Jedan je od prepoznatljivih osječkih DJ-eva, rezident omiljenog gradskog "pop-up" događaja na otvorenom In Da Sofa. Plesno je to ambijentalna poslastica u kojoj uživaju sve generacije, koja udiše život pomalo zaboravljenim prostorima, koja budi naše uspavane parkove. Dario Kemenc osim glazbe obožava i kuhanje, a otkriva nam i svoja razmišljanja o osječkoj alternativnoj sceni i planovima za blisku budućnost, ali i kako i za koga priprema svoja omiljena jela.

Prije nego što se bacimo na glazbu, otkrijte što najčešće kuhate i tko uživa u vašim kulinarskim umijećima?

- Kuhanje je nešto u čemu definitivno jako uživam, pogotovo kada se kuha uz dobru mjuzu. Najviše me veseli kuhati za prijatelje, obitelj i djevojku, a volim se okušati u raznim jelima kao što su pašticade, buzare, gulaši. U posljednje me vrijeme jako inspirira paella oko koje si dajem truda dovesti ju do savršenstva.

Možete li se prisjetiti svog DJ/clubbing života? Gdje ste vježbali, kome puštali, što vas je inspiriralo?

- Eh da, bilo je to dosta davno, prvi doticaji s DJingom, gramofonima i pločama bili su krajem 90-ih i početkom 2000-ih. U to su vrijeme nama klincima ploče i oprema bile poprilično nedostupne, ali malo-pomalo se skupljalo i vježbalo kod mene u podrumu. U početku se mjuza uglavnom puštala po privatnim tulumima, nešto su poslije došle i prve gaže po klubovima. Mogu reći da je inspiracija došla kroz opčinjenost elektroničkom scenom, koja je u to vrijeme bila dosta jaka u Hrvatskoj, pa tako i u Osijeku. Bilo je to na samim početcima, možda je bolje reći, novi val elektroničke scene u našem gradu, u tada maloj ali rastućoj zajednici. Biti dio tadašnjeg "vala" inspirira i imponira samo po sebi.

Imali ste puno nastupa, no koji je bio onaj prvi ozbiljniji, zbog kojeg ste odučili život posvetiti glazbi i nastupima uveseljavati druge?

- Prvi se službeni DJ nastup dogodio 2002. na premijeri predstave Nine Violić, "Rad Borosane na sebi", koja je, osim što je nama dala priliku, najavila i povratak kultnih cipela. Ako se dobro sjećam, Nini je to bio diplomski rad, a nama početak nove karijere. Nadam se da sam u međuvremenu i sam uspješno diplomirao i dokazao se u svijetu DJinga. (smijeh) Naime, u to sam vrijeme puštao glazbu s dva dobra prijatelja, a ime pod kojim smo nastupali bilo je d Gelibters (neki čitatelji će se možda i sjetiti dečkića kojima još ne rastu ni brkovi kako vire iza gramofona). Meni je taj nastup, a, vjerujem, i ostalima bio poticaj da nastavimo još više vježbati, slagati nove setove, kupovati ploče…

Doživjeli ste različite "pomake" u elektroničkoj glazbi, nove trendove. Izdvaja li se koji, jedan u kojemu se najviše pronalazite?

- Rekao bih da se najveći pomak dogodio kada smo počeli organizirati In da Sofa tulume, za koje smo se dogovorili da će se temeljiti na nekakvoj lounge mjuzi, što bi uključivalo hip-hop, funk, soul, disco, house. Takav mi je zvuk i danas ostao najdraži i može se reći da se u njemu najviše pronalazim.

S obzirom na vaše iskustvo, koja je razlika između nekadašnjeg i današnjeg partijanja? Ide li elektronička glazba uzlaznom ili silaznom putanjom? Kako se u sve uklapa osječka elektronička scena?

- Što se tiče elektroničke scene prije nekih 20 godina u Osijeku i danas, mislim da će se teško ponoviti takvo razdoblje kao što je bio kraj 90-ih i početak 2000-ih. Naravno, trendovi su se kroz godine promijenili i danas cijela scena izgleda nešto drukčije nego tada, ne nužno lošije. Svako je vrijeme nosilo nešto svoje, kvalitetnih producenata i DJ-eva uvijek je bilo i mislim da je elektronička scena danas u uzlaznoj putanji, tj. postala je, između ostalog, i jako velika industrija. Scena u Osijeku je možda u posljednjih nekoliko godina u nekoj stagnaciji, ali se nadam da takva situacija neće još dugo potrajati. Neke su naznake da ide prema boljemu već vidljive, kao grad imamo sjajnih imena koja su prepoznatljiva ne samo u Hrvatskoj nego i diljem svijeta.

S obzirom na to da osim DJinga imate još jedan posao, je li ozbiljna glazbena karijera, u kojoj će glazba biti jedini izvor primanja, vaš za sada nedosanjani san?

- Kad sam bio puno mlađi, možda sam se zanosio da ću moći živjeti od glazbe, tj. DJinga, ali vrlo brzo čovjek doživi susret s realnošću i shvati da to baš i nije lako, bar ne kod nas. Mjuza je zapravo moj veliki hobi, vjerujem da će tako i ostati, jer kako život odmiče i odrastaš, dolaze i druge obaveze, pa je tako sve manje vremena i za glazbu. Međutim, nikada se ne zna. Glazba je moja velika ljubav, a nikada se ne zna kakve se sve opcije i prilike mogu otvoriti.

Svi se glazbenici nadaju onom velikom trenutku u karijeri koji će ih izdvojiti i istaknuti te približiti svjetskoj publici. Je li isto i kod vas?

- Naravno da bi svatko tko se bavi DJingom ili je glazbenik volio imati nastup na nekom velikom festivalu ili u nekom dobrom klubu, ali ne bih rekao da je to moj neki nedosanjani san, zadovoljan sam i tulumima koje organiziramo u Osijeku i okolici. Kada vidim da ljudi odlaze kući s osmijehom, zadovoljan sam i sâm. Rekao bih da je to ipak pokazatelj da nešto dobro radimo i osiguravamo koliko-toliku priliku ekipi da uživa i u nekim urbanijim zvukovima.

Kakva je situacija s vašom vlastitom glazbom? Stvarate li svoje pjesme, producirate li, kreirate za tržište, naručitelje?

- Nažalost, nikada se nisam uhvatio produkcije, isključivo sam se bavio DJingom, tj. puštam glazbu koju je netko drugi napravio. Jednom sam prilikom bio suradnik na projektu koji je bio obljetnica prvog prikazivanja nijemih filmova braće Lumiere u Hrvatskoj. Moj je zadatak bio da za svaki od deset filmova izaberem glazbu koja će se puštati uz filmove, to mi je bilo fora raditi. Spojiti stari nijemi film i glazbu novijeg doba. Na kraju je to sve jako dobro ispalo, a reakcije su bile vrlo pozitivne.

Koje su pjesme nezaobilazno u ovom trenutku na vašoj play-listi i koji se elektronički žanrovi najčešće nalaze na vašim set-listama?

- Već sam spomenuo žanrove koji se najčešće protežu u setovima koje puštam, osobno mi najviše odgovaraju i uz njih uživam i privatno. Uz hip-hop, funk, soul, disco, house bude tu još svakakve mjuze, ovisno o trenutku i raspoloženju ekipe za koju puštate. Naime, jako je važno pratiti puls i reakcije publike te u skladu s tim prilagođavati pripremljeni set. Rekao bih da je to eklektična mješavina svih mogućih žanrova. U pravilu izbjegavam ograničavati se samo na određene. Nekoliko numerica koje volim puštati u svojim setovima i preporučujem ih poslušati kada želite malo ritma u kukovima svakako su Garfielf Fleming - Dont send me away, Folamour - When you came into my life, Shuya Okino - Still in love, Lorca - Larrys Bomb…

Koje je najatraktivnije mjesto na kojem ste puštali glazbu, imate li kakvu neostvarenu želju, klub ili mjesto na kojem to želite učiniti?

- Nekako su mi najdraža mjesta za puštanje glazbe osječki parkovi, u kojima se inače i održavaju In da Sofa eventi. Također, terasa Iktusa bila je totalno magično mjesto, možda čak meni najugodniji prostor u kojem sam radio. Nadam se da će se još koji party ponoviti na spomenutoj lokaciji, ali da će Sofa zaživjeti i na brojnim atraktivnim prostorima u Osijeku, kojih ima napretek.

Ljetna je sezona gotovo pri kraju, bili ste na odmoru, no što nam pripremate za ostatak ljeta i početak jeseni? Gdje ćemo vas moći slušati?

- Istina, ljetna se sezona polako bliži kraju, definitivno će biti još koji ljetni tulum na kojem ću raditi i mislim da će to biti to za ovu sezonu. Privatnih tuluma uvijek ima, ali to je nekako više za ekipu i zajedničko zadovoljstvo. Jesen i zima su za odmor, s obzirom na to sam ja ipak ljetni Dario. (smijeh)

Ljeti ljudi uvijek i više čitaju, je li situacija kod vas takva? Imate li kakav ljetni hit za preporučiti, književni, da ne bude zabune. (smijeh)

- Priznat ću da nisam baš osoba od knjige, ali zato čitateljima mogu preporučiti ljetni glazbeni hit koji će svima definitivno odgovarati, osobito ako se nalaze u debelom hladu. Radi se zapravo o cijelom albumu Bebel Gilberto Tanto Tempo. Uživajte, plešite i vidimo se na In da Sofa partyjima.