Darija Rupčić Kelam: Razvijam ideju promišljanja filozofije u pokretu i plesu
Područja njezina interesa su etika, etika skrbi, bioetika, filozofija
medicine, filozofija odgoja, egzistencijalna filozofija, filozofija plesa,
kreativne terapije, terapija plesom i pokretom, umjetnost, estetika, poezija i
ples. Darija Rupčić Kelam docentica je na Filozofskom fakultetu u Osijeku,
apsolventica na Poslijediplomskom specijalističkom studiju kreativnih terapija,
Smjer terapija pokretom i plesom na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku.
Majka je troje talentirane djece.
Ljubav je moć
Sva je Vaša područja interesa
bilo teško i pobrojiti i napisati, a kamoli provoditi, proučavati, pronaći
vrijeme za njih sve. Što Vas pokreće, u čemu pronalazite snagu, kada sve
stignete? - Osoba sam ogromne strasti, energije i entuzijazma.
Ljubav je velika moć koja me pokreće u svemu što jesam i radim u privatnom i u
profesionalnom smislu. Snagu pronalazim u duhovnosti, u svojoj djeci, suprugu,
prirodi, plesu, umjetnosti, kreativnosti i stvaranju. Iako često zna biti teških
razdoblja, lomova i sumnji, uvijek me nekako ljubav prema svemu što radim izvuče
i dalje nosi.
Doktorsku ste disertaciju napisali o temi koja je
uvelike obilježila i Vaš život. O čemu se radi? - Doktorsku sam
disertaciju napisala o temi koja je uvelike obilježila i moj život i moje težnje
i nastojanja, jer sam se još kao djevojčica opredijelila za život u pomaganju i
ostvarivanju boljeg svijeta. Tako da je i izbor teme za disertaciju bila logička
posljedice mojih promišljanja u kojem smjeru želim ići. Za temu sam izabrala
etiku skrbi i odgovornosti te empatiju i njezine relevantnosti na širem,
globalnom planu.

Može
li etika skrbi i brige pomoći u rješavanju globalnih problema? Jesmo li se kao
društvo previše i nepovratno udaljili jedni od drugih? - Ja sam
vječni optimist, možda ponekad i bez pokrića, kako to volim reći, ali da.
Smatram da može. Nažalost, najčešće oni koji imaju moć da rješavaju stvari nisu
dorasli tome zadatku ni ljudski, ni profesionalno, nedostaju im znanja i
temeljne ljudskosti. Pokazuje se da smo se udaljili i da svijet postaje
hladniji, ali uvijek ima nade i uvijek ima onih koji rade u smjeru rješavanja i
u smjeru činjenja svijeta ljepšim mjestom za život. Smatram da oni koji su imali
više sreće ili mogućnosti, trebaju dati veći doprinos i pomoći onima koji nisu
bili te sreće ili nemaju tako povoljne uvjete da mogu ostvarite sve svoje
potencijale.
Danas i sami na razne načine pomažete drugima. Jeste li
oduvijek znali da to želite, jeste li imali predodžbu kako to činiti?
- Zanimljivo je kako taj poziv nije bio moja želja od početaka. Kada sam
završila studij, počela sam raditi u školi i tada shvatila da je to ono što
želim raditi i da sam to ja. Zavoljela sam rad s djecom, poučavanje i mogućnost
da ih svojim znanjem oplemenjujem i vodim. Biti profesor, učitelj, odgajatelj za
mene je poziv i blagoslov, a radeći taj posao razvila sam svijest o onome kako i
na koji način posredovati smisao i ljepotu življenja i pokazati da je jedan
ljepši i smisleniji život itekako moguć uz naša nastojanja i davanje vlastitog
doprinosa.
Puno ste tijekom godina radili s djecom, kakvo je općenito
mentalno stanje mladih, s kakvim se strahovima i problemima susreću i, možda
najvažnije - kako stječete njihovo povjerenje da postižete da vam se otvore?
- Da, često sam u radu s djecom radila i s problemima i njihovim
strahovima, te prirodno svojim pristupom i izgradnjom odnosa davali su mi svoje
povjerenje i imala sam uvide u njihove strahove, tjeskobe, brige, pritiske i već
tada shvatila da mogu slušati i pomoći. Što se tiče općenitog mentalnog stanja
djece, ono što ja mogu vidjeti i kroz svoj profesorski poziv, a sada i kroz
kliničku praksu i rad s klijentima, da je stanje mentalnog zdravlja djece danas
dramatično pogoršano i narušeno. Sve krize kojima je današnje društvo pogođeno
ostavljaju traga na najranjivijima i djeca plaćaju, nažalost, najveću cijenu i
najveći teret.
Osoba ste koja cijeni i prakticira cjeloživotno
obrazovanje, upisali ste i Specijalistički poslijediplomski studij kreativnih
terapija, Smjer terapija plesom i pokretom. Zbog čega ste se odlučili na taj
korak? - Kada sam doznala da se u Osijeku pokrenuo taj studij, na
Akademiji za umjetnost i kulturu, sve do tada što je sazrijevalo u meni spaja se
u izbor koji je za mene predstavljao vrhunac i krunu svega onoga čime sam se do
tada bavila, nastojala i željela. Naime, kroz taj sam studij i osobno rasla i
dodatno sazrijevala, ali i želja mi je bila spojiti, povezati i napraviti
sinergiju filozofije, umjetnosti i psihoterapije, te plesa kao kinestetičke
umjetnosti, pa na taj način spojiti sve moje profesionalne ljubavi u jedno, oko
nastojanja da pomognem nekome i uljepšam nečiji život.
Možete li nam
reći više? S kim radite, predajete, educirate? Gdje vas se može pronaći?
- Trenutno sam zaposlena kao docentica na Filozofskom fakultetu u
Osijeku na Odsjeku za filozofiju. Već niz godina radim u smjeru
popularizacijskih aktivnosti kojima predstavljamo čime se bavimo, te surađujem
sa studentima filozofije, s učenicima, studentima i kolegama umjetničkih
usmjerenja na tome da filozofske tekstove stavljamo u ples i pokret, tj. radi se
o svojevrsnom tjelesnom čitanju i interpretiranju filozofije, što je poprilična
novost. Drugim riječima, razvijam ideju filozofije u pokretu ili kinestetičke
filozofije.
U tom smislu neke promjene uvodite i na Studiju
filozofije, na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Kakve su reakcije studenata?
- U čitavoj dosadašnjoj zapadnoj filozofskoj tradiciji postoji
svojevrsno odvajanje uma od tijela, marginaliziranje osjećaja, emocija i tijela
i tjelesnosti kao drugotne, čak i nebitne, pa takav pristup ima zanimljive
efekte. Staviti u pokret filozofiju, koja je isključivo racionalna, logička,
misleća, vrlo je interesantno. Studenti u prvi mah reagiraju s dozom
nepovjerenja i zbunjenosti, ali nakon toga slijedi oduševljenje i buđenje
interesa i ljubopitljivosti. Ono što mi je cilj i smjernica je pokazati im da
izađu izvan okvira poznatog, da razmišljaju izvan nekih nametnutih ograničenja i
usude se promišljati filozofiju i svijet na druge, kreativnije načine.
Planovi za knjige
Jednu ste knjigu već
objavili, no imate i lijepe planove za druge. - Da, jedna je knjiga
objavljena o temi "Status ljudskog embrija u svjetlu bioetičkog
pluriperspektivizma", jer su me svetost, dostojanstvo i vrijednost ljudskog
života oduvijek okupirali, sada je u planu knjiga o temi i tragom etike skrbi, u
planu mi je i knjiga koja bi povezivala filozofiju plesa, tijela i pokreta, te
je u pripremi i moja zbirka poezije, no o svemu detaljnije ne bih, neka bude
iznenađenje kada ugledaju svjetlo dana.
Možete li nam preporučiti i
nekoliko naslova koje ste čitali za svoju dušu?
- Kako sam više
kinestetički tip koji voli pokret, moram priznati da mi je čitanje uvijek
predstavljalo dodatni izazov za moje sklonosti pokretu. Nisam od onih koji će
uzeti neku laganu knjigu za opuštanje. Uglavnom, gotovo uvijek čitam tzv.
stručnu literaturu tematike koja me trenutno inspirira i pokreće. Čak i na plažu
nosim filozofiju (smijeh). Trenutno čitam i istražujem autora Gabora Matea i
njegovu najnoviju knjigu The Myth of Normal. Trauma, Illness & Healing in
Toxic Culture. Vrlo aktualna knjiga o traumi, bolestima i načinima njihova
iscjeljivanja. Od posljednjih naslova koje sam čitala izdvojila bih i
Stanislavskog, njegov Sistem, koji me je oduševio i inspirirao, divnu Miru
Furlan (Voli me više od svega na svijetu), Davora Rostuhara (Ljubav oko
svijeta), Isadoru Duncan (Moj život), Maju Đurinović (Taj tvrdoglavi plesni
vitalizam).