U gradu na Dravi napravila je svoje prve korake, prvo kada je učila hodati, kasnije i one koji se odnose na njezinu sada već uspješnu glazbenu karijeru. Iza sebe ima tri albuma, osam Porina, niz drugih priznanja, glazbenih spotova i nastupa. U bliskoj budućnosti ima u vidu dva albuma, jedan na engleskom, drugi na hrvatskom. Mia Dimšić, osječka kantautorica, uživa u glazbi, ali i u životu, puna je planova i želja.

Imamo predstavnike za Eurosong 2023. Sviđa li Vam se pjesma i kakva su Vaša predviđanja vezana uz plasman Leta 3?

- Mislim da bi se Let 3 mogao odlično plasirati na Eurosongu. Pjesma je angažirana, nastup je vizualno pamtljiv i dojmljiv, a čak i ako se ne plasiraju kako očekuju ili priželjkuju, o njima će se bez sumnje puno pričati, što je za njih kao izvođače već odlična stvar. Karijera se ipak nastavlja i nakon natjecanja, pa je i važnije od plasmana privući nove slušatelje koji će uz tebe ostati i nadalje.

Možete li s ovogodišnje Dore izdvojiti nekoliko favorita koji su Vas se posebno dojmili, možda top tri pjesme odnosno izvedbe?

- Meni se uz Let 3 kao cjelokupan paket nastupa i pjesme svidio Damir Kedžo, a pjesme koje su me se najviše dojmile, neovisno o ovom vizualnom dijelu, bile su one u izvedbi The Splittersa i Harmonije disonance. Ugodno iznenađenje bila mi je i mlada izvođačica Hana Mašić, koja je imala vrlo efektan nastup i suvereno je vladala scenom.

Kad smo kod Dore i Eurosonga, kakvo je Vaše iskustvo, osobito u onom dijelu koji nije dostupan oku javnosti - probe, lobiranja, intervjui? Koliko je cijela ta priča zapravo i fizički izazovna?

- O tom iskustvu koje nije dostupno javnosti mogla bih doslovno napisati još jednu knjigu. Eto, dobra ideja, možda jednog dana i hoću. Neprocjenjivo iskustvo za svakog izvođača, ali i čovjeka općenito. Prvi je problem izvođača s naših prostora na eurovizijskoj pozornici nedostatak financijske potpore za kvalitetan nastup jer se ondje svako najmanje svjetlo, dim ili bilo koji drugi efekt, a kamoli neka kompleksnija scenografija, masno plaća. Drugi je problem, po meni, nedovoljan interes za lobiranje koje je od presudne važnosti. Ta su dva aspekta bila velik izazov i velik zalogaj, radilo se od jutra do mraka i nije postojao privatni život od trenutka pobjede na Dori do poslije Torina. Stresno i intenzivno, ali i predivno razdoblje, naravno. Ojačaš privatno, ojačaš poslovno, kao izvođač naučiš hrpu toga i još više se izoštriš, shvatiš što želiš, a što ne. Zahvalna sam što sam to imala priliku doživjeti i definitivno mi je otvorilo mnoga vrata, prvenstveno u vidu novih slušatelja iz inozemstva, što je odlična odskočna daska za pjesme na engleskom koje već neko vrijeme pripremam.

Prošla Vam je godina bila poprilično radna, ispunjena brojnim nastupima i putovanjima. Izdvaja li se nešto?

- Svakako se izdvaja nastup na Eurosongu, ali, unatoč tome, vrhunac moje godine bio je nastup u New Yorku, na dan jubilarnog tridesetog rođendana i opsežan posjet SAD-u koji je prvi put uključivao i Los Angeles u koji sam se zaljubila. Obožavam putovati i najveća mi je želja početi intenzivno pjevati i na engleskom upravo zato što će mi glazba na tom jeziku omogućiti česta putovanja u inozemstvo. Ove sam godine toliko putovala da sam definitivno namirila svoju hiperekstrovertnu dušu nakon posljednjih nekoliko pandemijskih godina.

Recite nam više o nadolazećem albumu Monologue? Kome je album namijenjen, što slušatelji mogu očekivati kad ga puste?

- Nadam se da će album biti objavljen ove godine. Monologue je ime jedne od pjesama na njemu, ali i prigodan naziv zato što su pjesme na njemu na neki način moji monolozi, ispovijesti samoj sebi, nešto poput dnevnika. Trenutno istražujem opcije završavanja albuma u Americi, što je i bio prvenstveni razlog mog izleta onamo. Došla sam do nekih lijepih imena iz njihove produkcije, upoznala neke nevjerojatne ljude i vrata sad izgledaju daleko otvorenija nego prije Eurosonga, pa smišljam sljedeći pametan potez.

Novi je album na hrvatskom jeziku u pripremi. U kojoj ste fazi, kada izlazi i donosite li nam nešto novo u glazbenom izričaju?

- Odgovor je također do kraja ove godine, što znači da je trenutno jako veselo u kreativnoj radionici. Pjesme još završavam i ne znam koliko će još singlova biti prije samog izlaska, ali sljedeća iz tog niza stiže u eter ovih dana i predstavljam se tom pjesmom na Zagrebačkom festivalu, a zove se Stranac kojeg znam. Jako se veselim novom albumu jer je posljednji bio krajem 2019., što znači da sad imam neke totalno nove ideje o životu i iskustva koja jedva čekam pretočiti u tekstove. Zvuk na ovom albumu zasad više naginje popu, a manje countryju u usporedbi s prethodnim albumima.

Napisali ste i knjigu, poprilično je zanimljiva. Otkrio sam da njegujete prava prijateljstva, da ste ljevakinja, da možete govoriti unatrag, ali i da "štujete" gospodina s cilindrom. Recite nam više o tom gospodinu.

- O tom bih gospodinu mogla do preksutra. Jako vjerujem u zakon privlačenja i sve što kontinuirano vizualiziram kad-tad mi se ostvari. I to otkad sam bila mala! Naravno, tad o tome nisam svjesno razmišljala, ali kad se sad osvrnem, jasno vidim da sam prije ili poslije dobila sve o čemu sam maštala. Svaki dan prakticiram zahvalnost, a život zamišljam, kao što to detaljnije opisujem u knjizi, kao gospodina s cilindrom koji mi govori: "Ti zamišljaj, ja ispunjavam." I to je stvarno tako. Ne možemo očekivati da nas život voli ako mi njega ne volimo. Na kraju krajeva, nitko od nas ne voli onoga tko ne voli nas i tko o nama priča ružno, pa zašto bismo onda to isto očekivali od života? Život nam apsolutno ništa ne duguje. Sami biramo hoće li on biti raj ili pakao - i to je moja nit vodilja u svemu što radim.



Prijateljstva na estradi u odnosu na ona iz djetinjstva? Jasno je da nisu ista, no što ih u Vašem slučaju spaja?

- Prijateljstva na estradi nisu česta, ali su itekako moguća, a puno ljudi me u početku pokušavalo uvjeriti u suprotno. Uvijek kažem da bih se s bilo kim od pravih prijatelja s estrade družila i da se bave nečim stotim, a glazba nas je samo "slučajno" dovela u istu prostoriju i dala nam početne bliske teme za razgovor. Moje su najbolje prijateljice iz svijeta glazbe Domenica i Hana Huljić, a s njima češće razgovaram o hrani i vinu nego o glazbi. Kao i prijatelji koji nisu s estrade, to su jednostavno ljudi koji su mi zakon, koji me inspiriraju, dižu, koji me svaki put obogate svojim perspektivama i viđenjima stvari i s kojima se mogu dobro nasmijati. S druge strane, ponekad je veliki blagoslov imati prijatelje baš s estrade jer oni točno znaju koliko je ponekad nezahvalno i traumatično biti javna osoba, pa to s njima lakše podijeliš i prebrodiš.

Završit ćemo s knjigama, osobito onima koje čitate u slobodno vrijeme. Dajte nam nekoliko preporuka, putuje li knjiga s vama?

- Kao najdraže knjige izdvojila bih serijal o Harryju Potteru, koji je nekako i filozofija života, a ne samo knjiga. Odmah nakon toga ide Prohujalo s vihorom, a treće mjesto drži još jedan klasik, Ubiti pticu rugalicu. Dva žanra koja kroz godinu čitam u najvećem postotku su duhovni self-help i trileri. Knjiga Putovanje duša Michaela Newtona mi je doslovno preokrenula pogled na život, kao i Razgovori s Bogom Neala Donalda Walscha, ali volim i self-help koji je malo manje apstraktan, a više svakodnevan i znanstveno utemeljen, kao na primjer Faktor sreće koji sam posljednji čitala i koji preporučujem svima koji misle da imaju peh u svemu što rade. Najbolji mi je serijal trilera ikad zasad trilogija Millenium Stiega Larssona. Eto, izdvojila sam za svakoga ponešto, nadam se da neću razočarati. Knjiga često putuje sa mnom i pravi mi društvo u kombiju od svirke do svirke. Znatno bolje nego da klikam po portalima koji me uvijek bace u bed.