Magistar inženjer računarstva Boris Rauš direktor je i suosnivač full-service digitalne agencije Bamboo Lab. Osim poduzetničkim vodama, kad god stigne, rado putuje svijetom. Ta su mu putovanja otvorila vidike i proširila svijest o suvremenim poslovnim opcijama. Jesmo li uistinu globalno selo i koliko je to selo dostupno svima otkriva nam međunarodni IAESTE trener za kreativno razmišljanje, motivaciju i vođenje udruga.

Poslovna priča vas i vaših partnera počinje putovanjima i željom da suosnivači steknu internacionalna iskustva u radu. Koliko vam putovanja pomažu u poslu? Gdje su vas ona odvela i zbog čega ste se odlučili vratiti?

- Putovanja primarno pomažu svakoj osobi da bolje upozna sebe (makar podsvjesno), a sekundarno da upoznate drugu kulturu i nešto lijepo vidite. Putovanja su za mene duhovno iskustvo gdje iznova upoznajem samog sebe (Gnothi Seauton), te uspoređujem svoj Osijek s velikim i udaljenim metropolama i uviđam po čemu smo bolji, gdje zaostajemo i kako može biti još bolje. Prvenstveno su putovanja utjecala na moja stajališta i na moj karakter te su mi ponudila drukčija iskustva. Karakter i iskustvo koje sam tako stekao svakodnevna su mi pomoć u poslovanju. Ništa manje bitno, kroz putovanja sam upoznao puno ljudi. S nekima od njih danas i poslovno surađujem. To je taj famozni networking o kojemu ljudi pričaju. Svi mi suosnivači Bamboo Laba u jednoj smo fazi svog studentskog života živjeli u inozemstvu radeći na studentskim praksama i poslovima, te smo svi imali prilike ostati putem trajnog zaposlenja ili doktorskog studija. No, kako rekoh, Osijek je po meni odličan za življenje i bilo je logično da se tu otisnemo u poduzetnički pothvat. Iskreno, jedva čekam smirivanje cijele pandemijske situacije kako bih mogao nastaviti s putovanjima, a svim putnicima preporučujem knjigu Bjeguni Olge Tokarczuk.

Čime se bavi vaša tvrtka?

- Tvrtka Bamboo Lab bavi se dvjema glavnim djelatnostima, a to su web-development i digitalni marketing. Radimo razvoj web-stranica, web-trgovina, ali i kompleksnijih web-sustava. Nudimo kompletno rješenje od početne analize, dizajna, developmenta, produkcije i održavanja do unapređivanja web-sustava. U području digitalnog marketinga najviše radimo vođenje društvenih mreža i oglašavanje, kao i produkciju sadržaja za društvene mreže. Među prvima smo u Hrvatskoj prepoznali važnost vertikalnog formata (story) te smo poticali korištenje Snapchat storyja dok ih većina nije koristila, za što smo na Weekend media festivalu i osvojili nagradu SoMoBorac. Osim te dvije glavne djelatnosti, sve se više bavimo edukacijom što kroz formalne edukacije u suradnji s fakultetima i visokim školama što kroz privatne škole i posebne tečajeve pa sve do prilagođenih poslovnih edukacija.

Osijek uspješno razvija granu industrije koja ima šansu biti gospodarska grana spasa. Ipak, dio javnosti žali za davnim vremenima i tvornicama. Kako objasniti građanima da je IT sektor nova Sloboda, Šibicara, Standard…?

- Jedinice lokalne i regionalne samouprave kao i cijela država trebali bi odlučiti koje su strateški interesantne djelatnosti. IT pokazuje kako je sposoban raditi svjetske rezultate i razumno bi bilo nastaviti ulagati u IT kao jednu od strateških grana. Građanima će se to moći pokazati tek kad IT tvrtke budu zapošljavale tu količinu ljudi, za što će biti nužan strani kapital i dolazak stranih tvrtki, kao i drugih tvrtki iz Hrvatske u Osijek. A kako bi IT sektor mogao kvalitetno rasti i funkcionirati, potrebno je više (kvalitetnog) kadra, jer sada je već potražnja iznad dostupnog broja ljudi, što će zahtijevati i otvorenost fakulteta prema poslovima budućnosti.

Nezadovoljni ste (ne)znanjem građana vezanim uz ono što Grad u svom djelovanju može, odnosno ne može činiti. Zanima nas što još Grad može napraviti kako bi IT sektoru bio dodatno privlačan?

- To je samo vrh ledenog brijega. Građani ne samo Osijeka, već cijele države, a i većeg dijela svijeta sustavno su zakinuti po pitanju edukacije o građanskom odgoju, financijskoj pismenosti, političkoj pismenosti, kritičkom razmišljanju. I nisu oni krivi, jednostavno ih se to ne uči. Prosječna osoba ne zna ovlasti gradonačelnika, ne zna kamatni račun i ne razumije poreze. Što se tiče IT sektora, po meni je tu najveći problem konkurentnost. Hrvatska, kao zemlja koja nije među najrazvijenijim zemljama EU-a - ima previsoka davanja iz plaće i na nju u odnosu na ostatak EU-a. Kada bismo to doveli u red, mogli bismo davati zaposlenicima veće plaće, što dovodi do većeg standarda i veće potrošnje, što bi u konačnici odgovaralo i gradu i državi. No to je promjena koja se mora riješiti na državnoj razini. Grad može smanjiti prirez koji nam je jedan od najvećih u državi. Grad ima odlične programe potpora, gdje najviše ističem potporu subvencioniranja prve godine zaposlenja za novozaposlenu osobu s područja Osijeka. Mislim da je to odlična mjera koja privlači ljude u Osijek, a poslodavcima daje priliku lakše zaposliti osobu bez iskustva. Od zanimljivih mjera koje bih volio vidjeti su smanjene cijene vrtića i generalni iskorak prema zelenoj energiji. Pozitivan je primjer uvođenje najma električnih vozila. Takvih mjera može biti još i treba biti još, samo je bitno odrediti smjer u kojem idemo. Jer jako je teško istovremeno nuditi cijeli spektar mjera za cijeli spektar djelatnosti.

Što sa svima onima koje IT sektor zanima, ali su im riječi CEO, ternary operator, frontend i backend developer, keyword planner, UX/UI dizajner, GitHub, Blockchain, Spring Boot, Maven, Docker… potpuno nepoznate, čak zastrašujuće.

- Jednostavan bi odgovor bio: guglajte! Nije problem ne znati, niti se trebamo bojati nepoznatoga. Problem nastaje kad se bojimo istraživati i učiti nova znanja, stvarati nove ideje i buditi nove misli. Nitko se nije rodio sveznajući i sve što trenutno znamo stekli smo tijekom svog životnog puta na lak ili na teži način - i trebamo biti ponosni na taj uspjeh. Cijeli IT sektor jako brzo napreduje, nove tehnologije izlaze na tjednoj bazi i ako želimo biti najbolji, moramo ulagati u pripremu, u znanje, okretati se budućnosti, novim tek nadolazećim tehnologijama. IT je otvoren svima jer je ulazna barijera u tu industriju niska, osnovno znanje o programiranju možete steći laptopom i internetskom vezom. Za većinu su drugih industrija te barijere veće, makar nam sve riječi i skraćenice zvučale poznato. Nemojte da vas nekoliko engleskih fraza uplaši. IT je zabavan i dinamičan svijet.

Nastavnik ste u području društvenih znanosti, znanstvenog polja informacijske i komunikacijske znanosti na Akademiji za umjetnost i kulturu od 2020. Koje vještine želite prenijeti studentima?

- Službeno predajem od 2020., a prijašnjih sam godina često bio gost predavač. Dolazim iz obitelji prosvjetnih radnika, i kad sam jednom nadvladao svoju tremu od javnih nastupa, zavolio sam predavanja. To najviše dugujem udruzi IAESTE koja mi je omogućila držanje raznih edukacija po cijeloj Europi, ali i svijetu. Studentima govorim da pravo učenje tek kreće kada završe fakultet i da maksimalno uživaju u studentskim danima. Pokušavam ih potaknuti da shvate gdje pripadaju, gdje žele biti i kakvi žele postati. Neke od njih čekaju velike stvari zasigurno, jer su to divni mladi umovi. Napominjem da se nikad ne zadovolje ponuđenim, da pomiču svoje granice, da se izdignu iz svoje zone komfora, makar se opekli. Bit će jači i bolji.

Skupljate stripove te ih u maniri pravih strip-junaka držite na tajnoj lokaciji. Kakve stripove volite? Jeste li pregledali zbirku GISKO-a?

- Shvatio sam da zapravo volim strip kao formu, i ako je strip kvalitetan, bit će mi drag. Naravno da ima određenih koji su mi draži, ali teško ih je izdvojiti. Načelno volim kompleksnije stripove koji govore o životu i životnim situacijama, te bih svakako izdvojio Mausa Arta Spiegelmana i Svagdanju borbu Manua Larceneta kao stripove koji su zacementirali moju ljubav prema stripu. Naravno da sam pregledao zbirku GISKO-a, koja je fantastična, ali usudio bih se reći lošija od moje! Sreća pa je moja dobro skrivena.