Srđan Ferenčak rođen je u Osijeku, u Zagrebu je studirao na sadašnjem Fakultetu za filozofiju i religijske znanosti, stekavši titulu magistar filozofije, etike i logike i sveučilišni prvostupnik religijskih znanosti. Doktorand je pedagogije pri Sveučilištu u Zadru i waldorfski učitelj u Osijeku. U razgovoru smo se fokusirali upravo na potonje kako biste saznali što više o waldorfskom pogledu na odgoj i obrazovanje.

Temelje ste današnjem pozivu, uz sam studij, postavljali i pohađajući brojne neformalne edukacije poput mirovnih studija, nenasilne komunikacije i djelovanja. Kako se naučenim danas koristite?

- Uvijek me intrigiralo povezivanje ljudi i uspostavljanje dijaloga ondje gdje nedostaje. Mirotvorstvo mi se odmalena činilo logičnijim i prosepritetnijim pristupom i za osobne odnose i za one na široj društvenoj razini. Kroz studij sam razvio interes za međureligijski dijalog, svjetsku etiku, ljudska prava, kozmopolitizam i slično, a pohađajući dodatne edukacije u području nenasilnih principa dobio sam uvide u to kako promjene kreću iz pojedinačnih odnosa i da je nužno krenuti od vlastite svakodnevne komunikacije i osobnih odnosa ako se želi doći do mira i dijaloga na široj razini. Diplomski sam rad pisao o temi "Buberova filozofija relacije kao pretpostavka humanizacije čovječanstva". Danas se profesionalno bavim pedagogijom dijaloga i sve što sam naučio uvelike mi pomaže u praksi.

Ving Tsun vam je također pomogao u izgradnji. Recite nam više o toj vještini i koje vam je prednosti donijela u osobnom razvoju?

- Ving Tsun kungfu tradicionalna je borilačka vještina koja integrira prirodne principe pokreta kako bi se bez upotrebe sile postigao maksimalan efekt. Trening Ving Tsuna, kojim sam se počeo baviti u srednjoškolskim danima, uvelike mi je pomogao u razvoju samokontrole, koncentracije, upornosti i kontinuiteta, osjećaja vlastitog i tuđeg prostora i tijela te povezanosti rada na sebi i svakodnevnih izazova. Imao sam čast učiti od izuzetnog učitelja i trenera, koji me je poticao da stvari i život gledam uvijek iz više smjerova i u više slojeva.

Danas ste ravnatelj Waldorfske škole u Osijeku, uspješno ste prevladali prepreke i otvorili treću waldorfsku školu u Hrvatskoj. Recite nam više o samom putu do otvaranja i koliko djece danas pohađa vaš program?

- Udruga ISKRA waldorfska inicijativa počela je formalno raditi u 2015., te već osam godina podržavamo svu djecu, mlade, roditelje, obitelji, odgojno-obrazovne djelatnike i ustanove brojnim projektima i programima u zajednici. Vrtić Iskrica počeo je raditi 2017., a Waldorfska škola 2021. Vrtić nam je punih kapaciteta, nešto mlađu školu trenutno pohađa 23 djece, a desetak je djece polaznika našeg predškolskog programa. Dodatno, u izvannastavnim programima, radimo s više stotina djece i obitelji u okviru našeg verificiranog Programa za cjeloviti razvoj djeteta. Od ove smo školske godine počeli i projektni rad u gradu Vukovaru.

Kako ste zadovoljni prostorom u kojem škola djeluje? Recite nam više o dugoročnim planovima, hoćete li se širiti?

- Trenutno smo u prostorima Pučkog otvorenog učilišta i zadovoljni smo dosadašnjom suradnjom. Škola će rasti do 8. razreda, a potom je cilj i otvaranje srednje škole, s obzirom na to da je u Hrvatskoj sada odobren i waldorfski srednjoškolski (gimnazijski) plan i program. Cilj nam je osigurati dugoročni prostor za djelovanje škole, a s obzirom na to da smo neprofitna ustanova, nadamo se da će i donositelji odluka uvidjeti važnost respektabilnog i svjetski priznatog odgojno-obrazovnog programa u gradu Osijeku, koji privlači brojne mlade obitelji.

Na kojim se načelima temelji waldorfska pedagogija?

- Cjeloviti je pristup djetetovu razvoju ono što se može prvo istaknuti, dakle, u waldorfskoj se pedagogiji uči glavom, srcem i rukama, a to znači da se u učenika razvija mišljenje, osjećanje i volja ravnomjerno. Poštovanje individualiteta djeteta jednako je važna stavka, što znači da svako dijete ima vlastitu osobnost, sposobnosti i talente, koji se mogu poticati i izgrađivati, stoga ih je važno prepoznati i kapacitirati. U konačnici, jednom kada dijete završi školu, da kao odrasla osoba može samostalno i slobodno izabrati vlastiti životni put i smjer te se samoostvariti u društvu sa svim svojim potencijalima - to je cilj waldorfskog obrazovanja.

Koje su dobrobiti za djecu koja pohađaju waldorfsku školu?

- U waldorfske škole djeca sretno idu i vraćaju se iz njih. Školsko se gradivo svladava na zanimljiv i prirodan način te ga učenici apsolviraju bez muke i stresa. Djeci se od 1. razreda razvija unutarnja motivacija za učenjem i znanjem. U svim se aspektima života razvija kreativnost i inovativnost, kao i spretnost u radu, snalažljivost i prilagodljivost te brojne vještine (npr. prezentacijske, komunikacijske, organizacijske...). U djece se osnažuje proaktivnost te se i roditelje uključuje u rad škole i važan su dio svih procesa. Ostvaruje se prednost u stranim jezicima, jer učenici već od prvog razreda uče dva strana jezika, i to na interaktivan, praktičan način, te se razvija svestranost (sviraju se glazbeni instrumenti, uči se raditi rukama itd.). I uz sve to razvijaju se zdrave životne navike i pozitivan pristup životu. Odrasli ostvareni ljudi koji su pohađali waldorfske škole rado se prisjećaju svog školovanja i vide to kao vrijedan izbor svojih roditelja.

Kakve se metode podučavanja koriste u waldorfskoj školi?

- Cjelokupna je metodika u waldorfskom obrazovanju orijentirana na djetetov razvoj i njegovo zdravlje. To znači da se pomno biranim metodama odgovara na ono što učenicima u tom razdoblju treba. Uči se s razumijevanjem i primjenom naučenog umjesto "štrebanjem" te iskustveno učenje prethodi kognitivnom radu kako bi se gradivo bolje razumjelo. Učenici uče razmišljati, propitivati, diskutirati, uviđati i stvarati, stoga jednom stečeno znanje ostaje trajnije pohranjeno. U nastavnom su danu zastupljeni dijelovi ritmičke, intelektualne, praktične/umjetničke nastave. Tako da djeca mogu apsolvirati nastavno gradivo, proraditi ga i onda se izraziti kroz njega, što je vrlo povoljno za djetetovo zdravlje.



Mnogim se roditeljima kao najveći problem čini prelazak iz waldorfske osnovne škole u neku od srednjoškolskih redovitih opcija. Kako umirite roditelje?

- Prelazak u srednju školu za sve je učenike velika promjena, jednako kao i prelazak iz srednje škole na fakultet. No iskustva i istraživanja pokazala su da učenici waldorfskih škola dolaze s više samopouzdanja te otpornosti i upornosti spram novih izazova. Učenici waldorfskih škola kapacitiraju se na svim razinama (emocionalno, kognitivno i voljno), stoga su i spremniji na sve životne promjene i novopostavljena očekivanja okoline. Kroz cijelo se školovanje njeguje želja za učenjem novih znanja i vještina, tako da je "cjeloživotno obrazovanje" nešto što je waldorfskim učenicima prirodno. U prilagodbi će im definitivno ići u prilog i široka paleta znanja i vještina koje steknu u osnovnoj waldorfskoj školi. Što se tiče visokog obrazovanja, longitudinalna istraživanja pokazuju kako prosječno veći broj učenika waldorfskih škola uspješno upisuje i završava odabrane fakultete spram učenika državnih škola.

Poznato mi je da puno čitate, recite nam, što?

- Uglavnom čitam stručnu literaturu povezanu s razvojem djece, metodikom, filozofijom obrazovanja i sl. Od prevedene bih literature preporučio: Godi Keller - Sa srcem u školu, Franz Carlgren - Odgoj ka slobodi, David Brierley - Skriveno u vidljivom... Kako sam trenutno učitelj drugog razreda, svakodnevna su mi literatura basne i legende, a trenutno se bavimo temom "život pčela", stoga čitam švicarskog autora Jakoba Streita.