Toni Vlaškovac, mladi osječki barber, u uređenje svoje brijačnice Tonino Barbieri uložio je puno truda, energije i financijskih sredstava. Rezultati su svjetski, usluga vrhunska, a atmosfera opuštajuća i ugodna. Toni smatra kako uređivanje kose i brade nije samo poziv, barberstvo je za njega posebna kultura i način života koji okuplja i spaja ponajbolje od onoga što život nudi.

Vaša je brijačnica vrlo brzo nakon otvaranja postala veliki hit. Imate li posla, stvaraju li se redovi, lista čekanja? Imate li već stalne klijente?

- Od prvih dana otkako sam se uhvatio mašinice i škara moja obitelj i najbliži prijatelji bili su "pokusni kunići" koji su me vjerno pratili i bodrili dok sam učio zanat. To mi je puno značilo. Postupno, tijekom godina iskustva, ostvario sam brojna prijateljstva i kontakte, upoznao more dobrih ljudi. Brijačnica je apsolutno hit u gradu jer je unikatna i estetski drukčija od drugih. Ali volio bih naglasiti da nam je kvalitetna usluga za svakog klijenta na prvom mjestu. I zbog toga vjerujem da posla imamo sve više. Od prvog dana brijačnice imam stalne klijente, kojih je sve više, a i dalje imam samo dvije ruke kao na početku. Zato sam odlučio dati priliku mladim ljudima koji imaju entuzijazma da nauče od mene bar onoliko koliko ja znam i preuzmu dio posla. Zajedno rastemo i učimo. I to je ono u čemu najviše sada uživam. Liste čekanja su ponekad nevjerojatne. Što nas je zapravo natjeralo da dignemo posao na još višu razinu, uvodimo online rezervacije. Koliko god se protivili tome, jer ipak pisanje termina po starom načinu u takozvanu teku ima svoje čari i uklapa se u cjelokupnu priču oživljavanja duha starih brijačnica.

Koliko puta mjesečno moderni muškarac, koji drži do svog izgleda, brkova i brade treba uređivati svoje lice? Jesu li im u Osijeku dostupni preparati za njegu i oblikovanje brkova i brade? Koliko je i je li to skup "sport"?

- Svaki bi muškarac u prosjeku trebao jednom do tri puta mjesečno posjetiti bricu. A što se preparata tiče, u Osijeku su itekako dostupni. Mi u brijačnici imamo svega, od onih domaće do onih strane proizvodnje. Ali uvijek prednost dajemo domaćem proizvodu, pa bih istaknuo jednu osječku poduzetnicu koja je stvorila kvalitetno ulje za bradu, balzam, sapun i još puno toga. Podržavam sve što je naše, a napravljeno je s ljubavlju. Može i ne mora biti skup "sport". Sve ovisi o ukusima i mogućnostima. Recimo, mi raspolažemo uljima za bradu koja stoje od 100 do 300 kuna.

Prostor ste uredili moderno, ali s vintage detaljima, sve upotpunjuje zanimljiv namještaj. Sve odiše old school glamurom i miriše na negdašnja usporenija vremena. Recite nam više o inspiraciji i samom procesu uređenja. Gdje ste nabavili sve zanimljive detalje?

- Ono što se mora izdvojiti u cijeloj priči oko uređenja je ručno rađeni namještaj po mjeri od hrasta starog više od 100 godina. Svaki drveni komad namještaja u brijačnici je nekad bio komad jedne od starih drvenih hrvatskih kuća kojih danas ima sve manje. Unutrašnjost prostora ima posebnu toplinu i miris. Inspiraciju oko uređenja dobio sam od svog najboljeg prijatelja. On je zaljubljenik u ručni rad drvetom, kao ja britvom i škarama. Zajedno smo odrasli i skupa sanjali moju brijačnicu uređenu njegovim namještajem od starog hrasta. Cijeli projekt nije bio nimalo jednostavan. Iznajmio sam poslovni prostor u Retfali, u kvartu u kojemu sam proživio svoju mladost i odrastanje. Počeli smo od temelja, stavljali smo na papir želje i ideje. U konačnici, cijeli je proces trajao šest mjeseci. Puno se ljudi uključilo u priču već od samog početka. To je nešto zbog čega sam svima njima doživotno zahvalan. Prikupljanje starih fotografija, alata, dokumenata, suvenira, šešira trajalo je duže od šest mjeseci, koliko je trajalo samo uređenje prostora. Neke stvari mi je davno netko poklonio, nešto sam kroz godine pronalazio slučajno i skupljao malo-pomalo bez nekog određenog cilja. Na kraju se nakupilo. Posjećivao sam redovno Sajam antikviteta u Tvrđi, a ono što nećeš naći nigdje, nalazi se na osječkoj glavnoj tržnici. Neke sam stvari naslijedio i od svog djeda koji je bio kvartovski brico. U skorašnje će vrijeme sve više takvih detalja s dugom tradicijom upotpunjavati našu brijačnicu. Cilj nam je da naši klijenti budu zadovoljni i da odlazak brici shvaćaju kao svojih tzv. 5 minuta za uživanje i odmor od svakodnevnih briga.

Barberstvo nije samo trend, za dobro obavljanje posla potrebno je konstantno raditi na sebi. Ulažete li u edukacije, gdje se održavaju, kakvi su i tko su edukatori? Pratite li svjetske trendove i imate li uzore?

- Kao u svakoj, tako i u brijačkoj struci kako bi ostvario neki uspjeh, moraš ulagati u sebe. U školi svi naučimo manje-više isto, bar što se teorije tiče. Bit je u tome koliko će svaki učenik individualno posvetiti vremena i truda izvan škole da bi izučio/la zanat. Naime, oni koji idu na edukacije, ulažu u sebe i svoje znanje, najčešće i budu prepoznati. Recimo, mi smo specijalizirani isključivo za mušku populaciju svih dobi. Nudimo usluge muškog šišanja, brijanja i uređivanja brade. Posjećujem svake godine najveći regionalni frizerski festival. Uvijek sam ciljao na seminare koji se odnose na mušku populaciju i u tome sam se razvijao sve ove godine. Također, tema jednog seminara bila je psihologija i komunikacija s klijentom. Sve su to stvari koje su iznimno važne, a može ih se pročitati i naći u knjigama. Učio sam zanat od mnogih majstora. U Hrvatskoj ima puno kvalitetnih frizera i brica. Iz godine u godinu sve je više domaćih edukatora i vrhunskih majstora. Ne bih nikoga izdvajao, jer je velik broj kolega koje cijenim i pratim na ovim prostorima. Ne mogu se još pohvaliti nekim edukacijama na svjetskoj razini, ali težim tome da ću jednog dana i to proći. U budućnosti mi je želja otići na akademiju u Englesku, Portugal i Nizozemsku. Imam, naravno, idole. Spomenut ću gospodina Farzada iz Canade, jedan od najjačih majstora s britvom na svijetu.

Uz praktični dio edukacije, postoji li i onaj u kojemu istražujete stručnu literaturu, članke, časopise, možda nešto vezano uz pristup klijentu, popularna psihologija i slično?

- Postoji knjiga koju sam pročitao i koja mi je puno značila. Zove se Kako postati fantastičan frizer Alana Austina Smita. To je knjiga koju je dobro pročitati čak i ako nemaš veze s frizerstvom. Vrlo je poučna i opširna. Natjerala me je da drukčije razmišljam. Proučavao sam i pratio uspješne ljude što u mojoj, što u drugim strukama. Ne pratim često portale, više sam vremena proveo na YouTubeu. Ondje se također može naći kvalitetan materijal.

Kad ne radite i ne istražujete nove trendove, kako se opuštate, čitate li u tim trenutcima i što? Koji žanr preferirate i imate li neke naslove koje biste preporučili našim čitateljima za nadolazeće ljetne dane?

- Za sada puno radim i u slobodno vrijeme najčešće spavam. Srećom, radim ono što volim, pa ne mogu reći da mi je život nezanimljiv. Opušta me vožnja biciklom, odlazak u prirodu, šetnja, sport. Samo da sam u pokretu. A ponekad mi dobro dođe i da upalim neku igricu, tad se potpuno isključim iz realnog svijeta. Knjige koje čitam uglavnom su edukativnog karaktera. Kad me nešto osobito zanima, onda o tome puno čitam. Trenutno vrtim dvije knjige, jedna je naslovljena Moć sadašnjeg trenutka Eckharta Tollea, a druga Bogati otac, siromašan otac Roberta T. Kiyosakija. Obojica su poznati pisci i imaju više knjiga koje mi se sviđaju i koje su mi interesantne. Nisam veliki fan čitanja, no ipak smatram da se iz knjiga može jako puno naučiti.