je onaj balans kojem i sam težim. Osvijestio sam problem potencijalne ovisnosti o mobitelu i doista se u posljednje vrijeme trudim svesti korištenje na minimum. Nažalost, stjerani smo u kut od tehnologije, apeliram da ju treba koristiti svjesno i umjereno.

Spomenimo i ples i angažmane u nekoliko osječkih institucija i studija.

- Svoje sam prve plesne korake napravio u Plesnom studiju Shine, preko kojeg sam došao do HNK-a u Osijeku, na preporuku moje trenerice Mire Sekereš. Ondje sam stasao u plesača amatera uz svog sadašnjeg voditelja i direktora Baleta Vuka Ognjenovića. Uz njih sam naučio jako puno raznovrsnih plesova (na čemu sam im neizmjerno zahvalan) te sam također nadograđivao svoje plesno znanje u PK Bolero, PK DnD i da sad ne nabrajam redom (smijeh)… Ono što me uistinu veseli i ispunjava kao osobu i što je melem za moju dušu jest podučavanje djece što akrobacijama, što plesu, što nekim životnim stvarima, čemu se želim posvetiti u budućnosti, jer na mladima svijet ostaje. Osim u PK Broadway, svoje znanje i vještine prenosim mlađim generacijama i u svom matičnom klubu PS Shine, gdje sam nakon dugo godina kao plesač svoju ulogu sad našao u trenerskim vodama.

Knjiga umjesto tehnologije


Kada je riječ o HNK-u Osijek, znate li što ćete sljedeće raditi? Koja vam je predstava dosada bila najzanimljivija, najizazovnija?

- Nažalost, ne smijem javno iznositi poslovne tajne, pa ćemo temu o budućim projektima preskočiti. Šalim se, al‘ o tome ćemo nekom drugom prilikom. Ono što je meni ostalo urezano kao naj naj predstava u kojoj sam bio svoj na svome je definitivno bila Vitez slavonske ravni, u kojoj sam imao ulogu kaskadera i dublera glavnog glumca. Bez obzira na to koliko teške i zahtjevne akrobacijske elemente sam izvodio, to sam radio sa zadovoljstvom. Čak sam u predstavi skakao s lože dolje, na scenu, s visine od tri i pol do četiri metra u teškom kostimu i 70 sam posto svih akrobacija radio "napamet" jer od kapuljače nisam gotovo ništa vidio.

Vaših interesa i hobija ima toliko da bi nam trebala duplerica. Ostalo nam je mjesta za knjigu, za vaših nekoliko ljetnih preporuka i misli o važnosti čitanja.

- Moj je favorit knjiga koja će vam promijeniti svijest i život općenito - Put mirnog ratnika Dana Millmana. To je moja apsolutna preporuka svima, a trenutno čitam Tao te Ching (autor Lao Tzu). Smatram da nas tehnologija previše jede i truje te zbog toga ne moram ni isticati koliko je čitanje knjiga važno za nas, naše zdravlje i um.