Istaknuti je osječki grafičar na suvremenoj umjetničkoj sceni prisutan već niz godina. Samostalno izlaže od 1998. godine, do danas je održao brojne samostalne i sudjelovao na skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Mario Čaušić posvećen je suvremenoj vizualnoj umjetnosti koju prezentira u različitim medijima, posebice u grafici (bakrorez, bakropis i linorez), crtežu, slikarstvu, instalacijama i multimedijalnim radovima s kojima nastupa na nacionalnim i međunarodnim izložbama videa i videofestivalima.

U dosadašnjem ste umjetničkom radu "prikupili" znatan broj nagrada. Sjećate li se prve i izdvaja li se koja do sada dodijeljena? Općenito gledajući, podižu li nagrade vrijednost umjetnikova radova?

- Nagrade imaju svoje lice i naličje. U nekim ih je slučajevima sjajno primiti, ali u drugim mogu postati opterećenje jer se nakon toga očekuje ista razina kvalitete ili veća, što je ponekad teško ostvariti jer uvijek postoje oscilacije u radu zbog raznih faktora. Zvučat će stereotipno, no nagrade doista nisu ono zbog čega stvaram, ali su svakako poticaj za daljnji rad. Prvu nagradu pamtim jer je bila za vrijeme studija i bila je međunarodna. Dobio sam ju na IV. Međunarodnom studentskom biennalu u Sjevernoj Makedoniji 2000. Nisam siguran da u nas nagrada podiže vrijednost umjetnikova rada, ne funkcionira to kao u nekim drugim umjetničkim područjima ili u nekim drugim zemljama, ali svakako pomaže da se na neki način istakne vaš rad i da postanete prepoznatljivi.

Kako se razvijala vaša karijera, recite nam više o svojem dosadašnjem umjetničkom stvaralaštvu.

- Diplomirao sam na ALU Zagreb u klasi prof. Ante Kuduza 2001. godine. Nakon toga se ubrzo vraćam u Osijek i s nekolicinom kolega pokušavam revitalizirati likovnu scenu u gradu. U to se vrijeme nisam kontinuirano bavio grafikom jer je za to trebalo prvo osigurati uvjete. Mogu reći da sam tada dosta lutao i tražio se i u mediju, ali i samom izrazu. To mi je razdoblje svakako pomoglo u daljnjem radu i poimanju umjetnosti jer sam uspio kroz slobodu izraza proširiti vidike i upoznati nove medije. Osiguravanjem uvjeta za rad ubrzo se kontinuirano nastavljam baviti grafikom, te sam tu već pokušavao eksperimentirati materijalima i ne ići utabanim stazama, odnosno primijeniti spoznaje stečene u prethodnom razdoblju. Znao sam što me zanima i što bih želio raditi, tako da sam nastavio u tom smjeru.

Zašto baš grafika? Koje poruke kroz radove pokušavate poslati?

- U vrijeme kada sam upisivao Akademiju, smjer smo birali već na prijemnom ispitu, tako da je moj interes za grafiku započeo puno prije samog upisa. Interes su probudili neki radovi i umjetnici čije sam grafike vidio na izložbama, čitao o njima te sam se tako s njom upoznavao. Grafika je uistinu specifičan i kompleksan mediji koji pruža mnogo mogućnosti u izrazu i zato je prevladala u mom radu. Zahtijeva dosta znanja, metierske vještine, pedantnost i koncentraciju, ali zato su rezultati fascinantni. Kada osmišljavam rad, važno je iz te palete mogućnosti uzeti ono potrebno te rad nadograđivati. Nikada mi nije cilj davati konačne odgovore kroz nastala djela, što je često pogrešno promatranje umjetničkog rada, već mi je cilj postavljati pitanja, otvarati percepcije i poticati promatrača na razmišljanje.

Pročitao sam da je u vašem umjetničkom angažmanu gotovo uvijek prisutna namjera izazivanja određenog efekta radi zapažanja, istraživanja ili tumačenja. Je li to točno?

- Da, dojam koji želim svojim umjetničkim angažmanom prenijeti je upravo taj. Nije mi namjera ponavljati se kroz vrijeme stvaranja, nego upravo zapažati, istraživati i interpretirati. Imam potrebu mijenjati se kroz stečene spoznaje, i to iskustvo želim prenijeti promatraču.

Uz grafiku često koristite i druge medije? Kako ih spajate, koliko je sve izazovno, uspijevate li doći do željenih materijala, tehnike i tehnologija?

-- Od samog starta i upoznavanja s medijem shvatio sam da grafika je, i može biti, multimedijalna ako joj se tako pristupi. Umjetničku je grafiku pogrešno gledati kao da joj je realizirani grafički list jedini produkt i ono što je o njoj potrebno znati. Proces je nastanka grafičkog lista nešto najbolje u ovom pozivu i često imam potrebu i želju upravo tu procesualnost zabilježiti i prezentirati uz grafički list. Spajanje grafike s drugim medijima svakako je izazov, ali ako znate što želite realizirati i na koji način, onda je to prirodan proces.

Bavite se i kompleksnim pitanjem percepcije prostora, preispitujete mogućnosti grafičkog medija, posebice kada je riječ o povezivanju sa znanstvenim disciplinama (kemijom).

- Da, prostor u svim svojim oblicima i dimenzijama: fizičkom, sociološkom, političkom, vremenskom itd. je nešto što je u podlogama gotovo svih mojih radova i moja trajna preokupacija. Pristupam mu na različite načine, ponajviše da bih promatraču proširio percepciju. Također je i proširivanje mogućnosti medija kroz eksperiment izuzetno važan aspekt u mom radu. Grafika je kao mediji vrlo usko vezana uz kemiju, poglavito duboki tisak koji je, mogao bih reći, baza u mom radu. Tako sam duže razdoblje eksperimentirao u mediju grafike koristeći kemiju na različitim materijalima, pronalazeći i otkrivajući nove recepture, a sve u svrhu dobivanja novih izražajnih mogućnosti.

Kakvo je stanje grafike kao medija u svijetu, kakva je budućnost ovog umjetničkog pravca?

- Ove sam godine imao priliku biti član dva prosudbena tijela, odnosno žirija, na međunarodnim izložbama, i to mi je iskustvo bilo neprocjenjivo. Tijekom samog odabira radova mogao sam vidjeti težnje grafičara iz gotovo cijelog svijeta i dojam je da je za grafiku kao medij budućnost potpuno sigurna. Sami smjerovi njezina razvoja, inovacija, ali i njegovanja tradicije te visoke kvalitete prisutni su svagdje.

Grafika u Osijeku?

- Grafika u Osijeku razvija se u jako dobrom smjeru, čemu u prilog govori i veliki broj osječkih grafičara na domaćim i inozemnim izložbama na kojima često osvajaju i nagrade. U relativno je kratkom roku, ponajviše zahvaljujući Akademiji za umjetnost i kulturu, osječka grafika postala prepoznatljiva u Hrvatskoj i šire.



Zaposleni ste i na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, na Odsjeku za vizualnu i medijsku umjetnost. Jeste li zadovoljni?

- Jasno da sam zadovoljan. Taj je posao vrlo dinamičan i izazovan i u interakciji sa studenticama i studentima neprestano otkrivate nove poticaje za napredovanjem i otkrivanjem novih područja umjetničkog rada. Često sam angažiran oko studentskih projekata u izvannastavnim aktivnostima kao što su izložbe, radionice, predavanja i sl. što su dodatni poticaji i za studentice i studente, i za mene jer otvaraju prostor za neke nove suradnje i iskustva. Izuzetno sam ponosan što sam s kolegicama i kolegama profesorima na AUKOS-u s kolegija grafike formirao ".ORG" odnosno Osječku radionicu grafike. To je osim radionice i platforma koja prati grafičku scenu ponajviše u Osijeku i svojevrsni je virtualni kabinet grafike pa bi svima preporučio da nas potraže na Instagramu i prate što radimo. U budućnosti se nadamo da taj prostor neće biti samo virtualan i da ćemo uspjeti osigurati izložbeni i radionički prostor za sve koje grafika zanima i žele se baviti njom.      

Slobodno vrijeme koristite za čitanje knjiga i stripova. Dajte nam nekoliko preporuka..

- Strip je moja cjeloživotna ljubav, tako da ga i danas pratim i jako sam sretan što se i u GISKO-u može pronaći veliki broj kvalitetnih naslova. Trenutačno su mi u fokusu francuski autori, pa bih preporučio Blast i Brodeckov izvještaj Manua Larcenta te Sam samcat Christophera Chaboutéa uz obvezno talijanskog autora Sergija Toppija. Bilo koji njegov strip je izvrstan.