Ugostiteljsko-turističku školu završio je 1999. godine, smjer kuhar, potom upisuje 4. godinu u istoj školi i postaje recepcionar. Nakon toga je, na Filozofskom fakultetu u Osijeku, završio studij Knjižničarstva i hrvatskog jezika, doktorirao u Zadru, a potom se vratio ondje gdje je počeo - u Ugostiteljsko-turističku školu Osijek. Danas je njezin ravnatelj, uvodi značajne promjene, pozicionira je i čini vidljivom u zajednici. Andrej Kristek otkiva nam koliko te promjene utječu na povećanje broja učenika, govori o kratkoročnim i dugoročnim planovima, ali i o hrani, kuhanju i knjigama.

Kad ste prvi put pomislili da želite biti kuhar? Je li vas nešto posebno potaknulo ili ste, jednostavno, oduvijek to znali?

- Od malena sam boravio u kuhinji, bilo s mamom i tatom ili s bakom. Odrastao sam uz miris domaće, tradicionalne kuhinje, što me je jednostavno usmjerilo prema kuharskom zanimanju. Kako sam odrastao i razmišljao o tom zanimanju, spoznao sam kakve sve mogućnosti ono nudi; od osobnog razvoja, rada izvan mjesta boravka i, naravno, dobre plaće. Ipak, ono što me najviše privuklo i djelovalo na moju odluku jest činjenica da volim probavati raznovrsna jela i različite namirnice od kojih se pripremaju. Uživam u hrani i svemu vezanom uz nju.

Međutim, nastavljate sa školovanjem, završavate fakultet, potom doktorat. Možemo li to pripisati osobnom traženju, ili neugaslom željom za znanjem?

- Koliko god mi kuharsko zanimanje bilo privlačno, u jednom sam trenutku života shvatio da želim ići dalje i nadograđivati sebe i svoje znanje. Nakon srednje škole upisujem u ono vrijeme nov smjer na Filozofskom fakultetu, knjižničarstvo, i uz njega hrvatski jezik i književnost. Krajem studija počeo sam se baviti istraživanjem povijesti knjige, što je u konačnici i bila tema mog diplomskog i doktorskog studija. Kako sam radio u školi kao strukovni učitelj kuharstva, nisam imao prilike nastaviti baviti se poviješću knjige, tako da sam se okrenuo nastavi i obrazovanju, odnosno u ovom trenutku aktualnoj reformi strukovnog obrazovanja. Ni danas moja želja za znanjem nije ništa manja. Volim u svakom trenutku imati potrebno znanje i informacije, i to me motivira za nastavak cjeloživotnog učenja.

Bili ste nastavnik, danas ste ravnatelj. S kakvim se izazovima susrećete? Što biste izdvojili kao najveće prepreke?

- Ravnateljski posao danas donosi sve više i više izazova pred pojedinca. Znanja i vještine koje se danas očekuju od ravnatelja daleko premašuju neka prošla vremena. Treba izdvojiti to da je naša škola imenovana Regionalnim centrom kompetentnosti kroz koji provodimo raznovrsne aktivnosti i infrastrukturne radnje, tako da, iz moje perspektive, ravnatelj mora jako dobro poznavati zakone, financije, javnu nabavu, a u našem slučaju i građevinu, projektiranje, vođenje projekta, i sl. Ipak, škola i nastava na prvom su mjestu, stoga bih izdvojio i organizaciju nastavnog procesa i rada škole kao prioritet u svom radu. Ravnatelj je danas menadžer, i to je ono što je možda i najveći izazov pred pojedincem.

U javnosti se sve više čuje o projektima škole, postajete zanimljivi i budućim učenicima, ali i amaterskim kuharima. Možete li nam reći više o dosadašnjim, ali i o budućim projektima?

- Promocija i vidljivost škole jedna je od važnijih aktivnosti kojom se bavimo. Sve je manje učenika koji nam dolaze iz osnovnih škola, pa stalno tražimo načine kako privući mlade naraštaje da se dođu školovati kod nas. Najveći smo odmak od nekih prošlih vremena osigurali kroz naš Regionalni centar kompetentnosti, projekt vrijedan 95.673.388,62 kuna. Svrha Regionalnog centra kompetentnosti jest osigurati kvalitetan sustav obrazovanja mladih, obrazovanja odraslih i cjeloživotnog učenja uz potporu i suradnju s poslodavcima, osnivačima, razvojno-gospodarskih subjektima, strukovnim udruženjima, visokim učilištima, javnim i civilnim sektorom te postati mjestom izvrsnosti. Nedavno smo prijavili reakreditaciju našeg RCK-a gdje očekujemo da ćemo ponovno biti imenovani i nastaviti sa započetim aktivnostima.

Što biste izdvojili kao najznačajnije ciljeve vašeg stručnog djelovanja?

- Kao najvažnije ciljeve koje sam si odredio izdvojio bih reformu strukovnog obrazovanja, odnosno prilagođavanje obrazovnog sustava potrebama tržišta rada, ali i moderniziranje nastavnog procesa, koji treba prijeći okvire klasične nastave i organizacije rada. To znači da shvaćanje nastave kao nečega što se odvija isključivo u učionici postaje prošlost. Nastava je sve ono gdje učenici i odrasli polaznici stječu znanja, vještine i kompetencije potrebne za obavljanje određenog posla.

Kako sve navedeno utječe na broj učenika u školi?

- Posljednjih nekoliko godina osjetan je pad broja učenika koji se upisuju u našu školu. Sve je manje učenika koji izlaze iz osnovnih škola i to uvelike utječe na stanje. No, aktivnosti koje radimo kao škola, promocijom struke, kuharskim radionicama hrvatskih renomiranih kuhara (Hrvoje Zirojević, Melkior Bašić, David Skoko), radionice za roditelje i učenike osnovnih škola, organiziranje dana otvorenih vrata, kuharske emisije (više od 40 emisija s lokalnom televizijskom kućom), sve je to rezultiralo da smo ovu školsku godinu imali iznimno dobar odaziv učenika za našu školu, a sva smo predviđena mjesta popunili. Plan je nastaviti s motivacijom mladih kroz različite aktivnosti za naša zanimanja i ove godine ispuniti sva predviđena mjesta koja smo planirali.

Što biste savjetovali onima koji žele postati kuhari?

- Ukratko govoreći, zanimanje je to koje pruža goleme mogućnosti na osobnoj i na profesionalnoj razini. Osoba tu sebe izražava na kreativan i inovativan način, upoznaje različite prehrambene navike različitih vrsta gostiju. Kroz mogućnost putovanja u promjeni radnih mjesta mogu upoznati različite kulture i narode diljem svijeta, ali meni je osobno zanimljivo i motivirajuće to da mogu okusiti sve one namirnice i jela koja netko drugi neće imati priliku u životu kušati. Naravno, treba istaknuti da je kuharsko zanimanje fizički i psihički naporno i da onaj koji se odluči ići u tom smjeru mora računati na neka odricanja i prilagodbe. U konačnici, kad osoba sebe prepozna u tom zanimanju, dolazi samo užitak. S druge, pak, strane kuharsko je zanimanje deficitarno i svaki ugostiteljski objekt zaposlit će dobrog kuhara. Za kraj treba izdvojiti i najvećeg motivatora kod djeca, a to je onaj dio koji se odnosi na financije, tj. plaću, koja je poprilično visoka za standarde koji vladaju u našoj državi. Ipak, do toga treba doći…

Kako je ispalo vaše prvo kuhano jelo, što danas najčešće kuhate, volite li jesti? Kuhate li, i za koga?

- Sjećam se da sam često kuhao "ajnpren" juhu. Jelo koje sam naučio od bake. Vrlo jednostavna juha koju i danas kuham i uživam u toj jednostavnosti, a punom okusu. Jesti volim stvarno sve, volim probavati i istraživati. Trenutačno su mi steakovi i burgeri nešto što mi je zanimljivo i što često pripremam. U kuhanju na otvorenoj vatri također uživam, što je svakako prilika za druženje i potpuno novi doživljaj u hrani. Ne znam što izdvojiti kao nešto najbolje. Ali ako bih morao izdvojiti jelo koje bih jeo u bilo kojem trenutku dana i noći, onda je to burek (pita) sa sirom. Kolege mi se smiju zbog toga, ali jednostavno je to jelo koje mi je nešto posebno. Svaku priliku koristim da kuham za druge. Moje su dvije kćeri izbirljive i za njih se onda najviše potrudim kad kuham.

Osim što ste kuhar, i kolega ste knjižničar. Možete li nam reći što čitate?

- Iskreno, nisam netko tko provodi mnogo vremena uz knjigu. Slobodno vrijeme provodim kroz neke sportske aktivnosti i, moram priznati, uz neku dobru seriju, ili film. Više čitam stručnu literaturu koja mi je potrebna za obavljanje posla i rad na projektu.