Magistar kulturologije i medijske kulture, veliki zaljubljenik u grad Osijek, strastveni navijač Nogometnog kluba Osijek, dobro poznati glas s mnogih radiopostaja i, možemo slobodno reći, kultnih emisija te odnedavno poduzetnik, Marin Bilandžić, govori nam o ljubavi prema pisanju, poslovnim projektima, kulturi u Osijeku, knjizi i čitanju.

Još u srednjoj školi otkrivate ljubav prema pisanju, a dolaskom na fakultet i onu prema radiju, koju ste počeli njegovati kao suradnik na HRT - Radiju Osijek. Kada ste počeli brusiti svoj novinarski talent, tko su vam na tom putu bili mentori i uzori? Gdje vas danas možemo slušati?

- Tako je. U srednjoj sam školi zapravo otkrio ljubav prema pisanju, a s obzirom na to da sam odlazio na koncerte, želio sam to dvoje spojiti i tako sam počeo pisati za lokalne portale. Tu se onda razvila ljubav i prema novinarstvu. Srećom, u Osijeku je 2009. godine pokrenut Odjel za kulturologiju, tada Sveučilišni interdisciplinarni preddiplomski studij Kulturologija, koji je imao i smjer Medijska kultura. Upisao sam ga (i završio ga u roku) i tako došao do prilike raditi na jednom jakom mediju, a to je Radio Osijek. Krenuo sam kao student u emisiji Brtva glave, a zatim i nastavio raditi kao vanjski suradnik. Više od osam divnih godina proveo sam na HRT-u i teško je sada posebno nekoga izdvajati, ali moram spomenuti Ivanu Erhardt Draganić, koja nas je sjajno usmjeravala na početku studija, zatim Hrvoja Šimunovića, koji je novinarski oblikovao i mene i moje kolege i uz kojeg smo uistinu puno toga naučili, te Davora Lončarića, koji mi je dao priliku da ozbiljnije počnem raditi na radiju, uz prve autorske ugovore. Nakon Radija Osijek, godinu sam dana radio i na Laganini FM-u (bivši Gradski radio) uz svoje kolege s kojima sam bio u Brtvi glave Anu Barišin i Vlatka Franjina. Trenutno sam uzeo pauzu od novinarstva i posvetio se drugim stvarima.

Uz novinarski posao, pokrenuli ste i vlastiti obrt naziva Marin Media? Čime se bavite, s kojim se izazovima danas kao mlada osoba susrećete u poduzetničkim vodama?

- U travnju 2018. godine odlučio sam se na taj korak. Otvorio sam vlastiti obrt, kao što ste već spomenuli, Marin Media. Bavim se ponajprije javnim nastupima, vodim razne konferencije, snimam radijske spotove, reklame, radim i novinarske zadatke, a vodim i odnose s javnošću Urban Festa Osijek. Lijep je to posao, jer radeći ga imao sam prilike upoznati mnoštvo ljudi, surađivati s poznatim umjetnicima, mladim i uspješnim ljudima iz svih krajeva Lijepe Naše, a i šire. S obzirom na to u kakvom trenutno vremenu živimo vezano uz koronakrizu, svaki je dan novi izazov. Jednostavno je preko noći u ožujku sve stalo i još uvijek osjećam težinu svega toga jer sam usko vezan uz industriju koja je i dalje teško pogođena ovom situacijom. Nema više toliko koncerata, festivala, konferencija, ali ipak gledam pozitivno i vjerujem da ćemo ponovno sljedeće godine uživati u onome u čemu ove nismo mogli.

Unatoč problemima koje je COVID-19 donio svima, posljednjih smo vas tjedana mogli susresti kao voditelja, organizatora i suradnika brojnih događanja u Osijeku i okolici. O kakvim je programima riječ? Pripadate mlađoj urbanoj populaciji, recite nam, ima li "života" u Osijeku? Nudi li grad dovoljno?

- Znam reći kako je od svibnja do rujna zapravo moje doba godine. Nije to toliko daleko od istine i zaista uživam u tom ljetnom razdoblju jer posla ima doista puno. Ova je godina nešto drukčija, ali, recimo, rujan je bio zaista pretrpan i to me ispunjavalo jer volim takav ritam rada, ipak je sve to dio posla koji volim raditi. Mogli ste me vidjeti na Wine&Bike Touru u Erdutu, Urban Festu Osijek, Eko festu, na već dobro poznatim In Da Sofa projektima, zatim na Festivalu prirode i biciklizma... Bilo je uistinu svega u rujnu. Trebalo je nadoknaditi sve ono što nismo mogli odraditi zbog već spomenute situacije. Naravno, moram istaknuti kako često surađujem s kreativnom agencijom Adverta, Ivanom Grgićem, Nikolinom Pokorić i Marinom Selešom, koji su me na neki način i uveli u ovaj posao kojim se danas bavim - i hvala im na tome. Na pitanje o tome ima li "života" u Osijeku, bit ću kratak i jasan - ima! Smatram da Osijek nudi doista za svakoga ponešto, čak i u ovim zahtjevnim uvjetima. Ljudi se trude koliko mogu i smatram da ovaj grad ima sadržaja, usudio bih se reći, čak i više od gradova koji su nešto veći od Osijeka. Naravno da uvijek može bolje, ali i sami građani mogu pridonijeti boljitku činjenicom da češće odlaze u šetnje gradom, parkovima, vožnje biciklom uz Dravu, jer i na taj se način grad "oživljava".

Često na društvenim mrežama ističete ljubav prema gradu, NK-u Osijek, ne propuštate priliku promovirati lokalpatriotizam. Čini li vas ta ljubav snažnijim i poduzetnijim? Kakvu budućnost očekujete za sebe u Osijeku?

- Isticanje ljubavi prema gradu na društvenim mrežama najmanje je što mogu učiniti za Osijek. Imam puno prijatelja i znanaca koji nisu iz Osijeka, čak ni iz Hrvatske, i onda im na takav način pokušavam dočarati koliko je Osijek prekrasan grad s divnim ljudima. Naravno da sam samim time i veliki navijač NK-a Osijek, jer prije svega to je klub iz grada u kojemu sam rođen i u kojemu živim i radim. Moram priznati da si teško mogu zamisliti vikend bez utakmice i tog "folklora" prije i nakon utakmice, s ekipom koju imam. Trenutno se vidim u Osijeku, ali nikada ne znaš kakve život nosi priče. Fokusiran sam prije svega na posao ovdje i kako kroz taj posao mogu nekako dati doprinos gradu, jer smatram da je to odgovornost svih nas koji ovdje živimo i radimo.

Vaš vas posao tjera na stalno učenje, svladavanje novih vještina i stjecanje znanja. Koju stručnu literaturu savjetujete konzultirati vašim kolegama, budućim medijskim djelatnicima?

- Prije svega želim poručiti svim studentima, budućim kolegama medijskim djelatnicima, da puno čitaju i upijaju. Osobno sam u vrijeme studija više čitao knjige iz pop-kulture, iz područja koje je mene najviše zanimalo, a to su supkulture (glazba, film, strip...). Nije baš stručna literatura, ali mene su se posebno dojmila sljedeća dva naslova, a riječ je o knjizi Mirka Kovača Elita gora od rulje te knjizi koju sam pročitao tri puta, autora (nažalost pokojnoga) Ante Perkovića Sedma republika. Toplo preporučujem obje knjige svima, ali i čitanje općenito. Mnogi nisu ni svjesni koliko nas to obogaćuje, pogotovo u današnjem ubrzanom načinu života. Kad god možete, uhvatite vremena za sebe i knjigu.

Iza vas je dinamičan poslovni mjesec, što čitate kad se odmarate, za kojim žanrom najčešće posežete? Možete li preporučiti nekoliko kvalitetnih jesenskih naslova?

- Uhvatio sam sada vremena da konačno dovršim posljednju knjigu koju sam kupio, a riječ je o knjizi Zamisli život... autora Dušana Vesića. U toj knjizi Vesić prati prvu generaciju novoga vala s kraja 70-ih godina 20. stoljeća, koja je promijenila rock-scenu u Jugoslaviji, donijela novu osjećajnost i postavila nove standarde kreativnosti. Preporuka svima, možete puno naučiti iz te knjige, ali i puno se nasmijati jer je prepuna anegdota iz onoga vremena. Općenito volim čitati publicistiku, pa se tako u mojoj nazovibiblioteci mogu pronaći uglavnom publicistički naslovi. Također, veliki sam zaljubljenik u povijest, pa bih izdvojio dva vrlo zanimljiva naslova - knjigu Roberta M. Edsela Odred za baštinu, u kojoj autor priča o ljudima koji su pronašli, spasili i sačuvali neprocjenjivo umjetničko blago i baštinu čovječanstva, te već poznatu Afera Živago autora Petera Finna i Petre Couvee. Hladni rat, ideološke borbe između Istoka i Zapada - o tome je riječ. Eto, to bi bile moje preporuke, ali prije svega moram dovršiti Zamisli život Dušana Vesića.