Više je od deset godina na sceni, hip-hop izvođač, autor, kreativac, rođeni Osječanin, trenutno sa zagrebačkom adresom. Uz vrhunsku podršku benda, Kandžija u pjesmama osuđuje primitivizam, poznat je po duhovitom i sarkastičnom pristupu. Na posljednji smo album čekali četiri godine i dočekali - Plafon. Prema mišljenju mnogih, njihovo ponajbolje glazbeno ostvarenje, koje podjednako hvale i kritika i publika. Ako ste ga slušali, znate da je to istina, ako niste, provjerite.

Kako funkcionira bend s obzirom na to da članovi ne žive u istim gradovima? Što vas spaja?

- Spaja nas ljubavi prema sviranju. A funkcioniramo nekako, već smo dugo u ovome, mislim da su entuzijazam i dobra energija jako zarazne stvari, pa vjerujem da je i to razlog. Stvarno volimo svirati, to nam je glavna komunikacija i s publikom, to je naša glavna stvar, nismo ni internet ni radio bend, tko je bio na koncertu, to može potvrditi.

U vašim se intervjuima kao jedan od potencijala društva spominju i ljudi. Pusta želja, slijepo vjerovanje ili ipak vidite svijetle točke prema napretku?

- Ni jedno ni drugo, nego oboje. Svijet, a i ljudi i život nisu tako jednostavni, ništa nije crno-bijelo, sve je puno kompliciranije, u boji, HD i 4K, ma i bolje od toga. I tako gledamo u 8K, a i više, i grozote i prelijepe stvari, i sve ono između, i kad ne valja, uvijek se nadamo boljem. To je u ljudskoj naravi valjda. Kako svi, tako i ja.

Je li jedna od svijetlih točaka i Areta Ćurković, ljetos ste iznjedrili zanimljivu suradnju. Prvu takve vrste? O čemu se radi?

- To je sigurno, Areti svaka čast na entuzijazmu i radu, stvarno. Početkom godine pozvala me da radimo glazbu za njezinu predstavu Bon Ton, koja je premijerno prikazana na OLJK-u. Pozdrav i hvala na iskustvu i njoj i autorima stripa i priče prema kojoj je nastala predstava, ali i svima s Dramske i iz Dječjeg kazališta koji su sudjelovali u predstavi. Zanimljivo iskustvo i mislim da je to bio početak rada u kazalištu. Inače, pjesma je stvarno dobro ispala i najradije bih ju još negdje iskoristio. Ne zato što sam oportunist, nego bih volio da ju ljudi čuju.

Što čitate kad ne skladate, imate li kakve preporuke za nas?

- Iskreno, u posljednje vrijeme rijetko stignem, a preporuka su svi Fibrini stripovi, tu jednostavno ne možete promašiti jer su svi odlični.

Vaše skladbe također kao u kakvoj knjizi pričaju priče. Više temeljene na iskustvu ili razmišljanjima?

- Uglavnom i na iskustvu i na razmišljanjima, iako je kod glazbe najbolje ne razmišljati, samo kreneš raditi i to je to. Sve što pišem čisto je moj kut gledanja na sve.

Kad smo kod pjesama i kuta gledanja, je li državna sisa uistinu najbolja? Očekujete li da će "beba" jednom odrasti i odvojiti se od sise? Ili smo kao društvo nepovratno zaglibili?

- Mi kao društvo dio smo većeg društva i to je sve dio ekonomskog sistema koji funkcionira u sklopu prirode i ekosustava s konstantnim sabotiranjem nas samih. Sve što sam htio reći, rekao sam u pjesmama, i to na najzabavniji način na koji sam mogao a da ne umrem od dosade skupa s vama. A o napretku i solucijama najbolje je pitati neke sposobne ekonomiste, nemam pojma o tome. Ne idu mi brojevi.

Dok koronavirus i dalje svira, što vam se sada čini, jesu li autorska prava bolja nego ljudska?

- Odlično koncipirano pitanje. Sve je to dobro. Pozdrav mom bubnjaru iz Darde.

Je li kultura u zemlji i dalje marginalizirana, a marginalci glavni?

- Mislim da nisam baš čovjek za ovo pitanje. Marginalac jesam, ali nemam kompetencije davati odgovore na takva pitanja. Pozdravljam Huljbu, Funky G-ija i Dardi B-ija. Nismo se dugo vidjeli.

(smijeh) Ajmo onda nešto više o onom što sigurno znate. Posljednji album nešto je melodičniji nego prijašnji, tekstovi istovremeno nasmijavaju, ali i upućuju na manje smiješne stvari. Doživljavate li svaki svoj novi album kao svojevrsni osobni početak?

- Svaki je album novi početak, bar u mom slučaju, uvijek je cilj ne ponavljati se, nego donijeti nešto novo. Nadam se da sam to i uspio. Što se tiče melodija, prvi sam put to uopće i probao, budući da je hip-hop sad već neko vrijeme i mainstream, nema više razloga da to ne probamo. Mi imamo taj neki svoj antipop stil, u kojem je glazba što je više moguće pop, a tekstovi dosta punk pa se između događaju neke zanimljive stvari.

Album ste objavili sami, za vlastiti label, bez diskografa iza sebe. Tekstovi, glazba, izvršna produkcija, aranžmani - sve je vaše. Zbog čega ste se odlučili na taj korak?

- Zato što sam lud, moguće. (smijeh) Nije baš sve moje, glazbu sam radio i zajedno s bendom, najviše uz Huljbu i Toxaru, a Luka Tralić Shot iz Elementala sve je snimio, miksao i producirao. Ostalo sam htio probati da vidim mogu li to i htio sam preuzeti odgovornost. Stavio sam muda na panj i iskreno vjerovao sam u sebe kao nikad dosad. Naime, kad samo smišljaš i izvodiš pjesme, malo si u nekom Disneylandu a da to i ne shvaćaš, a ako ne bude sve kako treba i probudiš se iz tog, na kraju jedini tko trpi posljedice si zapravo ti sam. Pandemija je malo zeznula stvari, kao i svima, ali nema veze, puno sam naučio. Uz to, shvatio sam da, čini se, ne volim pripadati nigdje, a opet dosta je usamljeno kad ne pripadaš nigdje.

Kažu, promociju ste odradili bez pogreške. Što mislite o društvenim mrežama, jesu li influenceri prijevara stoljeća ili odlična podrška marketingu?

- Ma, iskreno, ne mislim ništa i nije na meni da dajem dijagnoze ili titule. Možda je i titula dijagnoza? Moguće. Mogu reći da, kad sam izdaješ album, moraš puno toga raditi i na promociji, to izmori čovjeka i naporno je, ali, kao, moraš to, jer uložio si sve što imaš i ne možeš to pustiti samo tako. Uglavnom, u međuvremenu sam odustao od toga, ne moram i odlučio sam samo pustiti. Ne zanimaju me promocije, promoviranje sebe još manje. Ako netko društvene mreže koristi na dobar način i preko toga posluje i komunicira s ljudima - super, samo naprijed. Kome se sviđa, neka podrži ako želi - i to je to.

Završimo čestitkom, zaželite nam svima nešto u 2022. godini.

- Volite se - to je to! Sve oko sebe i svaki dan. Nije nešto posebno mudro, ali jedino je što vrijedi.