Antonia Budano: Emotivci, kakvi pjesnici jesu, svaku snažnu emociju izliju na papir
Datum objave: 26. lipnja, 2021.
Kolekcionarka osjećaja stihove piše od rane mladosti, a život vodi i vidi
kroz umjetnost. Iako je i sama muza mnogim umjetnicima, ona samostalno korača
pjesničkim stazama otkrivajući pritom emocije koje mnogi od nas nerado pokazuju.
Inspiraciju često pronalazi upravo na svom životnom putu te je do sada objavila
dvije zbirke pjesama. Ako je suditi po navedenom, čini se da je njezin život
pjesma. Je li to život pun ljubavi, čežnje, simpatije, empatije, tuge ili
smijeha, danas nam otkriva pjesnikinja Antonia Budano.
Odmah
na početku, je li vaš život pjesma? Kakav je život pjesnika? -
Naravno, uz mog predivnog Bernarda i preslatku Ruby, lako mi je jedriti uz
vjetar. Majčinstvo me ispunjava, liječi, snaži. Emotivci, kakvi pjesnici jesu,
svaku snažnu emociju izliju na papir. Život pun burnih, unutarnjih previranja.
Erupcija užarenih čestica (riječi) iz duše se skotrlja u stih. Ponekad vesela,
ponekad sjetna, u mirna mirisna jutra nastaje moja pjesma. Metaforički snažnom
poetikom pokušavam iznijeti svoje doživljaje. Duša se oplemenjuje riječju,
lijepom riječju. Predstavit ću se pjesmom.
LJEPOTA U SUZI
PJESNIKINJE
Bistrooka,
kišom suza radosnica
oslobođena.
Bosonoga
tapkam lokvom,
stopala umivam suzama
i mirisnom rosom.
Gologruda, goloruka stala
pred
vjetrove zaborava.
Slike postanka
ljubavi naše lijepe,
ne blijede.
Snoviđenje naviješta
još mnogo
sretnih dana,
pušem u plamičak
za ostvarenje.
Zanijeme usne
duša dok sipa
istinu u vene
iz kojih ti krvi darujem.
Bezvremenu ljepotu kušaj
iz mog nikad ostarjelog srca.
Uistinu lijepo
rečeno. Posljednjih desetak godina ozbiljnije pišete poeziju. O čemu govore vaše
pjesme? - Ljubav je osnovni pokretač moga poetiziranja. Pjesme
govore o ekstazi tijela i emocija. Vrlo su senzualne, iz njih izbijaju emotivni
vodoskoci. Spomenut ću događaj, nakon jedne od mojih promocija u Zagrebu prišao
mi je uvaženi hrvatski književnik, rekavši kako ga se posebno dojmila pjesma Oda
rukama. Pjesmu sam napisala inspirirana muškim rukama, njegovim rukama, rukama
umjetnika. U pjesmi najtananije opisujem TE ruke. Mnogi su spisatelji opjevali
ruke, a moje Ruke našle su se u TOP3 navedenog književnika. I to u društvu Ruku
Vesne Parun i Rundekovih Ruku. Tako različite, a motiv isti. Hvala mu na tome.
Mnogi pjesnici svoje osjećaje bilježe na papiru, malo njih usudi
ih se objaviti. Kod vas to nije slučaj, u vašim pjesmama svjedočimo brojnim
emocijama. Je li riječ o emocionalnom pražnjenju, mentalnom čišćenju, rješavanju
unutarnjih sukoba, želja ili dvojbi?
- Isprepleteno je tu
svega... Pjesnik drukčije poima stvarnost. I kada je sjetno, dodam malo boje i
udahnem nadu u bolje. Tražim mir u nemirima. U završne stihove unosim izvjesnu
vedrinu i blještavilo u slikovne retke. Obećanje tijela, ali i svijeta.
Iscjeljenje.
Pjesnici su energija svakog društva, u svakom se
nalazi jedan takav. Jesu li pjesnici danas neshvaćene duše? -
Rekla bih da jesu, uvijek bili, a tako je i danas. I ne samo pjesnici, umjetnici
općenito. Pada mi na pamet jedan stih, dovršit ću njime ovaj odgovor: "A trebam
te kao pjesnik svoju bol."
Na vašim promocijama i
predstavljanjima značajan je broj gostiju, imate li stalnu publiku, zadovoljava
li vas općenito interes za pjesničkim zbirkama?
- Imam stalnu
publiku i ponekog zalutalog znatiželjnika. Trudim se na dojmljiv način i
auditivno i vizualno taknuti publiku. Zaintrigirati i potaknuti na čitanje
poezije. U detalje planiram promociju, uz uvijek zanimljive goste, glumce,
glazbenike. Interes za pjesničkim zbirkama vrlo je slab, šteta. Jednom sam
prilikom tražila u nekoliko knjižara djela velikog Tina Ujevića, nitko ih nije
imao. Knjigu sam tražila za poklon i nisam imala vremena naručivati s interneta.
Na moje čuđenje kako nemaju ni jedno Ujevićevo djelo, djelatnica mi je
odgovorila kako nemaju interesa za takvom literaturom. Doista poražavajuće s
obzirom na to da se osobno Tinu često vraćam i iščitavam njegove stihove.
Preporučite nam nekoliko imena i zbirki iz svijeta pjesništva na
koje, prema vašem mišljenju, treba obratiti pažnju? - Pablo
Neruda i Federico Garcia Lorca, njih rado čitam i iznova im se vraćam. Enes
Kišević, Rade Šerbedžija, Arsen Dedić, Vesna Parun, Tin Ujević, Dobriša Cesarić,
Dragutin Tadijanović, Miroslav Antić. Rupi Kaur ime je koje je snažno odjeknulo
u pjesničkom svijetu. Od tri njezina izdana naslova, osobno me se najviše dojmio
njezin prvijenac Mlijeko i med.
Osim kroz pjesme, kreativno se
izražavate i pišući za djecu. O čemu je riječ? Kada ih možemo očekivati javno
dostupne? - Riječ je o dvjema slikovnicama i jednoj
ilustriranoj priči za nešto stariji dječji uzrast. Jednu slikovnicu i
ilustriranu priču, naslova Slamonija - legenda o panonskom zmaju, planiram
izdati i predstaviti do kraja godine. Đelo će zasigurno među prvima dobiti
primjerke.