Nezadovoljan životom, rutinom u koju je upao i nije se iz nje znao izvući, ovaj je inženjer elektrotehnike prije desetak godina odlučio da je dosta, i da jednoličan i monoton život nije ono što bi ikome poželio, a ponajmanje sebi. Počinje proučavati istočnjačke autore, prakticirati njihovu filozofiju, proučava zapadnjake i njihovu filozofiju, pohađa seminare svjetski najpoznatijih i najboljih učitelja, pročitao je više stotina knjiga na ovu temu, da bi danas i sam bio autor jedne od njih. Riječ je o prvijencu Presložite životne ladice, o čijem nam nastajanju govori autor, Miroslav Strešnjak.

U mladosti ste imali brojne interese od kojih izdvajamo onaj za ples. Recite nam više od tom dijelu vašeg života.

- Nakon što sam završio nekoliko tečajeva koji su u to vrijeme bili dostupni u Osijeku, uvidio sam veliku prazninu i nedostatak stručnog znanja na ovom području u odnosu na Zagreb. Tada sam odlučio osnovati plesni studio, što sam i učinio s dvojicom prijatelja te smo radili na popunjavanju te plesne praznine na području cijele Slavonije. Iz toga je nakon nekoliko godina izrastao i Plesni klub “Feniks”, koji je aktivan i dandanas, a koji sam osnovao u suradnji s današnjim predsjednikom Darkom Valentićem. U tom sam razdoblju svog života vodio više od 50-ak raznih plesnih škola kroz koje je prošlo više od tisuću polaznika svih dobi. S golemim zadovoljstvom mogu reći da je ples činio veliki dio moje mladosti i odrastanja, za koje bih rekao da je bilo iznimno kvalitetno i pustolovno.

Potom se u vaš život ušuljao kung fu, odnosno vježbanje i izučavanje ove drevne vještine. U tom ste razdoblju upoznali i učitelja kojeg i danas cijenite?

- Kao i većina djece iz moje generacije, uživao sam u filmovima Brucea Leeja. U to sam vrijeme smatrao kako je ipak to malo pretjerano i filmski ubrzano. Međutim, kasnije se pokazalo da nije. Mene je tada “pucalo” na osnovi filma Karate Kid te sam maštao: “Joj, kada bih ja imao takvog nekog učitelja koji bi me htio naučiti drevnim borilačkim vještinama”. Snovi su se, naravno, “slučajno” i ostvarili. Iz Švicarske je došao Krištof, moj učitelj i prijatelj. Osim što me je upućivao u tajne kung fua, uputio me i u tajne istinskog, lijepog i doista sretnog života, što je, smatram i više i još vrjednije, a meni je tada to itekako trebalo. Velika mu hvala!

Kroz sve se isprepleće i ljubav prema putovanjima. U mladosti putujete često i posjećujete mnoge atraktivne lokacije diljem svijeta. Možete li nam izdvojiti putovanje koje je na vas ostavilo najveći dojam?

- Ljubav prema putovanjima otkrio sam još u osnovnoj školi gdje sam bio aktivan član izviđačkog društva. U to smo vrijeme putovali vlakom, spavali pod šatorima, pod vedrim nebom, na slami, u raznim kolibama, snalazili se u šumi, s jelom i bez njega... Putovanja su obilježila i veliki dio moje plesne karijere. S plesnim sam klubom i reprezentacijom Hrvatske proputovao čitavu Hrvatsku i dio Europe. Međutim, putovanje koje je na mene ostavilo najveći dojam svakako je moje prvo putovanje na Tajland. Ondje sam išao sam, ni u kakvom aranžmanu, oboružan samo informacijama koje sam tada našao na internetu. Svima bih preporučio da sami odu u neki sasvim sedmi dio svijeta i da se snađu. Iskustvo je neponovljivo, puca vas adrenalin, a nakon povratka, riznice će vam biti pune doživljaja, a ponos na samoga sebe vrhunski.

Unatoč svemu upadate u kolotečinu, vaš je život jednoličan, naoko idiličan. Kako ste si objasnili da ono okom drugima vidljivo nije i vama dovoljno?

- Da, o tome i mojim osjećajima u tim trenucima pisao sam dosta u knjizi. Jednostavno, jednog te dana počnu kopkati ovakva i slična pitanja: “To je sve od života? Uistinu tako trebam ‘živjeti’ do smrti? Je li moguće da je to to?”. I to onda ide iz dana u dan, a u sebi znaš da zaslužuješ više, da želiš više, ali ne znaš kako. Gledajući izvana, moj život uopće nije bio loš: posao u državnoj tvrtki, redovna i sigurna plaća, kuća i auto, žena, dvoje djece, roditelji živi. I što mi fali? Po mnogima, ništa! Ustajanje, posao, kuća, ručak, drijemež, bezvoljnost, TV/birtija, spavanje, i onda sve nanovo. Međutim, shvatio sam da nisam na ovome svijetu samo da preživim, nego da živim.

Što je bio prijelomni trenutak kada ste odlučili krenuti na put osobne promjene, i kako su izgledali sami počeci?

- Prijelomni je trenutak bio kada sam doista progledao i shvatio da živim kao i većina drugih, nesvjesno u “normalnoj” rutini. A život je mnogo, mnogo više od toga. Sjećam se da sam jednog jutra sjeo na terasu, zaronio glavu u dlanove i odlučio da moram nešto promijeniti, i to odmah. Ako ne već zbog sebe, onda zbog djece. Neću im priuštiti bol da vide kako patim i propadam, nisam htio da vide da nisam sretan. Zaključili bi da je život patnja i nesreća, a to, znam, definitivno ne mora biti istina. Naročito ne moja, ni njihova. Znao sam da je jedino što mogu promijeniti - sebe. I krenuo sam.

Prošlo je desetljeće od tog početka, a danas vas dijeli samo nekoliko dana od objavljivanja vaše prve knjige. Zbog čega ste odlučili svoje znanje i iskustvo ukoričiti?

- Tijekom života naučio sam i iskusio mnogo puta da nema ljepšeg osjećaja od onog kada nekome pomogneš. Prije pisanja knjige, svoja znanja i iskustva dijelio sam s prijateljima i znancima te sam vidio koliko je to uistinu mnogo njima pomoglo u njihovim životima, koliko je njih počelo ostvarivati svoje snove, koliko se njih “probudilo” životu, koliko je njih počelo dostizati ono za što su i sami smatrali da nikada neće. I uz nagovor nekolicine njih, a kao logičan slijed, nastala je i ova knjiga.

Što čitatelj može očekivati od vaše knjige, i što ju čini različitom od mora sličnih? Zbog čega odabrati upravo nju, ako želimo krenuti na put promjene prema boljem?

- Čitatelji mogu očekivati jasne strategije i primjenjive taktike koje mogu implementirati u svoj život. Razlika ove knjige od drugih je u tome što sam u njoj skupio i sažeo znanje nekoliko najpoznatijih i najcjenjenijih svjetskih leadera na području osobnog rasta i promjene, sistematizirao ih i objedinio. Druga je velika razlika ta što sam to sve osobno primijenio na sebi, iskusio, isprobao te u knjizi prenio vlastita iskustva s tog putovanja. Isto tako, u knjizi objašnjavam i na koje ćete prepreke naići na putu osobnog razvoja, kako ih izbjeći, a ako se i susretnete s njima, kako ih prijeći. U knjizi se također nalaze i “Radne bilježnice” koje će pomoći i motivirati vas da i sami učinite ono što čini razliku k boljem životu.

Na početku vaše osobne promjene osvijestili ste nezadovoljstvo rutinom, danas ipak neke druge rutine rado grlite. O čemu je riječ?

- Da, svi mi imamo rutine. Neke su dobre, a neke loše. Bitno je ove loše zamijeniti dobrima, a u moru dobrih ističe se, za mene, najmoćnija od njih - JUTARNJA RUTINA. Jutarnja je rutina ono što vas “podiže”, što vas gradi i čini spremne kako biste uspješno kormilarili kroz ovu današnju užurbanu i toliko stresnu svakodnevicu. Jer kada napravite jutarnju rutinu već ste pobijedili dan. Osjećat ćete se snažno, usredotočeno i slobodno! I tada sve ostale stvari tijekom dana radite s mnogo više zadovoljstva, entuzijazma i energije. Sve što budete tijekom dana radili, radit ćete puni samopouzdanja, bit ćete bolje fokusirani, a time i produktivniji. Ona vam pomaže da budete kreativniji, strpljiviji i da ne reagirate burno na situacije tijekom dana. Pomoći će vam da shvatite što vam je važno, što vam je još važnije, a što uopće nije.

Proučili ste brojne knjige, čitali mnoge autore. Izdvojite nam nekoliko favorita.

- Favoriti su za mene definitivno Robin Sharma, Tony Robbins i Joe Dispenza. A naslovi - svi njihovi.