Datum objave: 8. kolovoza, 2020.
Dekan Ekonomskog fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, prof.
dr. sc. Boris Crnković, najmlađi je dekan u povijesti tog fakulteta. Na
navedenom je fakultetu uz uvod u ekonomiju, globalizaciju i menadžment predavao
i agrarnu ekonomiju te ekonomiku poljoprivrede. Zbog svih gorućih pitanja
vezanih uz gospodarstvo, poljoprivredu i obrazovanje, rekli bismo, pravi čovjek
na pravom mjestu.
NEPREDVIDLJIVI
SVIJET Koliko je teško predvidjeti gospodarske potrebe i u
isto vrijeme kroz studijske programe uspješno usmjeriti nove generacije budućih
ekonomskih stručnjaka?- Obrazovni je sustav u cjelini već duže
vrijeme u vrlo izazovnom razdoblju. U današnjem društvu koje je utemeljeno na
inovacijama i znanju, koje se stalno mijenja i koje je u svim, a posebno
tržišnim aspektima, izloženo značajnoj globalnoj konkurenciji, koje upravo zbog
tih stalnih promjena stvara brojne mogućnosti za uspjeh, ali i brojne prijetnje
neuspjehom, u društvu koje je izloženo raznim političkim, ekonomskim i
tehnološkim izazovima, izvor konkurentske prednosti svake zemlje trebali bi biti
snalažljivi, inovativni i kreativni, i u ključnim vještinama educirani
stanovnici. Veliki je to izazov za obrazovni sustav. Naime, ako pogledamo neke
od poslova koji su danas najtraženiji na tržištu, veliki broj njih prije deset,
ili 20 godina, uopće nije postojao. Informacije i znanje kojim danas raspolažemo
rastu eksponencijalnom brzinom, u posljednjih se nekoliko godina količina znanja
toliko povećala da ju možemo usporediti s količinom znanja nastalom u protekla
dva tisućljeća. Već danas prosječan zaposlenik u najrazvijenijim zemljama
tijekom karijere mijenja posao više od deset puta. Svijet se iznimno brzo
mijenja, a veliko je pitanje koliko se toj promjeni uspijeva prilagoditi
obrazovni sustav?! Obrazovni su sustavi vrlo tromi i teško se prilagođavaju,
posebice kada je teško prepoznati u kojem će smjeru budućnost
ići.
Okosnica vašeg programa je i bolja suradnja s realnim
sektorom, poticanje nastavnika na izvrsnost i pokretanje cjelovitog studijskog
programa na engleskom jeziku. Koliko ste od navedenog već uspjeli
ostvariti?- Sretan sam i zadovoljan što smo na prošloj sjednici
Fakultetskog vijeća usvojili potpuno novi studijski program koji će se moći
izvoditi na engleskom jeziku. Veliki je to bio posao i zahvaljujem svim
kolegicama i kolegama koji su na programu radili. Program smo radili po uzoru na
najbolja svjetska sveučilišta, a tijekom izrade konzultirali smo poslodavce u
okruženju, članove našeg Gospodarskog savjeta koji smo osnovali prošle godine,
udrugu poslodavaca, naše alumnije, ali i same studente koji su dali brojne i
dobrim dijelom prihvaćene sugestije. Uz osnovna ekonomska znanja koja program
nudi, trudili smo se u programu poraditi i na razvijanju vještina kod studenata
koje su trajne i koje će omogućiti bolje snalaženje u budućem nepredvidljivom
svijetu. Spomenut ću ovdje samo neke od njih kao što su vještine kreativnosti i
poduzetničkog razmišljanja koje su najuže povezane s otvaranjem novih radnih
mjesta. Mnoga najbrže rastuća poduzeća i industrije u nastajanju oslanjaju se na
kreativni kapacitet radnika - sposobnost nekonvencionalnog razmišljanja,
propitivanje sadašnjeg stanje i zamišljanje novih
scenarija.
Kakva je, prema vašem mišljenju, ekonomska situaciji u
Slavoniji? Što učiniti da se poveća produktivnost i profitabilnost
poljoprivrede?
- Svjesni smo svi situacije, i ona je definitivno
daleko od dobre, ali ne dopuštam da se o Slavoniji govori kao o nekakvom
slijepom crijevu Hrvatske. Rekao bih da po pitanju gospodarske situacije, a i po
pitanju iseljavanja, stanje u Slavoniji nije ništa bolje, ili gore, u odnosu
prema ostatku Hrvatske, naravno, ako izuzmemo Zagreb i Istru. Tako je u javnosti
malo poznato da je primjerice iz Rijeke i u apsolutnom i u relativnom broju
iselilo mnogo više stanovnika nego iz Osijeka, ili da je BDP po glavi stanovnika
Osječko-baranjske i Splitsko-dalmatinske županije gotovo isti. Pitam se kakav je
onda standard života Splićanina koji prosječni kvadrat stana plaća 2000 eura u
odnosu prema standardu Osječanina koji prosječni kvadrat stana plaća 1000 eura?
Dakle, nije sve tako crno, ali nije sve ni crno-bijelo. Nažalost, i mi Slavonci
pridonijeli smo stvaranju te slike besperspektivnosti Slavonije, a to je ono što
trebamo mijenjati, jer bez optimizma teško je išta pokrenuti. Naravno, ne želim
da me se pogrešno razumije, stanje je teško, ljudi doista odlaze, gospodarstvo
je u problemima, ali ništa više u odnosu prema drugim dijelovima Hrvatske.
Poljoprivreda svakako jest, i treba biti, okosnica gospodarstva Slavonije, ali
poljoprivredu trebamo promatrati isključivo kao biznis i tako se ponašati. Imamo
izuzetne primjere uspješnih poljoprivrednih poduzetnika koji su pokazali kako se
uz primjenu naprednih tehnologija proizvodnje može uspjeti.
IT
sektor i poljoprivreda samo su neki od gospodarskih potencijala koje grad Osijek
i Županija moraju iskoristiti. Mogu li se te dvije grane povezati, i imamo li za
to dovoljno kvalitetnog kadra?- Apsolutno! Osijek je
sveučilišni grad s kvalitetnim fakultetima koje školuju izvrsne studente. Ono
što nama svima u Slavoniji nedostaje jest mala doza optimizma i ponešto
samopouzdanja kako bismo se pokrenuli. Mislim da je tu ključ svega, vratiti
slavonskom čovjeku vjeru u sebe, jer samo optimizam je ono što nas može
pokrenuti. Osijek je već danas prepoznat kao grad koji značajne napore ulaže u
razvoj IT sektora, i koji u tome ima izvrsne rezultate. Vjerujem da zajedničkim
radom i suradnjom svih dionika možemo tu poziciju dodatno učvrstiti. U
poljoprivredi već jesmo lideri, ali ono što našoj poljoprivredi nedostaje,
izuzev nekoliko uspješnih primjera, nadgradnja je u smislu prehrambene
industrije koja je ta koja daje višu dodanu vrijednost. Trebamo raditi na tome
da poljoprivreda ne bude samo sirovinska baza za prehrambenu industriju izvan
Slavonije, nego da i Slavonija bude ta koja će proizvoditi i finalne proizvode
više dodane vrijednosti.
PRIRODA I
OBITELJ
Odmor nalazite u obilaženju ljepota Baranje, veliku
pozornost poklanjate ozelenjivanju vaše okućnice i provođenju slobodnog vremena
s djecom? Tko je bolji u šahu, sin ili vi?- Da, vikende
provodim uglavnom s obitelji u dvorištu, kosim travu, uređujem vrt..., a to je
nešto što me opušta, u čemu uživam, i što mi omogućava pražnjenje nakupljenog
stresa. A i lijepo je uživati u rezultatima rada u vrtu. Nedjeljom često
sjednemo u auto i uputimo se negdje u Baranju, pa otkrivamo netaknutu prirodu. I
supruga, i djeca, i ja volimo prirodu i uživamo u svakom trenutku koji skupa
provedemo u prirodi. Stariji je sin jako dobar u šahu, borba je uvijek
neizvjesna. A mlađi sin, koji ima četiri i pol godine, uvijek me pobijedi,
naravno, igramo prema njegovim pravilima igre (smijeh).
Kakve vas
knjige opuštaju i koje biste naslove svakako preporučili?
-
Izdvojio bih tri područja knjiga koje čitam. Prvo je vezano uz moje usko
područje znanstvenog interesa, a to je opća ekonomska teorija, i tu bih mogao
izdvojiti jedan od svježih naslova, knjigu Cijena profita, nobelovca Josepha
Stigliza, koji propitkuje, a ujedno i kritizira sadašnje stanje globalnog
kapitalizma koji je, prema njegovu mišljenju, u dubokoj krizi te nudi rješenja
kako bi se isti revitalizirao kao značajno socijalno osjetljiviji sustav. Drugo
je područje razvoj menadžerskih vještina koje su mi nužne u poslu koji obavljam.
Tu bih izdvojio knjigu 7 navika uspješnih ljudi, Stephena R. Coveya, u kojoj se
na vrlo zanimljiv način, uz brojne anegdote, ukazuje na navike s pomoću kojih si
i u poslovnom i u privatnom životu možemo olakšati ostvarenje naših ciljeva.
Treće je područje književnosti, tu češće posežem za klasikom. Izdvojio bih
Orwelovu Životinjsku farmu, koja na satiričan način propitkuje pitanje
društvenog uređenja.