Aklea Neon, kantautorica pravog imena Dorotea Zovko, svojim talentom i svježim pristupom glazbenom stvaralaštvu priča nam neke nove zanimljive priče. Široj je javnosti postala poznata nastupom na Dori, kada je uz pjesmu posvećenu Zemlji iskočila iz mase i kao debitantica osvojila visoko, četvrto mjesto. Krasi ju posebna boja glasa, njeguje "afro-soul ethno-beats elektroniku", prepoznajemo ju po autentičnom stilu odijevanja. Kako pandemija utječe na njezinu karijeru i kada možemo očekivati album prvijenac, otkriva nam bivša brevisica.

Zašto Aklea Neon? Je li došlo vrijeme da široj javnosti otkrijemo značenje pseudonima?

- Inače sam kraljica overshareinga, ali neke sam stvari naučila čuvati za sebe. Jedna od njih je i umjetničko ime. Čuvanje tajni posipa značenje magijom. To mi je važno u umjetnosti.

 

O.K., vrijeme je onda da saznamo kada ćemo moći poslušati album prvijenac u cijelosti? Što ste nam pripremili, što možemo očekivati?

- Dvadeset i drugi veljače 2022. datum je njegove objave. U završnom smo sprintu stvaranja. Dosta sam eklektična s glazbenim izričajem pa će album biti kao Jozin hamburger "sa svime". Bit će reggea, ethno standarda u elektroničkom ruhu, dubokih emotivnih stvari i klupskih himni. Jedva čekam podijeliti ga.

Dio ste albuma stvarali i na Kanarima, u umjetničkoj rezidenciji u kojoj ste boravili.

- Boravila sam u snu svakog umjetnika pod imenom Casa Tagumerche. Smještena je na La gomeri, jednom od očuvanijih otoka Kanara. Rezidencije su inače mjesta inspiracije gdje je prioritet u srcu prirode njegovati umjetnost. Ovo mi je prvi put da sam primljena u jednu i da sam mjesec dana stvarala uz pogled na ocean pod ćelavom palmom ispred moje sobe. Ondje sam boravila s još tri umjetnice - jedna je stvarala nakit, druga pisala knjigu, a treća fotografirala. Cijela je rezidencija rađena prema načelu samoodrživosti, sa solarnim panelima i vlastitim vrtom. Uz stvaranje glazbe, planinarenje u džunglama u kojima je najopasnija životinja zec, jer ipak smo bili na otoku, učila sam i o ekologiji.

Ondje je nastao i spot za pjesmu Ljudnjak, koji obiluje impresivnim kadrovima. Kako je bilo snimati spot u tamošnjem okruženju?

- Ja sam putujuća glazbenica, te me dvije riječi definiraju. Misija mi je svake godine otići na neku egzotičnu destinaciju bar mjesec dana i stvarati mimo normi koje me okružuju. Snimala sam videe i u Peruu, Brazilu i Indiji, ali moram priznati da mi je Ljudnjak nekako najdraži jer je internacionalna ekipa koju sam ondje okupila baš uspjela kamerom uhvatiti esenciju mene. Kad bi me netko pitao tko sam - pokazala bih mu taj video. Tijekom snimanja promijenili smo 11 lokacija u dva dana - od crvenog pijeska u kadrovima koji izgledaju kao da sam na Marsu do prirodnog bazena načinjenog od sci-fi betonskih stupova i maglovite mahovine kroz koju sam trčala. "Toliko sam sretna da uskoro postat ću zraka svjetla", mislim da taj stih Ljudnjaka najbolje sažima što sam u tim trenutcima osjećala.

Poznat kao osmo svjetsko čudo, Damanhur je impresivni kompleks podzemnih hramova u sjevernoj Italiji. S kojim ste ciljem nedavno posjetili upravo to mjesto?

- Snimala sam ondje spot za naslovni singl albuma Na dah. Okupila sam istu ekipu koja je snimala i Ljudnjak. Bilo je tako lijepo opet se sresti na nekoj novoj sceničnoj destinaciji - svatko sa svog kraja Europe. U novoj pjesmi mantram riječima "Dovoljno sam smjela zacijeliti cijela" i tako gradim hram unutar sebe. Cilj mi je bio pronaći mjesto koje će oslikavati ovu pjesmu vizualno i tako sam si dosanjala Damanhur. S tom spiritualnom ekozajednicom u kontaktu sam od prije, kada sam na Dori nastupila s pjesmom Zovi ju mama uz mene su pjevale i biljke. Damanhurci su izumili tehnologiju kojom sam se koristila, spravu Bamboo koja električne impulse biljke prevodi u glazbu. Znala sam da ću ih kad-tad posjetiti jer mi je taj izum bio fascinantan. Čim sam zakoračila u Podzemni hram čovječanstva, osjećala sam se kao da sam dobila ono pismo iz Hogwartsa o kojem sam sanjala odmalena. Ne mogu vjerovati da nešto takvo nevjerojatno postoji samo sedam sati vožnje od Zagreba. Još nevjerojatnije mi je da mi je ondje dopušteno snimati.

Nije lako dobiti dozvolu za snimanje u samim hramovima. Kako ste to uspjeli i što sama činjenica da je spot snimljen baš ondje znači vama osobno?

- Mama mi je uvijek govorila da sam rođena pod sretnom zvijezdom, pa ako negdje i ne postoji put, ja ga prokrčim. Pjesma koju sam odabrala duhovnijeg je karaktera s vrlo svjesnom lirikom i jednim od meni najdražih instrumentala koji sam ikad stvorila u kolaboraciji s Klaadom, mladim glazbenim prodigyjem s kojim sam završavala većinu materijala za album. U ovoj smo stvari baš dijelili trenutke uzvišenog stvaranja i kanaliziranja - i oni su osjetni u pjesmi. Kada sam Damanhurcima poslala stvar, odmah su bili za suradnju. No zbog čistoće i duhovnog značenja samog mjesta morali smo poštovati dosta pravila ponašanja unutar samog hrama. U jednom su me trenutku zamolili i da promijenim riječi pjesme jer sam spominjala molitvu Zdravomarija, a njihov je pristup duhovnosti puno univerzalniji. Nakon izmjena snimala sam u hramu u kojemu je pod istim krovom prisutno više od 600 božanstava. Nevjerojatno je vidjeti Isusa, Atenu i Alaha na vječnoj kozmičkoj čajanci. Zbog ovih su se sila prije vodili ratovi. U svojim pjesmama opisujem neki novi svijet, pa mi je iznimna čast boraviti na mjestu koje već diše tako - u skladu s prirodom, u međusobnom poštovanju te podržavanju i ritualnom pristupu svakom trenutku.

Prema tvorcu hrama, cijeli kompleks predstavlja "duboko putovanje unutar sebe". Pozivate li vašim pjesmama na isto?

- Da, točno to! Prvo poziva na prihvaćanje težih emocija koje nosimo u sebi, jer sam i ja, ne tako davno, od njih bježala. Ali da bismo mogli u sebe pustiti više svjetla, potrebno je dosegnuti veće dubine. Ne zanimaju me površinske igre, ja pjevam brodolomu u zube. Nakon toga dolazi ljubav prema sebi i vjera u sebe. Najveća moć nikad i nije bila izvana, nego u nama. Kada to osvijestimo - nema te pantere koja nas može zaustaviti.

Kako je pandemija utjecala na vašu karijeru, egzistenciju? Što biste savjetovali ljudima u ovim neizvjesnim vremenima?

- Pitate to glazbenicu?! Nama je svako vrijeme neizvjesno. Zato to i volimo. Hrabrost je živjeti drukčije od onoga što je ucrtano. Nagrada je velika sloboda. Osjećam se više živom, više inspiriranom, potrebnijom više nego ikad prije. Cilj mi je, kao umjetnice, učiniti revoluciju neodoljivom. Čini se da sam se rodila baš u pravo vrijeme za to. Jedini savjet koji mogu dati drugima je da se ne boje, masovna je histerija ogromna i čim nas usisa to polje, teško je iz njega izići. Njegujte bliske odnose, ljude s kojima se puno smijete i općenito stvari koje vas čine sretnim - bio to odlazak u prirodu, kuhanje ili slušanje mog debitantskog albuma. (smijeh) 22.02.2022.!

Pomoći može i knjiga, što vi čitate?

- Obožavam Miku Antića. Hodajući na rukama je must. Način na koji se izražava je fenomenalan. U kućnoj knjižnici imamo još jedan izniman naslov, 108x108 Vesne Krmpotić - 2968 stranica čiste uzvišene poezije. Mama ju je otkrila i mislim da je to jedna od onih knjiga koju ćemo nasljeđivati generacijama. Elif Šafak mi je isto jako draga i njezinih 40 pravila ljubavi, a za opuštanje uz znanstvenu fantastiku tu je klasik Vodič kroz galaksiju za autostopere Douglasa Adamsa.