Dokaz da sve više ljudi osobni mir pronalazi na ruralnim područjima mlada je magistra kulturologije i knjižničarstva Ana Ursić, koja je svoju sreću pronašla u Zlatnoj Gredi nedaleko od Osijeka u uzgoju ovaca. S obzirom na izazove s kojima su suočeni tradicionalni ruralni sektori, uspjeh seoskog gospodarstva neraskidivo je vezan uz sposobnosti ruralnih poduzetnika da uvedu inovacije i prepoznaju nove poslovne prilike. S Anom razgovaramo o planovima koje ima za obiteljski OPG, uzgoj ovaca, proizvodnju sira i seoski turizam.

Sigurnost prehrambenih proizvoda, očuvanje prirodnih resursa i stvaranje lokalnih održivih politika izazovi su s kojima se susreću brojni ruralni poduzetnici. Kako se vaše obiteljsko gospodarstvo nosi s problemima današnjice?

- Ulazak u vlastiti posao, razvoj posla, pa čak i njegov uspjeh uvijek nosi jedno - borbu za opstanak. Davne 1998. godine kada smo se vratili u Zlatnu Gredu prvotni je cilj bio stvoriti obiteljski dom, a zatim i posao. Otac je samo odlučio raditi ono što mu je oduvijek najbolje išlo, ideje pretočiti u djelo vlastitim rukama, a mi smo uvijek uživali raditi skupa i gledati kako plodovi rada nastaju. Danas vodimo OPG koji se popeo na novu razinu, ali da bismo došli do toga, bilo je potrebno donositi mudre i oprezne odluke, biti ukorak sa zakonima koji se učestalo mijenjaju i imati točnu računicu kapitala kojim raspolažemo za daljnja ulaganja. U ovom su poslu upravo ta ulaganja izrazito bitna, i u strojeve i u nova grla, s kojima ćete održati još jednu godinu na istoj razini ili povećati proizvodnju. Rekla bih, puno fizičkog rada, ali još više matematike i razboritosti potrebno je da bi se posao nastavio razvijati.

Adut ruralnih područja jest i specijalizirana ekološka proizvodnja i uzgoj hrane. Recite nam više o vašem gospodarstvu, ekouzgoju, površini i gospodarskim objektima.

- Od samog se početka trudimo održati ekološku proizvodnju, trenutno obrađujemo 94 ha zemlje na kojima uzgajamo djetelinsko-travnu smjesu. U ljetnim i jesenskim mjesecima ovce pasu na tim površinama, što je velika prednost kako za ovce tako i za nas zbog kvalitete konačnog proizvoda. U zimskim se mjesecima ovce hrane sijenom s tih polja. Unatoč ekološkoj proizvodnji, prodaja proizvoda ide po konvencionalnoj cijeni jer trenutno nema tržišta na koje možemo plasirati svoje proizvode pod ekološke, ali bitna je kvaliteta proizvoda iza kojih stojite. Prije tri godine uložili smo u novu pasminu ovaca za proizvodnju mlijeka, bio je to velik pothvat, ali zasigurno najbolja odluka za daljnje poslovanje.

Zapravo možemo reći da ste upravo vi zaslužni za povećanje "stanovništva" Zlatne Grede. Koliko i koja grla stoke trenutno imate?

- Istina, trenutno Zlatna Greda ima pet ljudi i 500 ovaca, brojčano smo nadjačani, ali ipak svi živimo u skladu, poštujući okružje u kojemu se nalazimo. Držimo samo ovce, one same zahtijevaju jako puno vremena i brige, također uz obradu zemlje dan vam je potpuno ispunjen.

Znatan je to broj, tko vam pomaže u svakodnevnoj brizi, kako ona izgleda? Pratite li napredak tehnologije i u kojoj je mjeri zastupljena?

- Trenutno nas je dvoje stalno zaposlenih, posljednjih smo šest mjesec imali sezonsko pojačanje, moj partner pridružio nam se u borbi s poslovima koje mi, uz mužnju i redovite poslove, nikako ne bismo stigli. Naš zaposlenik ujedno nam je i susjed koji je skupa sa zaručnicom napustio grad nakon 26 godina i odlučio izgraditi život upravo ovdje s nama. No, moram priznati, otac je taj koji još najviše poteže, bez obzira na to što svi skupa radimo, uvijek se iznova divimo njemu koji ne uzima ni dana odmora. Najluđi dio godine započinje upravo dolaskom janjadi na svijet. Tada radimo čak i u noćnim smjenama kako bismo konstantno imali nadzor nad situacijom, pomagali ovcama pri janjenju te ih odvajali s janjadi u posebne odjeljke od ostalih ovaca. Često se dogodi da ovca ne prihvaća svoje janje, tada mi preuzimamo brigu o mališanima. Potom slijede meni najljepših nekoliko mjeseci kada imate priliku gledati stotine janjića u igri po livadi. Početkom travnja počinje mužnja i traje do sredine rujna, a trenutno muzemo 250 ovaca dvaput dnevno. Prošle smo godine imali klasične muzilice s kantama, ali zahvaljujući dobroj proizvodnji, ove smo godine uspjeli uložiti u novi pogon, što je uvelike olakšalo sam proces mužnje i pranje pogona. Dosad smo ručno bacali sijeno i zrno ovcama, ali upravo smo uložili u mikser prikolicu koju ćemo napuniti potrebnim komponentama i na taj način hraniti ovce. Tako da bih rekla da pratimo napredak tehnologije i mehanizacije u skladu s potrebama farme.



Recite nam više o ovčjem mlijeku i tržištu, pogodnostima koje ono ima za ljudsko zdravlje. Kakvi su daljnji planovi za proizvodnju ovčjeg sira?

- Iznenadila sam se kada sam probala ovčje mlijeko, očekivala sam intenzivniji okus, ali zapravo je vrlo sličan kravljem, samo je konzistencija mlijeka drukčija zbog razlike u masnoći i ostalim vrijednostima u sastavu mlijeka. Tijekom sezone mlijeko prodajemo na veliko, s obzirom na to da proizvodimo prvoklasno mlijeko i tržište nije zasićeno, zadovoljni smo prodajnom cijenom. Planiramo svakako širiti proizvodnju, ali postupno, u skladu s mogućnostima. U procesu završetka laktacije na kraju sezone imamo višak mlijeka od kojeg povremeno napravimo sir ili podijelimo mlijeko, a s obzirom na pozitivne reakcije, vjerujem da će u budućnosti toga biti i više. Visoka je hranjivost ovčjeg mlijeka svakako jedna od pogodnosti, a ujedno je i lako probavljivo. Ono što bih naglasila svakako je važnost uvjeta u kojima životinja živi, jer upravo će i to utjecati na samu kvalitetu proizvoda i u konačnici na vaše zdravlje kada taj proizvod unosite u svoj organizam. Zato je uvijek poseban osjećaj kada domaće mlijeko stavite u kavu, nije gustoća mlijeka i kremasta kava jedino što dobijete, ipak je to cjelokupan doživljaj zadovoljstva koji vam pridonosi zdravlju i užitku.

Zbog čega ste odlučili graditi život na selu? Koje su prednosti, a koji nedostatci življenja udaljenog od gradske užurbanosti?

- Iako sam odrasla upravo na ovom prostoru, tijekom srednje škole i fakulteta morala sam se preseliti bliže gradu kako bih mogla završiti svoje obrazovanje. Tijekom tih godina uglavnom sam se vikendom vraćala kući u posjet obitelji i, naravno, sve sam praznike provodila ovdje. U tom mi je životnom razdoblju odgovarala blizina grada, druženja, jednostavno užurbani tempo grada mi se sviđao. Dio sam studija provela u Portugalu, gdje sam planirala upisati doktorat, ali život ipak piše drukčije priče od onih koje mi nekad mislimo da su za nas ispravne. Završila sam fakultet, odradila predivnih godinu dana u školskoj knjižnici, položila stručni ispit i zatvorila to poglavlje života. Zahvalna sam na iskustvima grada, ali u kasnim dvadesetima ipak sam shvatila kako je vrijeme da se vratim kući i nastavim s obiteljskim poslom izvan gradske gužve. Prednosti su svakako mir i sloboda, mislim da svi težimo tome, samo pronalazimo isto na različite načine. Meni je ovdje to omogućeno - biti okružena šumom, vodom, zvukovima prirode i životinja za mene je najveće bogatstvo, tako da nema loših strana ovog života.

Poslovnu priliku vidite i u najmu apartmana koje ciljano usmjeravate prema ljudima koji pronalaze svoj duhovni mir. Što sve podrazumijevate pod tim planom?

- Želim podijeliti s ljudima dio ovog raja, kada vidite osobi u očima da je u stanju vidjeti ljepotu oko sebe, preplavi vas osjećaj zadovoljstva. Stoga bih voljela otvoriti vrata ljudima koji poznaju prednosti prirode i svega što ona nosi. Osim pojedinačnih posjeta, ako ima zainteresiranih učitelja joge, meditacije, bilo kojeg oblika fizičkog i duhovnog spoja za višednevne radionice, rado bih ustupila prostor za tu namjenu.

Stignete li u svoj toj idili uživati u knjizi i čitanju? Kakve naslove preferirate?

- Knjigu uvijek držim blizu, ali ne uspijem je uvijek otvoriti. Preferiram naslovne duhovnog sadržaja, djela koja me potiču na bolje danas i pridonose osobnom razvoju.