Malo je žena koje se u Hrvatskoj bave intervencijskom radiologijom, ona je među njima. Kolege će reći da je pravi profesionalac, vješta u svakom poslu kojeg se prihvati. Ulaganjem u znanje, stalnu edukaciju i stručno usavršavanje svakodnevno nastoji pacijentima pružiti vrhunsku uslugu i postupke liječenja. Ambicija nije riječ koja se veže uz nju, kažu, najbolje ju opisuju epiteti - vrijedna i ekstremna. Doduše, ekstremna u sportu. Uoči ovogodišnjeg Međunarodnog dana radiologije razgovaramo s liječnicom KBC-a Osijek, doc. dr. sc. Tajanom Turk, dr. med.

Međunarodni dan radiologije obilježava se s ciljem izgradnje veće svijesti o doprinosu radiologije sigurnoj skrbi za pacijenta. Kako je sve počelo?

- Za obilježavanje Međunarodnog dana radiologije odabran je 8. studenoga. Tog je dana 1895. fizičar Wilhelm C. Röntgen "slučajno", proučavajući katodnu cijev, otkrio zračenje koje, ovisno o materijalu kroz koji prolazi, izaziva različiti efekt fluorescencije na fotografskoj ploči. Zamolio je svoju suprugu da stavi svoju šaku između cijevi i ploče i nakon 15 minuta nepomičnog držanja nastaje prva rendgenska snimka ljudskog tijela. Gospođa Bertha bila je užasnuta, uvjerena da je vidjela vlastitu smrt! Röntgen je o svom izumu napisao članak u vrlo rezerviranom tonu, sa samo jednom slikom - šakom gospođe Berthe. Međutim, jedan od kolega kojima je članak poslao na božićnoj večeri sliku pokazuje svom prijatelju čiji je otac bio urednik najtiražnijih bečkih novina te je već sutradan naslovnica glasila "Senzacionalno otkriće!", a u članku je između ostalog bilo napisano "…kada bismo pustili mašti na volju, ovo bi moglo biti od neprocjenjive važnosti za dijagnosticiranje brojnih bolesti". Bili su apsolutno u pravu, te je danas radiologija struka bez koje bi doista bilo nemoguće zamisliti suvremenu medicinu.

Upoznajte nas s intervencijskom radiologijom!?

- Ove je godine tema Međunarodnog dana radiologije upravo intervencijska radiologija pod geslom "Aktivna skrb za pacijenta". Iako ljudi često radiologe doživljavaju kao nekoga tko "samo gleda slike", mi smo itekako uključeni u liječenje pacijenta, koje često uvelike ovisi upravo o radiološkom nalazu. To je osobito izraženo kod intervencijske radiologije, koja je nalik na mikroinvazivnu kirurgiju. Mi pod kontrolom radioloških uređaja, a sve kroz rupice od 2-3 mm, dolazimo do gotovo bilo kojeg dijela tijela. Pri tome uzimamo uzorke teško dostupnih tumora, direktno u njih kroz krvne žile apliciramo kemoterapeutike ili začepljujemo žile koje ih hrane i tako izazivamo odumiranje tumora, zatvaramo krvne žile iz kojih pacijent krvari ili otvaramo oštećene krvne žile ili žučne vodove koji su se začepili. Mi najčešće ulazimo u arteriju u području prepone, a kako su krvne žile poput autoceste, uz dobru navigaciju možemo doći gotovo do svega.

Što biste izdvojili kao najveći profesionalni uspjeh vas i vaš kolega? Parira li KBC Osijek drugim zdravstvenim centrima, može li više?

- Unatrag godinu dana, usred COVID pandemije, počeli smo izvoditi mehaničku trombektomiju kao suvremeni način liječenja moždanog udara. Kod pacijenata kod kojih je moždani udar nastupio zbog začepljenja velike krvne žile u mozgu, veliki dio moždanog tkiva bude ugrožen. S obzirom na to da kod moždanog udara svake minute odumre oko dva milijuna moždanih stanica, jako je bitno što prije odstraniti ugrušak i time poboljšati šansu za oporavak. Kroz arteriju u preponi sustavom žica i katetera dođemo do začepljenja u mozgu i tamo ugrušak usisamo posebnim cjevčicama ili "upecamo" za to predviđenim mrežicama. Nažalost, nisu svi pacijenti pogodni kandidati za izvođenje navedenog postupka, a čak i oni koji bi bili, često dođu prekasno, kada više nema ugroženog moždanog tkiva koje bi se moglo spasiti. Uvođenjem navedenog postupka i u KBC-u Osijek, stanovništvo istočne Slavonije je po pitanju liječenja moždanog udara stavljeno u ravnopravan odnos s ostatkom Hrvatske. Naravno, uvijek se može više i bolje.

Iako je i u Hrvatskoj posljednjih godina znatno porastao broj specijalista radiologa, interes za to zanimanje još nije dostatan. Zbog čega je to tako?

- Krivo, interes za radiologiju je posljednjih godina ogroman, te na natječajima za specijalizaciju vrlo često najviše kandidata upravo želi radiologiju. Mlađim je generacijama tehnologija puno bliža, a upravo je radiologija struka koja se, zahvaljujući napretku računalne tehnologije, strahovito brzo razvija. Razvojem telemedicine omogućen je rad na daljinu i očitavanje nalaza pojedinih radioloških pretraga doslovno s druge strane svijeta, naravno, uz dobru internetsku vezu. Naravno, dežurstva su izuzetno stresna zbog velikog pritiska na radiološku dijagnostiku, te u tom trenutku, kad ostanete sami, vi trebate znati odgovoriti na pitanja kolega iz svih drugih struka. Svjesnost o zaštiti o zračenja je posljednjih desetljeća znatno porasla. Početkom 20. stoljeća rendgensko je zračenje doživljavano kao modernije slikanje, te je rendgenski uređaj mogao kupiti bilo tko za stotinjak dolara. Tako su u boljim trgovinama obuće postojali rendgenski uređaji kojima ste mogli provjeriti, osobito djeci, odgovaraju li cipele obliku stopala, a na kućnim bi zabavama bogataša gosti gledali jedni druge kroz "ljudski teleskop". Srećom, danas se strogo pazi da ozračivanje pacijenta ne bude više nego što je nužno. Osoblje također uglavnom nije izloženo zračenju, osim tima koji se bavi intervencijskom radiologijom. Mi većinu vremena u sali provedemo direktno pokraj rendgenske cijevi te stoga moramo nositi zaštitne pregače od olova, koje nisu ni lake ni udobne. Unatoč tome, kod intervencijskih je radiologa veća učestalost obolijevanja od malignih bolesti. Međutim, ta struka je toliko nevjerojatno uzbudljiva i zanimljiva da bih ja uvijek i opet izabrala upravo intervencijsku radiologiju.

Kako se Vi nosite sa stresom? Pomažu li vam u tome sportske aktivnosti kojima se bavite?

- Mislim da je meni stres postao način života, pacijenti znaju ponekad pitati: "Doktorice, jeste li vi stalno tako u petoj brzini?" U mladosti sam se nekoliko godina bavila padobranstvom i mislim da sam tu shvatila koliko uživam u tom adrenalinu. Vježbanje me, s jedne strane, opušta, ali u isto vrijeme predstavlja izazov gdje se natječem sama sa sobom. U Studiju Eccentric vježbam u grupi, što mi je nužno kako bi mi tijelo moglo izdržati i stajanje u pregači i sve ostale fizičke aktivnosti u kojima strašno uživam. Hiking sam otkrila kroz Highlander evente, i tih 100 km hodanja po brdima, spavanja u šatoru i tegljenja svega sa sobom je zapravo jedino vrijeme kada mozak potpuno isključim za sve osim za prirodu i hodanje.

Kad ne vježbate, dodatno se stručno usavršavate. Koliko je ono važno, s jedne strane, a s druge dostupno?

- Kontinuirano je stručno usavršavanje u medicini danas apsolutno nužno. Liječnici imaju pravo na određeni broj dana plaćenog dopusta za edukacije, a zbog opsega posla rijetko kada ih uopće i uspijemo sve iskoristiti. Ako je edukacija bitna, obično se može naći način financiranja kroz sponzorstva ili različite stipendije koje postoje pri stručnim društvima. Ako ništa od toga ne upali, plaćam si sama jer je uvijek dobro investirati u sebe.



Djelujete i na akademskoj razini, docentica ste, autorica i koautorica članaka, radite na projektima… Gdje se vidite u budućnosti?

- Jako volim predavati i prenositi ono znanja što imam. Uvijek nastojim približiti temu na zanimljiv način i prenijeti publici dio svog entuzijazma. Osijek je moj grad i, iako sam imala ponude za rad i izvan zemlje i drugdje u Hrvatskoj, ja ću uvijek nastojati ostati ovdje. Ovdje je moja obitelj, moji prijatelji, moj kolektiv i što sam starija, više shvaćam kolika je vrijednost toga.

Ne može se ne zamijetiti da su kolege bili u pravu, uistinu ste vrijedni. Čitate li nešto za svoju dušu, za opuštanje?

- Kad god mogu, uhvatim vremena za knjigu. Problem je što se često "zakvačim" za priču, pa bih onda samo čitala. Knjiga koja me se u posljednjih nekoliko godina jako dojmila bila je autobiografska priča Unorthodox, o odrastanju u obitelji ortodoksnih Židova. Od domaćih autora pročitam sve što Davor Rostuhar objavi jer kroz njegove knjige upoznajemo nama često nedostupne dijelove svijeta.