Datum objave: 10. srpnja, 2021.
Sopranistica Ivana Medić svoj je glazbeni put započela u rodnom gradu
Čakovcu, usavršavala kroz srednjoškolsko obrazovanje u Varaždinu, za vrijeme
studija na Umjetničkoj akademiji iz Osijeka je putovala u Graz i Beč na dodatne
privatne sate pjevanja. Srećom za nas Osječane, ostala je s nama, radi kao
solistica u Operi Hrvatskog narodnog kazališta, i to posao koji je oduvijek
priželjkivala.
Zahvalna i ponosna
Volite li svoj posao? Kakav je osjećaj od malih nogu znati što u
životu želiš i u konačnici imati sreću taj posao i raditi? Mnogi će se složiti
sa mnom - vrlo uspješno.
- Doista mislim da mogu biti sretna i ponosna zbog posla kojim se
bavim. U ovo što danas vi kao publika vidite na pozornici uloženo je jako puno
truda, odricanja i rada. Mi pjevači smo kao i sportaši, neprekidno moramo
vježbati i održavati kondiciju. Mislim da sam u ovih nekoliko godina rada u
kazalištu naučila jako puno od raznih redatelja, dirigenata, koreografa.
Obožavam glazbu, ples, glumu, pa kada se sve to spoji u jedno, nitko sretniji od
mene. Kazalište je za mene ostvarenje nekih mojih dječjih snova, jer oduvijek
sam znala čime se želim baviti i nisam odustajala ni onda kada mi je bilo
najteže. Često sam sa strane slušala da u ovom poslu nema kruha ni dobre zarade,
no nisam se dala odgovoriti. Znala sam što želim i trudila se da u tome uspijem.
Kada pogledam svoj život danas, mislim da mogu biti zadovoljna svime što sam u
svojih 36 godina postigla. Majka sam dvoje divne djece, supruga, radim posao
koji sam željela, živa sam, zdrava, okružena dobrim ljudima i mislim da na svemu
tome mogu biti samo zahvalna.
Mladi ste, pred vama je još puno izazova i
uspjeha. Gdje vidite svoju karijeru u budućnosti, čemu težite?
- Volim
izazove i uvijek ih rado prihvaćam. Postavila sam si ljestvicu prilično visoko,
a svakom je novom predstavom pomičem za stepenicu gore. Ne znam raditi polovično
i nikada nisam, uvijek se dajem 100 % i trudim se naučiti ono što ne znam. Volim
se okušati u nekim novim izazovima. Najvažnije mi je da dobro svladam ulogu koju
radim i da emociju koju nosim mogu što bolje prenijeti na onoga koji me gleda i
sluša. Trenutačno sam zadovoljna ovdje gdje jesam, imam sve što mi treba, volim
naše kazalište, prijatelje koje sam upoznala, obitelj s kojom sam ovdje
izgradila lijep i kvalitetan život i ne razmišljam o tome postoji li za mene
možda nešto veće od svega ovoga ovdje. Ako je suđeno, dogodit će se.
Već
ste pustili glas u respektabilnom broju predstava i koncerata. Možete li
izdvojiti one koji su na vas ostavili najveći dojam?
- Svaka predstava i
svaka nova uloga koju pripremam za mene je jedinstvena i u svakoj pronađem bar
djelić sebe. Note i tekst uvijek naučim prije nego što krenemo s režijskim i
koreografskim probama, no kada dođu predstave, zna se dogoditi da nešto
zaboravimo, pa na licu mjesta improviziramo, i to bude uvijek simpatično. Znale
su se dogoditi uistinu smiješne i urnebesne situacije. To je čar kazališta i
predstava koje se mogu gledati uživo. Iznimno je važno da ekipa koja radi
predstavu ima međusobno dobar i zdrav odnos, a to kod nas zapravo uopće nije
teško, niti je ikada bilo upitno. Mislim da je velika prednost osječkog teatra
ta što smo manje kazalište i što kod nas "u kući" vlada prijateljska atmosfera.
To je jako važno za ovaj posao. Nemam najdražu predstavu jer svaku koju radim -
volim, no mogu izdvojiti neke koje su mi doista jako prirasle srcu. Jedna od
njih je sigurno predstava po kojoj će me mnogi pamtiti, a to je mjuzikl Moje
pjesme, moji snovi, zatim opereta Kod bijelog konja, opereta Kneginja čardaša,
mjuzikl Sugar, opera Porin i opera Ero s onoga svijeta.
Pomalo
nezahvalno pitanje s obzirom na neizvjesnost oko COVIDA-19, no kakvi su planovi
vaše matične kuće za bližu budućnost? Kakve izvedbe planirate?
-
Nažalost, to nitko 100 % ne može znati. Planovi, naravno, postoje, no hoće li se
moći realizirati, vidjet ćemo najesen, kada krenemo s novom sezonom. Jako bih
voljela da se vratimo u normalu, da ponovno stanemo na kazališne daske, obnovimo
stare predstave i krenemo s novim repertoarom. Mislim da svi to jedva čekamo. Za
kraj ove sezone pjevam na Simfo-rock koncertu kojem se uvijek jako radujem. Puno
rada i truda uložili smo u njega, izvodimo sjajne stare rock-hitove koji zvuče
izvrsno u kombinaciji orkestra HNK u Osijeku, rock-benda Echoes i pjevača. Ovom
prilikom pozivam našu dragu publiku da, nakon Belišća i Vinkovaca, 14. srpnja
dođe na koncert u Osijeku.
Glazba je u današnje vrijeme svima lako
dostupna i njezine učinke često uzimamo zdravo za gotovo. Osim zabavne,
kulturološke i reklamne vrijednosti, ima li glazba, prema vašem iskustvu, druge
moćne učinke.
- Svima nam je poznato i dokazano je kako glazba ima
terapijski učinak na ljude. U ovoj pandemiji kada sam snimala one kratke
videouratke gdje sam pjevala i svirala, jako mi se puno ljudi javilo i reklo
kako im te stvari koje radim uljepšavaju dan, da ih svojom pozitivom izvlačim iz
svakodnevice koja je postala depresivna. Glazba opušta, uveseljava, smiruje, a
ljudski glas svojom ljepotom to sve dodatno zaokruži.
Spaja li uistinu
glazba ljude? Osjeća li se povezanost među ljudima nakon vaših izvedi, koncerata
i predstava?
- Vjerujem da spaja. Iz osobnog iskustva mogu reći da
osjećam povezanost između publike i mene. Bitno je da to postoji jer to je
kazalište. Ni jedan film, serija, snimka ne može nadomjestiti onaj osjećaj kada
stojiš na pozornici, pjevaš, glumiš i kada svu tvoju radost, tugu, razočaranje,
veselje, smijeh, ljubav osjeti onaj koji sjedi ispred tebe i gleda.
Pjevačica u zlatnim poljima
Uhvatili ste se i u
koštac s modelingom za Poljoprivredni institut Osijek. Ove ste godine njihovo
zaštitno lice za kampanju jesen 2021. Recite nam više o tom iskustvu?
-
Do suradnje s Poljoprivrednim institutom Osijek došlo je preko moje prijateljice
Gordane Demirović (dipl. ing. poljoprivrede) koja radi za Institut i na čiju je
inicijativu stigao poziv na koji sam se vrlo rado odazvala. Oni su jedna od
najstarijih hrvatskih institucija u poljoprivredi, postoje 143 godine. Snimali
smo spotove, fotografirala me sjajna Marina Hunjadi, dobro smo se zabavili i
mislim da smo dobar posao napravili. Još jedno novo iskustvo, svašta sam naučila
o ječmu i pšenici, vidjela predivna zlatna polja naše Slavonije i baš me zanima
konačan rezultat.
Kad ne pjevate i ne snimate reklamne kampanje, što
čitate? Uz kakve se naslove opuštate?
- Volim pročitati dobru knjigu i
odlutati u svijet kakav bih voljela da doista postoji. Romantičarka sam u duši,
pa mi nikada nije previše ljubića (Sjećanja jedne gejše, Ponos i predrasude), tu
i tamo me uhvati želja za dobrim krimićem pa pročitam Jo Nesboa. S druge strane,
velika sam ljubiteljica Harryja Pottera, a u ljetnoj kolekciji i torbi za plažu
uz kremu za sunčanje, gin tonic i dobru glazbu uvijek se nađe Alan Ford.