Martina Hećimović odavno se uvjerila da su ljudski kapaciteti najveći potencijal u svim sferama života. Ta je poduzetna, uporna, marljiva, odgovorna i, prije svega, empatična žena u Crvenom križu aktivna gotovo 20 godina. Kroz to je vrijeme volontirala, radila kao upraviteljica odmarališta, projekt-menadžerica, koordinatorica, zamjenica ravnatelja, a trenutno obnaša dužnost ravnateljice Gradskog društva Crvenog križa Osijek. Voli pse, društvene igre i putovanja.

Sedam ste godina aktivno volontirali u Crvenom križu. Kako sada, s malim odmakom, gledate na to razdoblje?

- Počelo je mojim dolaskom na redoviti tjedni sastanak mladih volontera Crvenog križa i tu je počela ljubav. Danas na to razdoblje u svom životu gledam kao na jedno od najljepših i najzabavnijih, a svakako najproduktivnijih u smislu učenja, stjecanja novih vještina i iskustava, upoznavanja same sebe, upoznavanja drugih ljudi, drugih kultura, formiranja vlastitih životnih vrijednosti. To je ujedno i razdoblje koje mi je dalo potrebna iskustva da osvijestim svoje želje u profesionalnom smislu - tada sam, naime, odlučila da uz završeni studij hrvatskoga jezika i književnosti dodatno upišem i studij socijalnog rada. Moram spomenuti da je volontiranje obogatilo i moj privatni život - meni vrlo bliske osobe i prijatelje za cijeli život upoznala sam volontirajući, i to je najveći dar koji imam i na kojemu sam zahvalna.

Crveni se križ u dobroj mjeri oslanja na volontere i volontiranje. S obzirom na Vaša iskustva, kakvu korist od navedenog ima institucija, a kakvu pojedinac?

- Najveća su snaga svake humanitarne organizacije ljudi, a golemo značenje u tome imaju volonteri koji su izniman kapacitet za ostvarenje misije i ciljeva organizacije. Svojim znanjima, vještinama i idejama volonteri unose raznolikost u organizaciju, njihov angažman omogućuje širenje usluga u zajednici i povećava kvalitetu njihova pružanja, omogućuje širenje socijalne mreže, osluškivanje i detektiranje potreba u zajednici, stvaranje budućeg profesionalnog kadra te predstavlja priliku za podizanje ugleda organizacije. Ulaganje u volontere je ulaganje u socijalni kapital i za organizaciju i za zajednicu u širem smislu. Korist koju pojedinac ima kroz volontiranje zacijelo ovisi o motivaciji koju ima. Ipak, pod zajednički nazivnik možemo staviti povećanje samopouzdanja i samopoštovanja, zadovoljstvo, osjećaj pripadnosti, razvijanje odgovornosti, stjecanje novih znanja, vještina, iskustava, prilike za putovanje, nova prijateljstva, bolje izglede za zapošljavanje. I dopustite da ovim putem zahvalim svim našim volonterima na svemu što jesu i što čine!

Možemo reći kako je volontiranje način neformalnog obrazovanja. Ima li istine u tome?

- Definitivno ima. Već sam spomenula da je to sjajna prilika za nova znanja i vještine. Brojne organizacije, uključujući i Crveni križ, u svom radu koriste različite neformalne metode učenja, što zasigurno obogaćuje formalno stečeno znanje. Na vlastitom primjeru mogu reći da sam kroz volontiranje u Crvenom križu stekla bolje komunikacijske i prezentacijske vještine i neka specifična znanja koja su me obogatila i danas mi pomažu i u profesionalnom obavljanju posla i upravljanju organizacijom.

Mnogo smo puta svjedočili kako građani Hrvatske nesebično pomažu u kriznim situacijama. Kakvi su Osječani u pogledu toga?

- Osječani, Slavonci, Baranjci poznati su po svojoj dobroti i gostoljubivosti, što se preslikava u sferu humanitarnog djelovanja. Proteklih nekoliko godina koje su, nažalost, obilježene krizama, a i trenutna krizna situacija u kojoj se nalazimo, još su nam jednom dokazale nesebičnost, humanost i solidarnost našeg stanovništva. Rekla bih da je dio toga ugrađen u mentalitet naših ljudi, a dio je zasigurno tu zbog teških situacija koje smo i sami prolazili. Kao humanitarna organizacija zaista možemo sa zahvalnošću reći kako su naši građani naša produžena ruka i kako zahvaljujući njihovoj volji, želji, razumijevanju i uvijek snažnom odazivu možemo pomoći velikom broju ljudi. Sretni smo i zahvalni što nas građani i brojne tvrtke, ali i jedinice lokalne samouprave prepoznaju kao snažnog i važnog partnera. Važno je istaknuti i da smo jedna od vodećih sredina u Hrvatskoj i po broju prikupljenih doza krvi u odnosu prema broju stanovnika, što također puno govori o solidarnosti i humanosti naših građana. To vam je široka slavonska duša... Hvala im svima!

Koliko je solidarnost i dobrosusjedska pomoć naših sugrađana važna s obzirom na vrijeme u kojemu živimo? Gdje se ona ponajviše očituje?

- Nažalost, brz tempo života, digitalizacija i moderan način života donijeli su i neke negativne promjene kao što je otuđenost koja je posebno izražena u posljednje dvije pandemijske godine. Danas je to najočitije u radu sa starijim osobama. Brojni su programi Crvenoga križa usmjereni na pomoć starijim i nemoćnim osobama i jačanje njihove socijalne uključenosti te promicanje vrijednosti i važnosti dobrosusjedske pomoći. Imamo mi svi to u sebi, ali nas je tempo života malo usporio da se brinemo jedni o drugima. Potrebno je to malo prodrmati i probuditi. Srećom, stvari se i tu pomiču nabolje zahvaljujući usmjerenim projektima, volonterskim programima i međugeneracijskoj solidarnosti.

S kakvim se problemima u radu najčešće susrećete? Gdje vidite rješenja i što biste izdvojili kao vaše najveće potrebe?

- U svakom je pomagačkom poslu izazov izloženost stresu. Potrebno je osigurati kapacitete za brojne poslove i zadatke koji su pred nas stavljeni, a vrlo često i količina administracije ne pridonosi jednostavnom radu, osobito za nas operativce koji smo usmjereni na zadatak. Smatram da je u današnjem poslu najvažnije dobro posložiti prioritete, ulagati u tim s kojim radite i pronaći vrijeme za nova znanja. Osobno mi je u radu najvažnije povjerenje i profesionalan pristup radu.

Vaši kolege kažu kako ste prava osoba na pravom mjestu i da cijelu sebe dajete u razvoj humanosti i socijalnog djelovanja. Vi pak ističete dobar tim kao presudan element za uspjeh u poslu.

- Zahvaljujem. To je lijepo čuti. No, budući da sam nova na mjestu odgovorne osobe, moram iskazati zahvalnost svojim prethodnicima na izvrsnom timu ljudi i razvijenim programima koje sam naslijedila i nadati se da ću jednako dobro usmjeravati i razvijati. Naši su poslovi specifični, često traju i duže od osam sati na dan, krizne situacije kroz koje djelujemo često nas stavljaju u situacije da moramo i iznad svojih mogućnosti. Imati oko sebe tim ljudi koji je obrazovan, stručan, koji razumije i koji je spreman dati sve od sebe i koji obavlja izvrstan posao za mene je najveći preduvjet za uspjeh u poslu. Zahvalna sam im na tome i vjerujem da ćemo zajedno razvijati još puno toga. Pojedinac može dobiti utakmicu, ali tim osvaja prvenstvo.

U uvodu smo naveli da volite pse, društvene igre i putovanja. Kažu mi da ste nezamjenjiva teta, sestra i prijateljica. Je li navedeno vaša sigurna luka nakon svakodnevne izloženosti stresu i ljudskim nedaćama?

- Definitivno da! Iznimno je važno pronaći način za "ventiliranje". Za mene su to svakako društvene igre, šetnja sa psom i poneko putovanje koje si nastojim priuštiti. Moja obitelj, moja mama i sestra, moj životni partner i moji bliski prijatelji, moj mali krug velikih ljudi najveća su mi podrška u svemu što radim i u profesionalnom i u privatnom životu. Jako volim biti teta, uživati u odrastanju moja dva divna nećaka.

Knjiga kao bijeg od stvarnosti, odmor, lijek? Možete li nam preporučiti nekoliko naslova koji su Vas osobno obogatili?

- Humor je često moj bijeg od stvarnosti i "teških dana". Volim pročitati fluidno napisano štivo, s puno humora, sarkazma, teme koje obrađuju suvremeno društvo. Još na fakultetu zaljubila sam se u suvremenu hrvatsku književnost. Uživala sam u djelima Majdaka, Pavličića, Tribusona, Gavrana, Drakulić, Tomića, a posebno bih istaknula našeg sugrađanina Davora Špišića čiji je književni opus bila tema i mog diplomskog rada. Ako bih baš morala istaknuti jedno njegovo djelo, neka to bude roman Ples s mladom. Topla preporuka.