Nera Mamić: Glazba je ljekovita, puni mi baterije kada sam na rezervi
Datum objave: 10. rujna, 2022.
Svoje je prve glazbene korake napravila u Vokalnom ansamblu Brevis, s kojim
je proputovala svijet pjevajući u najprestižnijim dvoranama kao što su Carnegie
Hall, Grand Philharmonic Hall i Sydney Opera House. Danas ova pjevačica i
autorica niže uspjehe, na zadovoljstvo publike njeguje brojne glazbene suradnje
stvarajući fuziju soula, funka, jazza i modernog pop-izričaja. Nera Mamić
dojmljivim nas glasom vrlo lako uvodi u svoj svijet kreativnih i snažnih
glazbenih melodija.
Pjevanje u zboru
Vokalni je ansambl Brevis
rasadnik mnogih glazbenih talenata, vrhunski se glasovi oblikuju upravo kroz
njegovo djelovanje pod vodstvom maestre Antoanete Radočaj Jerković.
- Slažem se! S obzirom na to da sam od četvrte godine života kroz
pjevanje u Dječjem zboru Zumbići, a kasnije u Djevojačkom zboru Brevis stvorila
zdravu pjevačku rutinu s mnogo predivnih mladih žena i proputovala svijet
pjevajući na daskama o kojima svaki glazbenik sanja. Tu su i roditelji odigrali
važnu ulogu jer su znali slušati i gledati moje sklonosti i strasti. Pjevanje u
zboru posebna je vrsta ovisnosti i hrane za pjevača kroz koju se nauči obuzdati
ego i osluškivati najsitnije muzičke senzacije.
Nakon
Brevisica ostvarujete se trima autorskim singlovima u koautorskoj suradnji s
riječkim producentom Oljom Dešićem. - Suradnja s Oljom došla je kao
nuspojava mog dugogodišnjeg pjevanja u a cappella sastavu Akvarel za koji Olja
piše aranžmane. Dok smo snimali Akvarelov posljednji album, Olja i ja smo
koautorski kliknuli i ubrzo je nastala Jednostavna stvar kao prvi singl, a
poslije Alamo i Tabula rasa. Bilo mi je uzbudljivo što Olja nije autor koji je u
ladici čuvao neke pjesme, nego smo zajedno izazivali inspiraciju i stvarali od
nule. Uvijek je znao koji soul osjećam i koje harme čujem u glavi.
Suradnju ostvarujete i s dvojcem Krankšvester. Kako ste se složili s
njihovim pomalo "pomaknutim" i snažnim osobnostima? - S
Krankšvesterom sam pjevala jedine koncerte na koje nisam zvala baku i djeda!
(smijeh) Snimala sam nekoliko traka na posljednja dva albuma, a pjevala sam i
dosta većih live nastupa u Tvornici, Domu sportova, na Ferragosto Jamu... Iako
mi je bila najmanje draga dok smo ju snimali, Retardirana je napravila baš boom.
S njom se hvalim da imam prvi milijun viewova na YouTubeu. (smijeh) Osobnosti su
nam se sudarale pod najboljim mogućim kutom. Nisam neka prostakuša, pa je
mnogima bilo neobično čuti me u toj kombinaciji, ali rado sam obojila njihov
osebujan izričaj s malo nježnosti i RnBja.
Uz Brunu Oberan i Damjana
Pirovića frontmanica ste sve poznatijeg electro-funk sastava Electric Corn. O
kakvom se bendu radi, kakvu glazbu izvodite i što vas osim glazbe spaja?
- Electric Corn moja je požeška banda i punjač baterija kad sam na
rezervi. Nastao kao ogranak Big Banda Požega u želji da u originalnoj postavi
discosastava iz 60-ih i 70-ih svira nostalgičnu funk, disco, soul glazbu, ali i
moderan pop i ozdravlja publiku i nas same. Zato nas je u bendu 11, to je
strašna koncentracija energije na bini koju emitiramo i vraćamo kroz rasplesanu
publiku. Mislim da je Electric Corn bend koji je dosta nespretno opisati
riječima, dolazak na koncert objasni štošta. (smijeh)
Od ove godine
djelujete i s bendom Updown, proljetos ste objavili singl Mijenjam sve. Kakve su
reakcije na singl? I vezano uz sastav, kažete da je Updown bend, ali i životna
filozofija?
- Mijenjam sve, kao soundtrack promjene, za mene je bio
dokaz da je glazba ljekovita i zapravo me strpljivo i nježno motivirao da
postavim neke zdrave granice i potpuno počnem vjerovati svom unutarnjem
narativu. Nas je pjesma zarazila do mjere da smo imali interni dogovor kako ju
prestajemo slušati čim iziđe. (smijeh) Slično je djelovala i na publiku, baš je
bila "earbug" mnogima. Iza imena Updown stoje i Dario Hleb, Zvonimir Glibušić i
Antonio Benkotić. Iako nas do samog imena benda nije dovela nikakva dublja
filozofija, nego jedna Hlebova neuspješna fora (smijeh), s kojeg god da mjesta
krenem, odgovor je – updown. Sunce i Mjesec, On i Ona, ritam, puls, zvučni val,
hermetički principi, život kao takav.
Licencirana ste mentorica
pjevanja. Tko sve može doći kod vas na edukaciju? Naime, puno je ljudi "bez
sluha", rado bismo pokušali svladati bar djelić pjevačkih tehnika. Ima li mjesta
i za nas? - Od jeseni 2021. godine radim u Yamaha Music School
Hrvatska. Filozofija Yamaha Music School počiva na ideji da svatko treba imati
mogućnost razvijati svoju muzikalnost bez obzira na životne i umjetničke
ambicije. Metoda je u izravnoj vezi s ljubavlju prema glazbi, a pjevanje je,
osim muzičke, i zdrava aktivnost. Radimo na tehnikama disanja, otpuštanju
tenzija koje blokiraju izražavanje kroz glas i pokret, tako da sam sigurna da
svatko sa sata odlazi s nekim alatima koji će mu koristiti, bio on netko kome je
pjevanje životni poziv ili netko tko neopterećeno želi razvijati ljubav prema
glazbi do razine na kojoj sam želi biti.
S obzirom na sve navedene
aktivnosti, pretpostavljam da kad ne pjevate - spavate?! (smijeh) Kako provodite
slobodno vrijeme, što vas zaokuplja?
- Spavalica sam po prirodi, pa
si san nerado uskraćujem. Fizička aktivnost mi je nužna čak i kao dio pjevačke
rutine. U posljednje je vrijeme to trčanje, iako imam partnera koji je atletski
trener, pa to često budu nemilosrdni treninzi koje kombiniram s ipak nježnijom
jogom. Obožavam boravak u prirodi, hiking, gledanje zalazaka, plesanje, čitanje,
putovanja, odlaske na koncerte i kuhanje. Naravno, zaokuplja me i Instagram iako
na njemu nastojim profiltrirati ono korisno za održavanje mentalne i duhovne
higijene, tako da ja kontroliram njega, a ne on mene. Ili je i to neki privid.
(smijeh)
Što hranimo pažnjom...
Što čitate, dajte nam
nekoliko preporuka!?
- Moja joga učiteljica Arijana nedavno mi je
preporučila knjigu Michaela Browna Proces prisutnosti, koja je ipak nešto više
od knjige, pa sam trenutno baš zaokupirana njome. Knjiga se bavi putovanjem u
svjesnost, potisnutim emocionalnim traumama koje izazivaju disbalanse koji se
onda reflektiraju kao simptomi bolesti. Od pisaca jako volim Hessea, pa sigurno
preporučujem Sretan je tko može voljeti i Siddharthu. Jedna od knjiga kojima se
vraćam je i Žene koje trče s vukovima.
Spominjete Instagram i vrijeme
provedeno na njemu, kako ga upotrebljavate, tj. koristi li vam i kakvo mišljenje
imate o pogrešnoj upotrebi i doživljaju društvenih mreža općenito? -
Mnogo je toga stvar odabira. Ono što hranimo pažnjom, postaje naša stvarnost.
Kao umjetnica, mislim da društvene mreže valja iskoristiti kao playground za
razvoj vlastite kreativnosti i njezino nesebično dijeljenje sa svijetom, što
vodi do međusobnog inspiriranja i umrežavanja. Meni je Instagram razbistrio kako
nismo toliko daleko jedni od drugih, netko kome se diviš isto sjedi i scrolla za
svojim mobitelom, upravo tako su me repostali Lalah Hathaway, Justin Stanton iz
Snarky Puppyja, a na jedan je cover reagirao i Jacob Collier. Preko Instagrama
moguće je probijati te puteve do vidljivosti na nekom većem planu. U teoriji je
sve vrlo jasno i lako, ali i sama sam se uhvatila kako bezglavo bauljam po feedu
i autopilotski pomičem palac dok kazaljke na satu lete. Dugoročno, bez
samokontrole i uz sklonosti prokrastinaciji, to može biti vrlo destruktivno.
Isto tako, društvene su mreže nametnule ideale ljepote i sustave vrijednosti
koji ozbiljno utječu na sve, a mlade pogotovo. Zato posebno ističem i pratim sve
one profile koji njeguju autentičnu i prirodnu ljepotu, ljubav prema svim živim
bićima bez lažne selektivne empatije, kao i sve one koji glasno govore o
problemima u društvu i hrabro nazivaju stvari imenom i prezimenom.
Društvene mreže, ali i brojne druge životne okolnosti djeluju na naše
mentalno, emotivno i duhovno zdravlje. Kako nam glazba, iz vaših iskustava, može
pomoći? - Apsolutno utječu, i to upravo u tom neodvojivom kontekstu
kako je i napisano, jer sve smo to odjednom, i duh i tijelo i um. Još u antičkoj
Grčkoj glazbu su koristili u katarzične svrhe, ali i kao lijek. Danas je
muzikoterapija sve više prisutna kao metoda u svrhu poboljšanja i/ili liječenja
cjelokupnog zdravlja čovjeka. Svjedočila sam očitim promjenama u ponašanju i
osjećanjima djece prije i nakon sata pjevanja, ali čak i nakon samog slušanja
glazbe.