Rođen je u Osijeku, gdje je završio studij psihologije na FFOS-u. Danas radi kao školski psiholog u osječkoj Školi primijenjene umjetnosti i dizajna. Od 2014. suosnivač je i dopredsjednik Udruge Klikeraj koja se bavi odgojem i obrazovanjem darovitih učenika. U proteklih devet godina Klikeraj se profilirao kao jedna od vodećih organizacija u ovom području, a rad je udruge prepoznat i izvan Hrvatske. Navedenom je sigurno i pridonijela i diploma specijalista za obrazovanje darovitih učenika koju je Ivan Alagić stekao na nizozemskom Sveučilištu Radboud.

Zbog čega psihologija, i kada ste shvatili da je upravo to područje kojim se želite baviti u životu?

- Sjećam se tog trenutka, na jednom predavanju na faksu profesorica Mirjana Duran govorila je o miljokazima kognitivnog razvoja u okviru razvojnih teorija. Tada sam uvidio širinu ovog područja i počeo razmišljati o psihologiji kao području rada, a ne samo izučavanja i istraživanja. Kao, vjerujem i svakom introvertu, događanja u vlastitim mislima bila su mi oduvijek zanimljivija od događanja oko mene i vjerojatno me to usmjerilo upravo prema psihologiji. Ljudi često riječ "psihologija" vezuju uz osobne probleme i slične teške teme, no područje koje je mene zainteresiralo obuhvaća druge osobine i iskustva, kreativnost, darovitost, talente…

Što su vam kao školskom psihologu najveći izazovi, koje probleme u mladih najčešće uočavate?

- Vjerujem da ćemo, gledajući unatrag, za 20 godina reći da su ovo bila teška vremena, ovih posljednjih nekoliko godina. Stvari s kojima se moramo svakodnevno suočavati doista nisu uobičajene, i djeca i mladi to sve itekako doživljavaju. Psihološka je dobrobit danas pred mnogim izazovima. S druge strane, zanimljivo je promatrati načine koje učenici stvaraju kako bi se usavršili u svojim profesijama. Kako svatko svojim stilom i talentom stvara nišu koja je unikatna. Pronaći i ponuditi optimalne poticaje kako bi se ovaj proces i odvio suštinski je zadatak obrazovanja, i izazov u pozitivnom smislu riječi.

Dopredsjednik ste Udruge Klikeraj koja se bavi područjem darovitosti i talenta. Recite nam više o vašim nastojanjima, planovima?

- Ideja o tome čime ćemo se baviti u ovih se, evo, devet godina ponešto promijenila u odnosu na ono čime smo otvorili ovu priču. Od dječje igre, igara i igračaka, naša je priča krenula u više smjerova. Danas pokušavamo obuhvatiti darovitost iz različitih perspektiva. Najviše smo pozornosti posvetili području obrazovanja, na vrtićkoj i školskoj razini. Razvili smo mrežu suradnje i već nekoliko godina surađujemo s vrtićima, školama i drugim institucijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Klikeraj u budućnosti vidimo kao centar u kojemu će djeca, mladi, roditelji i odgojno-obrazovni stručnjaci moći pronaći stručna znanja, iskustva i poticaje za razvoj dječjih potencijala. Svi eminentni stručnjaci koje poznajete nekoć su bili djeca s visokim potencijalima. Naš tim nastoji pridonijeti upravo tome.

U kontekstu društvenih obrazaca kroz koje se više pozornosti poklanja problematičnom ponašanju, jesu li danas darovita i talentirana djeca i mladi zakinuti? Imaju li priliku razviti svoje pune potencijale?

- Ne bih mogao generalizirati ovaj problem na takav način. Djeci s teškoćama i problemima ponašanja posvećuje se značajna pozornost, no i daroviti učenici također nerijetko pokazuju probleme u ponašanju i socijalizaciji, pa i određene teškoće u razvoju. Istina jest da obrazovanje darovitih u praksi nije bio prioritet u školstvu, no postoje sjajni primjeri škola koje su organizirale sustavnu identifikaciju i napredne programe. Treba istaknuti da su se u posljednjih nekoliko godina stvari pomaknule iz mjesta te se i u obrazovnim politikama i praksi stavlja sve veći naglasak na sustavno obrazovanje darovitih i talentiranih. Ako govorimo o razvoju talenata, rekao bih da današnje generacije, posebice kroz neformalno obrazovanje, dostupnost znanja, povezivost i mobilnost, imaju neusporedivo bolje mogućnosti u odnosu na neke ranije generacije.

Kroz kakve mehanizme Klikeraj djeci i mladima otvara prilike za osobni razvoj, kakve sve vještine polaznici vaših programa svladavaju?

- Aktivnosti i programi u Klikeraju namijenjeni su djeci, roditeljima i odgojno-obrazovnim ustanovama. Trenutačno se najviše bavimo edukacijama obrazovnih stručnjaka, projektima popularizacije znanosti te obrazovanja darovitih učenika u suradnji sa školama, kao i razvojem novih didaktičkih sredstava i igara. Od iduće ćemo godine ponovno otvoriti vrata našim dječjim programima za razvoj kreativnosti te našeg psihološkog savjetovališta za djecu i roditelje Sidro. Savjetovalište smo ustanovili kako bismo pružili psihosocijalnu podršku i savjetovanje roditeljima darovite djece i kao takvo jedno je od rijetkih u Hrvatskoj. Daroviti klinci često zadaju glavobolje roditeljima i nakon brojnih upita odlučili smo formirati programe podrške velikima i malima.

Na koje obrasce ponašanja ili karakterne osobine odrasli trebaju obratiti pozornost kod djece koja pokazuju da mogu više?

- Odgovor na ovo pitanje uvelike ovisi o dječjoj dobi i okolnostima u kojima dijete odrasta. Neke od općenitih preporuka koje obično dajemo roditeljima predškolaraca i školaraca jest obratiti pozornost na područja interesa mališana, odnosno opažati u kojim aktivnostima dijete uživa, izgubi pojam o vremenu. U takvim bi aktivnostima bilo dobro pronaći i osigurati prilike za stjecanje iskustava, istraživanje i učenje, no i druženje s djecom sličnih interesa. Društvenost igra važnu ulogu u razvoju osobnosti, a kod darovite djece ona je nerijetko izazov i treba ju graditi.

Kakva je uloga darovitih pojedinaca u životu društva? Koliko kao društvo pridajemo značenje tome i ulažemo li dovoljno u razvoj?

- Ta je uloga značajna, kao i svakog drugog kotačića u mehanizmu. U nekim trenucima ova uloga može biti i presudna. Daroviti pojedinci čine razmjerno mali dio populacije. To su oni rijetki primjerci koji zahvaljujući određenim predispozicijama i karakteristikama imaju mogućnost razviti visoku stručnost u nekoj profesiji ili području rada. Svatko od nas u svojoj profesiji poznaje ili zna za nekoga čiji rad inspirira druge i čije ideje preuzimamo i primjenjujemo u svom radu. Daroviti su pojedinci sposobni stvarati socijalne i tehnološke inovacije koje, zapravo, mijenjaju način na koji gledamo na određene stvari i rješenja koja koristimo. Neke su društvene zajednice, pa i u Hrvatskoj, prepoznale značaj darovitosti kao društvene vrijednosti, a ne samo osobne vrijednosti pojedinca, i značajno ulažu u poticanje i razvoj darovitih učenika. Ako želimo kao zajednica napredovati, određene uloge morat će igrati pravi "glumci", mislim da drugog rješenja nema.

Prema vašem stručnom mišljenju, čitaju li građani Hrvatske dovoljno, ili ta aktivnost slobodno može ići pod #croatiantragedies? Kakve naslove vi čitate?

- Nisam ljubitelj ove formulacije "čitati dovoljno", kao ni toga kada se za cjelokupnu problematiku čitanja pretpostavlja da su knjiga i čitanje korisni sami po sebi. Čitanje, i knjige kao način saznavanja o svijetu, danas vjerojatno zamjenjuju drugi načini i mediji. Mislim da mlađe generacije žive u dobu u kojem je slika nadvladala riječ. To, dakako za sobom nosi brojna pitanja. Rekao bih da danas ljudi "čitaju" više nego ikada, i možda bi(smo) trebali i smanjiti čitanje određenih sadržaja. Važnije je što i kako čitamo, nego koliko čitamo. Zbog posla kojim se bavim moje je vrijeme za čitanje bilo okupirano uglavnom stručnom literaturom iz područja psihologije kreativnosti i darovitosti. No na rubu stola uvijek svoj red čekaju književni naslovi. Posljednji su bili Bakakaj autora Witolda Gombrowicza i IQ84 Harukija Murakamija.