Karlo Cvetković: Zbog obitelji sam radije u ordinaciji nego na pozornici
Dolazi iz obitelji glazbenika koji ga od najranijih dana usmjeravaju prema
instrumentima i glazbenoj školi. Kako sam kaže, u domu s majkom folklorašicom i
ocem rokerom nikada nije nedostajalo veselja i kvalitetne pop-rock glazbe,
domaće i strane. Karlo Cvetković medicinski je tehničar, pohađao je glazbenu
školu, danas svira harmoniku, bugariju, klavir i gitaru. Pjevanjem se aktivno
bavi više od deset godina, a proslavio se u prvoj sezoni showa The Voice, u timu
Indira. Nastupa kao solist, dio je ekipe Simfo-rocka osječkog HNK-a, član je
benda Lege iz Osijeka. Saznajemo više o prilikama koje donosi sudjelovanje u
showu kakav je The Voice, planovima s bendom, ali i prinovi koja uskoro stiže u
obitelj.
U obitelji "inficiran" glazbom
Kažete da ste od ranog djetinjstva okruženi glazbom i veseljem. Kako
je u vašem domu danas kada ste i sam roditelj dviju djevojčica, a stiže i
prinova?

- Također uvijek veselo i raspjevano. Naše su djevojčice, Eva i
Laura, jako bistre i muzikalne, tako da je dan uvijek ispunjen pjesmom, plesom i
igrom. Pokazuju velik interes za glazbu i ples, tako da smo ih odmah počeli
usmjeravati. Obje idu na ples već godinu dana, a od jeseni i na zbor. Za tri im
mjeseca dolazi braco, nadam se da ćemo i njega "zaraziti" time. I inače u
obitelji imamo višegodišnju, gotovo stoljetnu, recepturu "inficiranja" glazbom,
koja je, izgleda, samo dobra nadgradnja očitog glazbenog gena koji se kroz
generacije provlači. Samo su se žanrovi, onako po dekadama, pogotovo tamo od
60-ih godina 20. stoljeća, mijenjali. Naslušao sam se očevih priča, a slično je
i u maminoj obitelji, da nije bilo nikakve obiteljske prigode, druženja, radnog
ili svečanog, a da nije bilo svirke, pjesme i plesa. Iste su priče i naraštaja
prije, o kojima mi je govorila baka, kako je u teškim vremenima neimaštine i
oskudice za brojnu obitelj, s 11-ero djece, glazba, ples i pjesma bila neka
vrsta duhovne hrane, koju bi im s lakoćom, usprkos teškom danu, a u nedostatku
svega drugog, ponudio djed, ljevoruki svirač tamburice dangubice.
Medicinski ste tehničar i glazbenik. Svirate i pjevate te radite u
pedijatrijskoj ambulanti. S obzirom na kćeri i sina koji stiže, kojim je vašim
zanimanjem supruga zadovoljnija?
- Iako je i supruga medicinska sestra,
i upoznali smo se na poslu, teško bi se odlučila kojim je mojim zanimanjem
zadovoljnija. Definitivno mi je ona najveća potpora u svemu čim se bavim. Puna
je razumijevanja i podrške i jako sam joj zahvalan na tome. Smatram da je to
ključ našeg skladnog zajedničkog života, kao i odgoja naše djece.
Šira
vas je javnost upoznala kroz glazbeni show The Voice, koji u ovom trenutku
poziva zainteresirane na sudjelovanje. Što vam je show donio i imate li možda
kakav savjet za buduće natjecatelje?
- S obzirom na to da sam tada bio
jako mlad, show mi je donio puno novih iskustava, prijateljstava i priliku da se
pokažem pred cijelom nacijom. Biti dio takve, ogromne produkcije i raditi s
velikim facama hrvatske glazbene scene bila je zaista velika čast. Sve te ljude
gledaš na televiziji, slušaš njihove pjesme i onda u jednom trenutku s njima
dijeliš pozornicu, razgovaraš s njima i razmjenjuješ iskustva i, ono
neprocjenjivo, slušaš njihove savjete. Doista, cijela je moja generacija uživala
u svim tim trenutcima. Svim bih budućim natjecateljima savjetovao da uživaju u
svakom trenutku i da budu svoji.
Što se događa iza kamera, kako ste se
pripremali za nastup, kakve ste treninge imali i što ste naučili od Indire?
- U timu su iza kamere, osim Indire i Borisa Đurđevića, koji je i autor
nekih pjesama Lega, još bile Marija Husar i Darija Hodnik, pjevačice s velikim
pedagoškim iskustvom, tako da se od njih dalo puno naučiti. Svakodnevno smo
imali probe, koje su bile vokalno zahtjevne, ali ništa se nije prepuštalo
slučaju, svi smo morali biti maksimalno spremni za emisije uživo. Najbolja stvar
od svega jest što smo cijelo vrijeme svi kandidati i svi članovi ekipe
produkcije i žirija bili skroz zajedno, i u studiju i u hotelu, u kojem smo se
puno družili i pjevali. Prekrasno iskustvo koje ćemo pamtiti cijeli život.
Vama učenje i stjecanje glazbenih vještina nije strano, već sa sedam
godina krenuli ste u glazbenu školu, vokalno se usavršavate i svirate nekoliko
instrumenata. Tko je najviše utjecao na vaš glazbeni put?
- Rekao bih,
otac, jer sam od njega naslijedio sličan glazbeni ukus, ali od oboje roditelja
imao sam podršku od samih početaka bavljenja glazbom pa sve do danas. Kao
tinejdžer paralelno sam bio član KUD-a Bizovac, u kojem sam svirao tamburu,
bugariju, išao u glazbenu školu i imao rock-bend. Smatram da sam imao sreće što
je bilo tako jer sam imao prilike upoznati različite vrste glazbe. To je
obogatilo moje vidike i shvaćanje glazbe kao takve.
Član ste benda Lege,
nastupate li, gdje vas se može vidjeti i čuti? Recite nam više o planovima,
pripremate li novi album, tko vam radi pjesme, promišljate li o suradnji s
drugim pjevačima odnosno pjevačicama?
- Pozivam sve čitatelje da nas
poprate na društvenim mrežama, ondje mogu vidjeti kada i gdje nas se može čuti i
vidjeti. Album s 11 pjesama izlazi do kraja ove godine, čime ćemo obilježiti
deset godina postojanja benda. Nismo vjerni isključivo jednom autoru, već
nekoliko njih, ali sve ovisi o pjesmi, sviđa li nam se ili ne. Ove godine
pripremamo dvije suradnje, jednu sa ŽVS-om Đakovčanke, a drugu s jednim, nama
prijateljskim, osječkim bendom, no detalje još ne smijem otkriti.
Dio
ste koncertne ekipe Simfo-rocka osječkog HNK-a, u kojem nastupate kao solist.
Kakav je ostatak ekipe, gdje nastupate, kako birate pjesme, ali i to tko će
izvoditi koju?
- Kompletna je ekipa super i zaista mi je velika čast
biti dio Simfo-rock projekta. Stati na kazališnu pozornicu kao solist, zajedno
sa simfonijskim orkestrom i rock-bendom, i još pjevat pjesme Queena, za mene je
bilo ostvarenje snova. Nadam se da će, s obzirom na dolazak novog intendanta,
Simfo-rock ostati na repertoaru HNK-a i da ćemo i dalje uveseljavati ljude koji
nas žele čuti. O nastupima, izboru pjesama i o tome tko će ih izvoditi,
isključivo odlučuje maestro Tutavac, zajedno s ravnateljstvom HNK-a Osijek.
Ponude za solo karijeru
Želite li se u
budućnosti ostvariti i kao samostalni izvođač?
- Nemam tih ambicija, ali
nikad ne reci nikad. Nakon završetka showa The Voice imao sam tri zaista lijepe
ponude za solo karijeru. Jedna je čak bila i inozemna. Puno sam razmišljao i
kalkulirao i ipak sam odlučio ostati u bendu i nastaviti našu priču. Imam dosta
prijatelja na domaćoj glazbenoj sceni koji su profesionalni glazbenici i, na
temelju njihovih iskustava, nisam se vidio u tom svijetu. Jako teško bilo bi
uskladiti taj život s obitelji, a obitelj mi je važnija.
S obzirom na to
da ste roditelj, vjerujem da vam je dječja literatura svakodnevno štivo. Što
čitate klincima, a što čitate vi osobno?
- Svakodnevno čitamo nekoliko
priča, no curicama je trenutno najzanimljivija knjiga Izumi koje potpisuju
životinje. Često me ugodno iznenade reakcijama na neke knjige koje im znam
pročitati. Tako mi je potpuno iznenađenje kako su uz sve priče o klasičnim
princezama Snjeguljici i Trnoružici i novima kao što su Elza i Ana, totalno
prihvatile neke klasike hrvatske književnosti za djecu poput Šegrta Hlapića i
Družbe Pere Kvržice, koji sam im neko vrijeme čitao na dnevnoj bazi tri-četiri
puta. Inače volim romane, velik je dojam na mene u posljednje vrijeme ostavila
knjiga Koliba W. P. Younga, a trenutno čitam knjigu Kako razgovarati s djecom da
bi bolje učila kod kuće i u školi autora A. Faber i E. Mazlish.