Na prvo mjesto, kada je riječ o privatnom životu, stavlja obitelj. Cijeni svaki trenutak proveden s djecom i suprugom, zajednička putovanja, voli odlaske na tržnicu i druženja s prijateljima poslije nedjeljne mise. Poslovno, Andreja Šimičić viša je kustosica i voditeljica Odjela umjetničkog obrta u Muzeju Slavonije. Kažu kolege, vrlo radišna, pedantna i temeljita, uvijek spremna čokoladicom ili bombonima uljepšati i olakšati dan kolegama i gostima.

Rođena ste Varaždinka, studirali ste u Zagrebu, već dugi niz godina radite u Osijeku. Što, ili tko vas dovodi u Osijek? Kažete, lijep je osjećaj pripadnosti kojeg Osijek daje.

- Djetinjstvo sam provela u Kotoribi, lijepom mjestu u Međimurju, a školske praznike kod djedova i baka u Varaždinu i Plesmu kod Novske. Od svojih sam najranijih godina naučila da tamo gdje su ti dragi ljudi, tamo je dom. Nikada se nisam bojala spakirati kofere kada je trebalo. Tako sam, za svojim današnjim suprugom, doputovala u Osijek - i ostala. Zaposlila sam se u struci, najprije u zaštiti kulturne baštine, a onda u Muzeju Slavonije. Danas, mi pripadamo Osijeku i Osijek nama, usudila bih se reći.

Ljubav vas dovodi u Osijek, majka ste troje djece, uživate u zajedničkim trenucima. Daje li Osijek dovoljno za kvalitetan obiteljski život? Što vas najčešće zaokuplja?

- Kao mladi bračni par bili smo sigurni da možemo iz Osijeka otići, ako bi nam se pružila bolja profesionalna prilika. Sada se baš slatko nasmijem tome! Drago mi je što sam studentsko vrijeme provela u Zagrebu, ali Osijek je grad koji omogućuje dobar obiteljski život. Prošli smo razne radionice za djecu, Zemlju bez granica, kazališne predstave, odlaske na utakmice… Sada kad su veći, bez bojazni ih možemo pustiti s prijateljima u grad, ili do knjižnice. Ta sigurnost grada mi je važna, a često je zaboravljamo, jer nam je još uvijek samorazumljiva.

Čitanje oduvijek ima veliko značenje u vašem životu, što ste prenijeli i na obitelj. Jedna od kćeri proglašena je i Najčitateljicom GISKO-a?

- Roditelji su me prvi naučili o važnosti knjige i pisane riječi, probudili u meni ljubav za čitanje koju prenosim na svoju djecu. Čitali smo zajedno slikovnice i dječje knjige, sada lektire i knjige za opuštanje i zabavu. Jelena je službeno najčitateljica naše obitelji, iako i suprug i ja imamo diplome iz književnosti. Ona je te 2017. godine proglašena Najčitateljicom GISKO-a. I Katarina i Tomislav vole čitati i mnogo čitaju, a Jelena ih je prestigla brojem posuđenih pročitanih knjiga. No, na kraju, nije važno koliko knjiga smo pročitali i koliko brzo čitamo, važno je da shvatimo što smo pročitali kako bi nas to izgradilo u dobre ljude.

Možete li nam preporučiti nekoliko naslova i autora na koje, prema vašem mišljenju, u ove ljetne dane treba obratiti pozornost?

- Uz godišnje bih odmore i toplo ljeto istaknula knjige svog dragog profesora Pavla Pavličića, poput provjerenih romana Večernji akt, ili Diksilend. Blato u dvorištu Ratka Cvetnića svakako preporučujem pročitati. Jan Guillou je švedski autor obiteljske sage o trojici braće, kroz čiju obiteljsku povijest pratimo burno 20. stoljeće: Graditelji mostova, U visokom društvu, Između crvenog i crnog i Dvije vatre. Volim obiteljske i povijesne romane, a prošla sam i fazu skandinavskih krimića. Ako stignem, volim djelo pročitati u originalu, preporučam On Beauty Zadie Smith. Romani koji su u našoj kući uvijek otvoreni, uz uzglavlje kreveta, ili na ormariću dnevne sobe, bilo ljeto ili zima, svakako su Hobit i Gospodar prstenova J. R. R. Tolkiena i Kronike iz Narnije C. S. Lewisa.

Uz lijepu književnost, često konzultirate i stručnu literaturu. Koliko je u vašem poslu važno stalno stručno usavršavanje, praćenje novih informacija?

- Želimo li kvalitetno raditi svoj posao, nužno je pratiti što se događa u struci, no i to se često ubraja u sferu uživanja. Literatura je sve dostupnija u online obliku. Iskustvo pandemije nas je otvorilo i prema online susretima u kojima stručnjaci iznose rezultate svojih istraživanja.

Često i uspješno pronalazite načine za najbolju promociju naše baštine i Osijeku i diljem Hrvatske i Europe. Recite nam više o tome.

- Velik je broj vrijednih predmeta o kojima skrbim i koje bih voljela predstaviti, priče koje oni nose. Kako je Muzej Slavonije veliki, opći muzej, koji publici predstavlja vrlo raznoliku građu, kustosi se kolegijalno izmjenjuju u organizacijama izložbi. Stoga se okrećemo publiciranju članaka, predavanjima na skupovima, ili Muzejskom četvrtku. U promociji muzejskih predmeta važni su i kontakti koje ostvarujemo tijekom stručnih i znanstvenih istraživanja.

U Muzeju ste voditeljica Odjela umjetničkog obrta. Približite našim čitateljima svoj posao i izazove s kojima se najčešće susrećete.

- Kao kustosica Odjela umjetničkog obrta prikupljam, stručno obrađujem i istražujem umjetničke slike, sakralnu baštinu, glazbene instrumente, nakit i uporabne predmete umjetnički obrađene, poput namještaja, satova, tekstila, metalnih predmeta. I brojem predmeta i raznovrsnošću umjetnina vrlo je izazovno raditi u Odjelu. Ali, doista vrijedi ona rečenica da mi je posao ujedno i hobi.

Vjerujem da vam je sva ta građa podjednako draga i važna, no imate li ipak skupinu predmeta koja vas posebno oduševljava?

- Uh, teško pitanje. Kada obrađujem satove, proučavajući predmete iz "svoje" zbirke, tražeći podatke o tipologiji, urarima, razvoju stilskih elemenata, onda mi bude žao što se ne mogu posvetiti samo Zbirci satova ili Zbirci namještaja, kojom se trenutačno više bavim. Onda se prihvatim rada na Zbirci sakralnih predmeta i pomislim što bih sve odradila kada bih se bavila samo sakralnom baštinom… Isto i sa Zbirkom slika…



Zna li se, bar približno, koliki broj izložaka Muzej Slavonije posjeduje? Imate li dovoljno mjesta za njihovu pohranu?

- Čuvamo oko 300.000 predmeta. Neimanje stalnog postava i nedovoljan prostor za čuvaonice, to nam je pitanje bolna točka! Umjetnine želimo i trudimo se čuvati prema pravilima struke, ali, kako bi se reklo "pucamo po šavovima". Teško je reći i objasniti potencijalnom darovatelju da ne možemo primiti dar, jer se ne možemo obvezati da ćemo predmet adekvatno čuvati.

Sudjelovali ste u pripremi nekoliko zajedničkih izložbi, pripremali samostalnu. Kako teče proces nastajanja izložbe?

- Uz nekoliko zajedničkih izložbi, poput Osječko!, Tvrđa u Osijeku, Valpovački vlastelini Prandau-Norman i Priča o nezaboravu, autorica sam izložbe Ljupki čuvari uspomena, kojom sam 2014. godine predstavila portretnu minijaturu iz Muzeja te Hereditas sancta, izbor iz sakralne građe Muzeja iz 2020. godine. Tema izložbe nekako se sama nametne tijekom stručne obrade građe. Svako istraživanje počinjemo u svojoj kući, u Povijesnom odjelu i Odjelu knjižnice, zatim krećemo dalje. Istražujemo obrađenost teme, autore, uzore, društveni i povijesni kontekst, provenijenciju umjetnina. Taj je istraživački dio meni osobno najzanimljiviji dio pripremanja izložbe. Nakon što je tema obrađena i gotov sadržaj te nakon što odlučimo koju poruku želimo izložbom prenijeti, postav izložbe prilagođavamo prostoru u kojem će se izlošci predstaviti. Želje i ideje prilagođavamo mogućnosti prostora i, nažalost, financija. Uz izložbu, jednako je važan i katalog izložbe, on ostaje kada se izložba skine.

I za kraj, pripremate li kakav novi projekt?

- U računalu imam mapu pod nazivom U tijeku, koja je prepuna ideja koje vidim kao izložbe, kao tekstove na web-stranici Muzeja ili tiskanih publikacija, kao predavanja… Vjerojatno će dio tema i priča dobiti mogućnost pokazati se javnosti, a dio će biti početak priče nekih novih kustosa… U očekivanju rezultata međunarodnog projekta pod vodstvom kolega iz Instituta za povijest umjetnosti Franceta Steleta iz Ljubljane, bavim se poviješću Odjela. Bliži nam se 150. godišnjica osnutka Muzeja i učinilo mi se važnim istražiti kako se u Muzeju razvijala svijest o prikupljanju građe likovnih umjetnosti i umjetničkoga obrta, koji su bili prvi prikupljeni predmeti, tko je zaslužan za osnivanje Odjela. Predavanjem na ovogodišnjem OLJK-u ukratko sam predstavila to prvo razdoblje, putem predmeta vezanih uz zabavu i odmor. Želja mi je izborom najkvalitetnije građe predstaviti to važno razdoblje izložbom i katalogom.