Davne 2002. s nepunih 16 godina šokirao je sportski svijet učinivši do tada neviđeno. Već je kao junior izborio finale Svjetskog kupa, što je zasigurno bila naznaka da će u sljedeća dva desetljeća ovaj osječki gimnastičar osvojiti niz medalja, ali i simpatije brojnih sugrađana i fanova diljem svijeta. Njegovih se vrhunskih nastupa i brojnih medalja i dalje rado sjećamo, a iako se još nije pozdravio s aktivnom sportskom karijerom, Robert Seligman danas svoju energiju usmjerava prema ostvarivanju nekih drugih rezultata.

Obiteljski ste čovjek, što se kod vas doma najčešće čita? Uz kakve se naslove vi opuštate, konzultirate li i poslovnu literaturu?

- Supruga i ja doma najčešće čitamo dnevne tiskovine i trenutačno stručnu literaturu vezanu uz menadžment u sportu. Posljednje što sam pročitao je Polarni san: Prva hrvatska ekspedicija na Južni pol Davora Rostuhara. Autor u knjizi govori o svom iskustvu i uspješnoj realizaciji prve hrvatske ekspedicije na Južni pol, čime je postao prvi Hrvat i 26. osoba na svijetu koja je uspjela sama, hodajući na skijama i bez ičije pomoći, prijeći 1163 km od ruba Antarktika do Južnog pola. Knjiga je uistinu inspirativna i moja je preporuka svakako ju pročitati. Naravno, zbog klinaca je u našem domu sve puno slikovnica, uvijek se čitaju priče prije spavanja, a nerijetko su im i tijekom dana slikovnice u rukama.

U listopadu ove godine preuzeli ste novi poslovni angažman i postali direktor Športskih objekata. Poznat teren, ali posve nova uloga. Možete li nam reći više o kratkoročnim i dugoročnim planovima?

- Već sam krenuo u ostvarivanje planova u Športskim objektima d.o.o., napravljena je reorganizacija odjela i radnih mjesta, radimo na optimizaciji i racionalizaciji poslovanja, sve će ići u smjeru čovjeka, odnosno u korist i na boljitak radnika, jer čovjek mora biti, i jest, naša najveća vrijednost. Plan je povećanje prihoda i smanjenje rashoda. Športski su objekti "lice" našega grada, slika iz Športskih objekata odlazi diljem svijeta, osječki i hrvatski sportaši, kao i sportaši iz cijeloga svijeta korisnici su naših objekata, te zbog tog razloga objekti moraju biti reprezentativni i na ponos svim građanima Osijeka. Uz sve navedeno, usluge koje nudimo i ostvarujemo moraju biti na zavidnoj razini.

Na mjesto direktora došli ste iz Odsjeka za sport Grada Osijeka. Upravljački sustav poznajete, a jako ste dobro upoznati i s problemima aktivnih i rekreativnih sportaša. Koji se problemi ističu?

- Za aktivne i rekreativne sportaše bitan je cijeli sustav sporta i rekreacije, financiranje, infrastruktura, digitalna transformacija, uključivanje sporta u sve aspekte lokalne zajednice. Jako je važno uložiti trud i napor kako bi aktivni i rekreativni sport bili dostupni svima. Za aktivne je sportaše bitno da ih se sustavno prepoznaje, prati i potiče. Za rekreativce je najvažnija infrastruktura i dostupnost raznih sadržaja. Iskustvo rada u Odsjeku za sport Grada Osijeka, kao i moje osobno dugogodišnje sportsko iskustvo omogućuju mi vidjeti širu sliku, prepoznati prioritete u rješavanju problema i samim tim raditi na poboljšanju infrastrukture i vidljivosti svih onih rezultata koje naši sportaši ostvaruju.

Koliko ćete se u pronalaženju rješenja naslanjati na Strategiju razvoja sporta grada Osijeka 2020. - 2030.? Jeste li zadovoljni njome?

- Strategija razvoja sporta grada Osijeka svakako je važan dokument i polaznica razvoja u sportu, te smo već započeli neke projekte koji su definirani u Strategiji. Ali sport je živo tijelo i svakodnevno se mijenjaju potrebe i zahtjevi za redovno funkcioniranje, što zahtijeva budnost i veliki angažman u praćenju potreba sporta.

Ovu ste godinu obilježili poslovnim izazovima, no na izazove ste odavno naviknuti. Koliko vam sportska disciplina pomaže u današnjim poslovnim procesima?

- Sportska me disciplina izgradila kao osobu i dala mi potrebnu čvrstoću i posloženost za poslovne aktivnosti i poslovne uspjehe. Upravo je ta sportska disciplina ključna u mom sportskom i poslovnom životu, što se trudim prenijeti i na svoju djecu.

U gimnastici ste 30 godina, od kojih gotovo 20 u vrhunskoj svjetskoj konkurenciji. Osijek je uvijek slavio vaše rezultate, no koliko je odricanja, žuljeva, prijeloma i bolova iza svih njih?

- Nezgodno mi je govoriti o tome, jer to je nešto moje, subjektivno. Golema su to odricanja, primjerice zbog gimnastike nisam bio na maturalcu; dok su se drugi družili, ja sam uz školske obveze imao treninge i po šest sati dnevno. No ne žalim ni za čim, naprotiv! Gimnastika mi je dala jednako kao i moji roditelji, bolja sam osoba zbog gimnastike, to osjećam i jako sam zahvalan gimnastici. Proputovao sam puno po svijetu i tako naučio cijeniti ono što imam kod kuće, u svom gradu. Naučio sam biti skroman i požrtvovan, stekao sam radne navike, naučio da je poslije pada teško ustati, ali da te neuspjesi ojačaju pa ponovno ustaneš i vratiš se na vrh, ne smiješ se predati, ne smiješ klonuti, naučiš prihvatiti pogrešku i ići dalje. Gimnastika me naučila biti timski igrač, bez tima ništa ne bi bilo moguće, te sam jako zahvalan svom timu, Gimnastičkom klubu Osijek-Žito, Hrvatskom gimnastičkom savezu, Olimpijskom odboru, Gradu i Županiji.

Što dalje kada je riječ o vašoj sportskoj karijeri?

- Moja sportska karijera dolazi k svom kraju, međutim, nisam otplesao svoj "zadnji ples". Spremam se za iduću sezonu predstaviti Hrvatsku i Grad Osijek na najbolji mogući način kao i dosad. Potencijalni sam olimpijski kandidat i dokle god postoji šansa za to, borit ću se. Zahvaljujem na velikoj podršci svom treneru Vladimiru Mađareviću i Gimnastičkom društvu Osijek-Žito, cijenim i poštujem što žrtvuju svoje vrijeme i usklađuju se s mojim i poslovnim i privatnim obvezama kako bih imao što bolje pripreme i treninge.

Ciljano smo planirali intervju s vama za kraj, odnosno početak godine. Inspiracija ste mnogima, što vas inspirira i motivira?

- Inspiracija i motiv mi je prelazak osobnih granica, pobjeđivanje samoga sebe. Mišljenja sam da mi nemamo granice, da uvijek možemo i trebamo više. Težnja k stepenici više motivacija mi je za naprijed i u sportskom i u poslovnom svijetu. Ako bih trebao sažeti u jednu rečenicu, onda bih rekao da mi je najveći ili najčvršći motiv u životu nikad ne odbijati izazove.

Vrijeme je novogodišnjih odluka. Čemu bismo trebali težiti, koje ciljeve staviti u prva tri?

- Trebamo težiti zajedništvu, druženju, obiteljskom duhu, pozitivnoj energiji, biti odgovorni i čuvati svoje zdravlje. Želim nam svima obilje Božjeg blagoslova, sretan Božić i uspješnu 2023. godinu!