Tomislav Bilić suvlasnik je i izvršni direktor poznate tvrtke Inchoo, specijalizirane za izradu online trgovina. U vrijeme kad je tim bio manji i mlađi, radio je kao programer i menadžer. Danas je fokusiran na upravljanje, organizaciju posla, rad u marketingu i ljudskim resursima. U slobodno se vrijeme druži s prijateljima, "vodi bitke" s troje klinaca, putuje i uživa. O budućnosti IT industrije u Osijeku i drugim velikim malim temama razgovaramo s pionirom IT sektora kakav danas poznajemo.

Ljubitelj ste dobre rakije? Koliko jake? S obzirom na podneblje u kojem živimo i tradiciju, nije vam problem doći do kvalitetnog pića koje spaja ljude?

- (Smijeh) Simpatično je kako novinari obično naiđu na tu moju izjavu negdje na internetu, pa se ovo pitanje uvijek provuče. Točno je. Na druženjima ću uvijek radije popiti finu rakiju nego neko globalno popularizirano piće. Jačina i nije toliko važna koliko okus. Ipak, ako pričamo o jačinama, najjača mi je bila jedna bugarska prepečenica koju sam dobio od jednog prijatelja iz Velikog Trnova.

Inchoo ste osnovali s misijom da postanete jedan od vodećih pružatelja rješenja za online trgovine. Iz današnjeg kuta gledanja, jeste li u tome uspjeli?

- To je bila prva vizija koju sam komunicirao na početku, kad se tvrtka osnivala. Jasno je da je ostvarenje takvog nečeg jako izazovno u globalnom okruženju. To bi značilo da bismo bili uz bok Adobeu, Salesforceu, Shopifyju i sličnim tvrtkama. Ipak, početna je vizija tijekom godina sazrijevala. Danas nam vizija glasi: "To be a merchant‘s best friend." U prijevodu na hrvatski: "Biti najbolji prijatelj trgovca." S vremenom smo shvatili kako smo kao stručnjaci najzadovoljniji i najponosniji na svoj rad kad možemo reći da smo s našim klijentima postali prijatelji. Posao je najzdraviji kad se ostvaruju rezultati i kad se ostvari međusobno poštovanje. Ako govorimo o prepoznatljivosti Inchooa na globalnoj razini, možemo reći kako smo postali prepoznatljivi u jednoj uskoj niši izrada online trgovina na platformi koja se zove Magento. To je velik uspjeh, na koji sam ponosan.

Na neki ste način pionir IT scene u Osijeku. Kakvi su bili početci, s kakvim ste se izazovima susretali?

- IT scena postojala je puno prije mene. Draga su mi sjećanja iz devedesetih, iz srednje škole, kad smo mi kao klinci, koji smo učili programirati, išli u cafe-bar Dali na Systematics Beer Partyje - druženja na kojima se okupljala IT scena. To su bili pioniri! Ne ja. Neki od njih, nažalost, nisu više s nama. Ja mogu govoriti o izazovima od 2003. godine, kad sam krenuo u poduzetničke vode. U tom je desetljeću osječka software scena bila vrlo malena. Programere u Osijeku znao sam gotovo sve imenom i prezimenom, bar po priči. Posla je bilo malo, struka nije bila cijenjena, pa samim time ni dobro plaćena. Kad se u gradu pojavila neka malobrojna prilika, više se firmi trgalo za nju. Tvrtke nisu bile umrežene. Studenti nisu imali percepciju da software scena uopće postoji. Talentirani student koji je ulagao u razvoj svog programerskog znanja vrlo je rano imao za cilj otići ili u Zagreb ili izvan zemlje. Nisu vidjeli perspektivu u Osijeku. Srđane, i nas smo se dvojica upoznali u to vrijeme, kad smo jednu godinu radili ured do ureda. Ti si proizvodio lampe ručne izrade, a ja sam bio u Escapeu. Obje firme u Poduzetničkom inkubatoru BIOS. Bilo je to zabavno i šarmantno vrijeme, ali se u Osijeku u software industriji nisu radili veliki projekti kao danas. Zajednički rad sveučilišta i software sektora bio je rezerviran za jednu ili dvije software firme. Nije bilo zajedničkih projekata s manjim tvrtkama.

Danas je IT brzorastući sektor koji otvara brojne mogućnosti razvoja grada i gospodarstva. Gdje vidite prepreke, kako ih prevladati i može li Osijek preuzeti vodeću IT ulogu u državi i regiji?

- Osječka je software scena u fazi akceleracije, koja postoji svuda u svijetu. Osijek stoji dobro, ali ne posebno dobro da možemo očekivati kako će ova akceleracija trajati vječno bez usmjeravanja. Rastu i drugi gradovi u okolici, poput Novog Sada ili Temišvara, koji su puno razvijeniji… Prilike za rast ovog sektora u gradu se otvaraju. Osijek može postati grad u kojem će prevladavati model slobodnjaka koji su angažirani po projektu, pretežno od stranih tvrtki. Mogu izdominirati novi razvojni centri koje osnivaju strane ili zagrebačke tvrtke. Lokalne osječke tvrtke poput Inchooa također mogu rasti, a one će prije ili poslije imati izazov u nestašici voditeljskih uloga s iskustvom. Koji god od ta tri smjera prevladao, Osijek mora ulagati u brendiranje grada s dobrom kvalitetom života kako bi privukao stručnjake iz Zagreba i Europe. Održivi rast zahtijeva više talenata s upravljačkom kompetencijom. Broj je zaposlenih sve veći i tvrtke imaju prilično razvijene interne sustave osposobljavanja za osobe koje iziđu s fakulteta. Nalazak juniora koji su spremni raditi ovaj posao prije je bio problem. I sad postoje izazovi, ali više nisu veliki.

Grad Osijek prepoznao je potencijal IT sektora i, čini se, napravio dobru stvar kroz IT park. Što se još može učiniti kako bi se privukli investitori, zadržali postojeći i osigurala konkurentnost? Možda u dijelu koji se odnosi na plaće zaposlenika?

- Grad Osijek ne treba raditi ništa oko pitanja koja se odnose na plaće zaposlenika. Za to su odgovorni poslodavac, tržište i porezna politika. Poreze ne određuje Grad. On treba osmišljavati projekte koji će poboljšati infrastrukturu poslovanja, a samim djelatnicima omogućiti bolju kvalitetu života u gradu. Na primjer: jedno je pripremiti projekt IT parka. Drugo je raditi na informiranosti domaćih i stranih potencijalnih investitora da prilika za IT park postoji. Pokušajte na internetu naći informacije o IT parku na engleskom jeziku. Postoje, ali su jako skrivene.

Jedan ste od pokretača inicijative Osijek Software City. Koje su prednosti članstva? Na koji način udruga pridonosi brendiranju grada kao poželjne IT destinacije?

- Udruga OSC odigrala je epsku ulogu u brendiranju grada Osijeka. Postigli smo to da je Osijek danas u cijeloj Hrvatskoj, pokraj Zagreba, percipiran kao najživlji software grad. Same su aktivnosti prepoznate i šire. Jednom sam bio na konferenciji u Leipzigu kad mi je vlasnik tamošnje tvrtke rekao kako prati što radimo u Osijeku i kako smatra da bi i Leipzig trebao nešto slično raditi. Početni je cilj udruge bio izgraditi percepciju zajednice kako si ulaganjem u vlastiti razvoj pojedinac može osigurati dobar razvoj karijere i natprosječnu kvalitetu života. To smo uspjeli. Imali smo mali broj entuzijasta i poduzetnika koji su neumorno radili na brojnim programima. Rad u prvim godinama postojanja udruge bio je zabavan, prepoznat od zajednice i vrlo uspješan. Imamo i nekoliko tvrtki koje su otvorile urede u Osijeku a koje izjavljuju kako je OSC bio glavni razlog te odluke. Na to sam jako ponosan. Osobno nisam više u upravi, nego aktivniji član. No vidim kako je vođenje udruge dosta teže. OSC je udruga koja radi za dobrobit zajednice. No u ovoj zajednici imamo danas nekoliko skupina koje imaju drukčije potrebe. Osječke tvrtke, razvojni centri i freelanceri. Svaka se skupina s pravom osjeća dijelom zajednice, ali je različit voljni moment za sudjelovanje u njezinu razvoju. U tijeku je osmišljavanje novog modela koji bi imao smisla u novim uvjetima.

U sve do sada navedeno ubacit ćemo knjigu i čitanje. Koliko je, prema vašem mišljenju, važno cjeloživotno obrazovanje, vrijeme za čitanje, uz kakve se naslove najčešće opuštate?

- Što se tiče opuštanja, to su stripovi. Volim klasike kakvi su Dylan Dog ili Martin Mystère. U posljednje si vrijeme nađem nešto s weba Fibra.hr. Što se tiče cjeloživotnog obrazovanja, moram priznati da više čitam članke na poslovnim portalima na webu ili prolazim online tečajeve nego što čitam knjige. Znam da to nije popularno reći za ovu rubriku. Volio bih kad bih stigao više čitati. No uz posao, troje djece doma i poneku vježbu ne uspijevam se izboriti za vrijeme.