Tijekom godina profesionalnog rada kao profesor psihologije i rada na sebi, Dinko Pleša razvio je razne komunikacijske i prezentacijske vještine, usvojio brojne savjetodavne tehnike te korisna znanja o motivacijskim strategijama i učinkovitom nošenju s mentalnim poteškoćama kao što su anksioznost, depresija i stres. Kako vratiti konce u svoje ruke i voditi miran, uspješan i ispunjen život, doznajemo od magistra psihologije koji s partnericom vodi uspješan ured za psihološko savjetovanje - Kognitivna Muza.

Recite nam više o ideji Kognitivne Muze, kako se razvijala, zbog čega ste je pokrenuli i je li vas iznenadio tako velik broj osoba koje su vas počele pratiti i tražiti savjete od vas?

- Ideja Kognitivne Muze razvila se tijekom kolovoza 2020. godine kad smo Izabela (moja ljubavna i poslovna partnerica) i ja odlučili pokrenuti društvenu mrežu pod nazivom Kognitivna Muza, čiji je cilj bio (i ostao) stvarati sadržaj usmjeren prvenstveno na teme mentalnog zdravlja, osobnog rasta i razvoja te ljudima ponuditi korisne alate i savjete za uspješno nošenje s raznim životnim izazovima. Naravno, jako nas je ugodno iznenadilo što je velik broj ljudi vrlo brzo prepoznao vrijednost Kognitivne Muze, pa smo na taj način i mi kao autori sadržaja dobili odličan poticaj za daljnje i neprekidno stvaranje našeg sadržaja.

Kognitivna Muza zaživjela je i formalno kao Agencija za osobni rast i razvoj. Što nudite klijentima, u čemu im pomažete i na što ste fokusirani u radu s njima?

- Nakon otprilike šest mjeseci postojanja na društvenim mrežama shvatili smo da nam svakodnevno pristiže prevelik broj upita i poruka ljudi koji žele naš savjet da bismo se svima mogli dovoljno kvalitetno posvetiti, a pogotovo kroz nedovoljno profesionalnu formu kao što je dopisivanje preko društvenih mreža. Iz tog smo razloga odlučili pretvoriti Kognitivnu Muzu u Agenciju za osobni rast i razvoj te joj dopustiti da se razmaše u raznim smjerovima - počeli smo održavati edukacijske radionice na teme komunikacijskih vještina, partnerskih odnosa, usvajanja navika itd., ja sam kao psiholog počeo održavati savjetodavne seanse s klijentima (uživo i online), napravili smo web-stranicu, otvorili ured te nedavno napravili web-shop i predstavili naš prvi fizički proizvod - set od 52 kartice za ljubavne parove "U idućih tjedan dana" (slobodno ih proguglajte). Moj je glavni fokus u savjetodavnom radu s klijentima dovesti ih do uvida, do novih perspektiva zbog kojih će moći samostalno (uz moj poticaj i usmjeravanje) riješiti određeni problem, a koji često nije onaj zbog kojeg nam se u početku jave. Dakle, ne radim promjenu umjesto klijenata, nego ih dovodim u stanje u kojem se sami osjećaju dovoljno motivirano i kompetentno učiniti potrebnu životnu promjenu.

S kakvim vam se problemima najčešće klijenti javljaju? Kakvi mentalni problemi prednjače?

- Većina mojih klijenata ne dolazi s tipičnim mentalnim problemima, već s određenim poteškoćama kao što su problemi u međuljudskim odnosima, nedostatak motivacije, nisko samopoštovanje i loša slika o sebi, strah od neuspjeha, socijalna anksioznost, povećana razina stresa, nošenje s gubitkom, traženje životne svrhe, rad na ciljevima i sl. Što se tiče mentalnih poremećaja, najčešće se radi o paničnim (anksioznim) poremećajima i blažim oblicima depresije. Mogao bih reći da se moj pristup više temelji na otkrivanju vlastitih potencijala i uklanjanju prepreka koje stoje na putu ostvarivanja tih potencijala nego na liječenju psihičkih poremećaja.

Anksioznost je posljednjih godina sve prisutnija, dosta se o tom problemu današnjice u medijima piše i govori. Kakva su vaša iskustva?

- Smatram da je anksioznost toliko učestala (da ne kažem uobičajena) da svaka osoba koja ovo čita može jasno prizvati neku od svojih nedavnih anksioznih epizoda ili se upravo bori s određenim anksioznim mislima. Anksioznost sama po sebi nije nužno loša i nije nam neprijatelj, ona nam uglavnom nešto poručuje - ako ju dovoljno pažljivo slušamo, može nam postati i saveznik.

Općenito se ne voli govoriti o bolestima, no čini mi se da je stigma kod mentalnih bolesti još izraženija i da ponekad može biti veći uzrok ograničenja nego sama bolest. Možete li nam reći zašto je to tako i kojim rješenjima pribjeći?

- Ako je pojava koronavirusa donijela išta pozitivno, onda je to svakako smanjenje stigme oko mentalnih bolesti - iz mog iskustva sve više ljudi (pogotovo osobe od 20 do 40 godina) razgovara o svojim mentalnim stanjima i traži stručnu pomoć. Od same stigme smatram da je opasnije razbacivanje dijagnozama, tj. mentalno etiketiranje u stilu "depresivan sam", "imam OKP" i sl. Na taj način osoba može upasti u zamku samoispunjavajućeg proročanstva i početi se ponašati sukladno svojem uvjerenju što će ju samo još dublje ukopati u problem.

Što možemo i trebamo raditi kako bismo sačuvali naše mentalno zdravlje?

- Odgovor na ovo pitanje je otprilike jednako dugačak i kompliciran kao odgovor na pitanje "što trebam raditi da bih jednog dana igrao nogomet kao Luka Modrić?". Naravno, puno je tu faktora da bi ih sve naveo, ali od nekih najpraktičnijih izdvojio bih čitanje literature, praćenje društvenih mreža te slušanje i gledanje podcasta s područja osobnog rasta i razvoja, dovoljno sati sna (7-8 sati) i redovno provođenje vremena u prirodi, šetanje, tjelovježba. A uvijek ostaje i razgovor sa stručnom osobom kao dobra opcija (ne samo kao posljednji korak i popravljanje štete, nego i kao prevencija kroz bolje upoznavanje sebe i rad na sebi).



Kako Vi osobno njegujete vaše mentalno stanje? Ima li još uvijek mjesta u Vašem životu za glazbu? Naime, bili ste član hard rock benda koji je bio i predgrupa popularnim Guns n‘ Roses.

- Glazba i dalje zauzima važno mjesto u mom životu iako posljednjih nekoliko godina nema pretjerano aktivnu funkciju - s vremena na vrijeme odsviram nekakav solonastup (acoustic) i upravo mi takvi nastupi dobro posluže kao svojevrsni "ispusni ventil" i razbijanje moje životne rutine. Osim glazbe, svoje mentalno zdravlje njegujem kroz prethodno navedene načine - čitanje, kvalitetan san, svakodnevne šetnje s Izabelom i našom osmomjesečnom kćerkom Lenom, treniranje tenisa...

Za Vas kažu da ste tolerantna osoba i vrlo fleksibilna uma, da ste hedonist koji zna uživati u životu, doživljavate li se i Vi tako? Kako biste nam pojasnili ovo "fleksibilna uma"?

- Vjerujem da 99 % ljudskih postupaka mogu razumjeti (što ne znači da ih ujedno sve i opravdavam) te se maksimalno trudim pristupati ljudima bez imalo osude, u privatnom i u profesionalnom smislu. Otvoren sam čuti svakakva iskustva, čuti razne nekonvencionalne misli i želje te pritom biti iskreno empatičan jer smatram da je svaki čin i svaka misao potpuno razumljiva samim time što dolazi od čovjeka. Ma, zapravo, vjerujem da bih mogao razumjeti svih 100 % ljudskih postupaka, ali ostavljam ovih 1 % čisto da opravdam tu svoju fleksibilnost uma.

Pomaže li u fleksibilnosti uma čitanje? Kako djeluje čitanje na naša psihička stanja? Što čitate osobno i što biste preporučili našim čitateljima, osobito one naslove koji pomažu očuvanju mentalnog zdravlja?

- Naravno da pomaže! Čitanjem često ulazimo u tuđe perspektive, proživljavamo tuđa iskustva kao svoja, učimo korisne metode i životne strategije, suptilno vježbamo empatiju, učimo se izražavati, introspektivno upoznajemo sebe, ali i svijet oko nas (druge kulture, drukčije životne izbore i opredjeljenja). Evo nekoliko pomalo atipičnih, ali vrlo zanimljivih naslova za koje smatram da bi mogli pomoći u očuvanju mentalnog zdravlja - Slonica koja je izgubila sreću i Krava koja je plakala (Ajahn Brahm), Razmišljaj kao redovnik (Jay Shetty), Klasične priče da se bolje spoznaš (Jorge Bucay).