Diplomirana ekonomistica, voditelj tečaja za školovanje pasa s licencom Hrvatskog kinološkog saveza i ovlaštenik za provođenje testa socijalizacije nad opasnim psima posjeduje još i brojne međunarodne certifikate iz područja školovanja pasa. Bavi se sportskim streljaštvom, uživa u prirodi s obitelji, a veliki je i ljubitelj knjige. Alenka Medak prije 20 godina svoju je zagrebačku adresu zamijenila osječkom. Od malih je nogu okružena psima i zato je svoj dugogodišnji hobi prije devet godina odlučila pretvoriti u posao. Ostvarila je svoj san, a ovo je njezina priča.

Koliko vas je cjeloživotna okruženost psima odredila pri odabiru zanimanja kojim se danas bavite? Što biste savjetovali roditeljima koji dvoje o udomljavanju kućnih ljubimaca?

- Budući da su moje djetinjstvo obilježili posebni trenutci sa psima koji su me poticali na igru, smijeh i boravak u prirodi te upozoravali na važnost sadašnjeg trenutka, ni u odrasloj se dobi takvih trenutaka nisam željela odreći. Naprotiv, željela sam ih imati i više. Odrastanje uz pse veliko je bogatstvo jer, koliko god smatrali da smo mi njihovi učitelji, oni su zapravo naši. No, bez obzira na brojne prednosti suživota sa psom, nabava psa nipošto ne smije biti impulzivna odluka. Imati psa velika je odgovornost. Osim toga, svaki pas ima svoje genetske predispozicije, temperament i karakter. Zato je potrebno izabrati onakvog koji će odgovarati određenoj osobi/obitelji i njihovu načinu života te s čijim će se karakteristikama i specifičnostima htjeti i znati nositi. Također, pas se nikada ne bi smio nabaviti isključivo radi djece jer mi smo odrasli jedini odgovorni za ljubimca.

Prije devet godina otvorili ste školu za obuku pasa. Kako ste se odlučili na taj korak, imate li dovoljno klijenata i zbog čega vam se polaznici najčešće javljaju.

- Znala sam da su psi moj životni poziv još kad sam ih kao mala skupljala s ulice, čuvala, obučavala i vodila na izložbe. S obzirom na to da sam išla trbuhom za kruhom, završila sam ekonomski fakultet i radila u struci, a bavljenje psima ostao je moj hobi sve do prije 12 godina kad sam shvatila da je to jedini posao koji želim raditi. Zato sam prionula učenju i pohađanju raznih edukacija kod nas i u inozemstvu. Početak nije bio lagan, no veselila sam se svakom malom koraku prema naprijed znajući da uspjeh neće izostati ako se radi sa srcem. Sad mogu ponosno reći da imam iza sebe mnogo klijenata koji su zadovoljni postignućem u školovanju svog psa i koji su shvatili da je pas biće s kojim se neprekidno treba baviti i da njegovo školovanje traje njegov cijeli životni vijek, a ne samo određeni broj dana ili tjedana provedenih u školi. Ja im pružam stručno vodstvo i smjernice za rad, a na njima je da svakodnevno primjenjuju stečeno znanje i vještine. Moj tečaj pohađaju i oni koji prvi put nabavljaju psa, kao i oni s dugogodišnjim iskustvom, bilo da su uzgajivači, veterinari, osobe koje šišaju, čuvaju pse i sl. Najbrojniji su oni sa štencima jer je socijalizacija najvažnija do četiri mjeseca starosti te oni s odraslim psima koji imaju probleme u ponašanju (strah, agresija itd.).

Usluge vaše škole odnose se na edukaciju ljudi s ciljem međusobnog razumijevanja i kvalitetnijeg suživota s ljubimcima. Možete li nam pojasniti?

- Psi konstantno uče i svaka interakcija s nama ih podučava nečemu. Zato je važno da vlasnici nauče o komunikaciji pasa, osvijeste svoj način verbalne i neverbalne komunikacije te nauče potkrepljivati ona pseća ponašanja koja su im prihvatljiva kako bi njihov pas usvojio poželjna ponašanja. Ključ je uspješnog odgoja u prevenciji problema. Pogrešna je predodžba da se učenje odnosi samo na vježbe "sjedni", "lezi" i sl. jer je ono puno više od toga, a vježbe poslušnosti samo su jedan dio tog procesa. Brzo utreniran pas nije nužno dobro utreniran pas. Niti to znači da smo izgradili dobar odnos s njim. Proces učenja trebao bi značiti jedinstvenu i posebnu priliku za izgradnju dobrog odnosa baziranog na međusobnom razumijevanju i povjerenju. U konačnici je učenje pozitivnim poticajem jedini dugoročno isplativi način učenja koji smo dužni osigurati tim bićima koja nas neizmjerno vole.



Zanimljiva je i vaša poveznica s udrugom Pobjede, s kojom redovito surađujete. Tako je vaš udomljeni pas Šana i više nego društveno koristan i ima zanimljivo zanimanje?

- Od samih početaka imam odličnu suradnju s udrugom Pobjede u obliku edukacije njihovih djelatnika i volontera, (re)socijalizacije pasa i savjetovanja za udomitelje. Iz udruge Pobjede udomila sam i svog psa Šanu. Iako je gotovo dvije godine živjela u azilu i nitko nije bio zainteresiran da ju udomi, ona sad sa svojih osam godina ima već podulji radni staž. Osim što je osposobljena za održavanje R.E.A.D. programa koji pomaže djeci razviti čitateljske i komunikacijske vještine, prije doba korone redovito je sa mnom posjećivala vrtiće i škole radi edukacije djece i odgojitelja s ciljem podizanja svijesti o brizi i odgovornosti prema psima. No, prije svega je ona naš član obitelji i najvjerniji prijatelj.

Provodite i odlične edukativne kampanje uz podršku Grada i Županije, trenutačno radite na projektu s Hrvatskom obrtničkom komorom, o kakvim je projektima riječ?

- Neizmjerno mi je drago da su Grad Osijek i Osječko-baranjska županija svjesni problematike vezane uz neodgovorno držanje pasa i što su prepoznali moj trud i doprinos zajednici. Zato smo zajedničkim projektima educirali vlasnike pasa o njihovoj odgovornosti prema psima. Od početka ove godine radim na jednom posve drukčijem projektu. Radi se o projektu Hrvatske obrtničke komore vezano uz izradu standarda zanimanja trenera pasa. Veliko mi je zadovoljstvo što mogu svojim znanjem i iskustvom pridonijeti da zanimanje trener pasa i kod nas postane regulirano područje. O svemu ćemo informirati javnost nakon završetka projekta.

Od jeseni ponovo krećete s vašim redovitim programima, tečajevima i obukama. Kako se do vas može doći i kakve programe nudite?

- Obuka psa odnosi se na tečaj odgoja i socijalizacije, osnovnu i naprednu poslušnost, učenje trikova, agility te rješavanje problema u ponašanju pasa. Program rada prilagođen je određenom psu i njegovim vlasnicima. Svi se tečajevi mogu pohađati individualno i/ili u grupi s drugim psima. U Osijeku (Višnjevac) imam svoj zatvoreni radni prostor i ograđenu livadu, a po potrebi se obuka odvija i na raznim drugim lokacijama. Sve detalje zainteresirani za Obuku pasa Prias mogu naći na Facebooku i Instragramu.

Preporučujete li stručne knjižne naslove polaznicima vaših tečajeva? Knjige koje dodatno mogu pomoći u svladavanju programa?

- Svakako je lakše uzgajati pse onima koji imaju dobru teorijsku podlogu. Nužno je naučiti razumjeti psa kao vrstu drukčiju od nas, umjesto da mu se pridaju ljudske osobine. Moja su preporuke knjiga Mirte Jambrović Kako psi komuniciraju i Alexandre Horowitz Svijet iz pseće perspektive.

Puno boravite u prirodi, koja vas odmara i smiruje, a čujemo i da često znate zastati i čitati u šumi ili uz rijeku. Što čitate, preporučite nekoliko naslova.

- Rad na sebi potreban je svakom biću koje želi rasti. Knjige nam upravo to pružaju, da uronimo u svoj svijet, bolje spoznamo sebe i ono što nas okružuje. Nema te knjige iz koje se baš ništa ne može naučiti. Trenutačno čitam Sjećanje jedne gejše, no često se u mojim rukama mogu pronaći knjige iz područja psihologije i međuljudskih odnosa jer moj posao obuhvaća i rad s ljudima. Ali koliko god knjiga pročitala, uvijek se rado vraćam knjizi Mali princ jer me podsjeća na jednostavnost života. Iako moj posao iziskuje puno kretanja na zraku, nema boljeg melema za dušu od šetnje šumom i boravka uz rijeku ili more. Kad sa sobom ponesem knjigu te negdje zastanem i čitam, dan je zaokružen. Priroda i knjiga magičan su spoj koji nam pomaže zaustaviti se u ovom životnom vrtlogu i upiti radost trenutka. Naravno, u društvu četveronožnog dlakavca.