Muzejska pedagoginja Jesenka Ricl diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Dugi je niz godina radila kao neovisni profesionalac u zvanju restauratora arheološke keramike, osniva Hrvatsko društvo kulturnog turizma, a danas radi i djeluje na podizanju svijesti o važnosti kulture u Muzeju Slavonije. O planovima za blisku budućnost, kulturi u Osijeku, čitanju i knjigama razgovaramo s jednom od kreatorica novog muzejskog pristupa osječkoj javnosti.

Vaše je područje djelovanja između ostalog kultura i kreativne industrije, razvoj kulturno-turističkih proizvoda s posebnim naglaskom na regionalno i zajednicu. Primjetan je i u javnosti vidljiv iskorak Muzeja Slavonije kada je riječ o brojnim aktivnostima namijenjenim svim dobnim skupinama. Tko sudjeluje u njihovoj promociji, jeste li uveli nove načine obavještavanja, razradili strategiju ili metode pojavnosti?

- Veseli me što građani i naši partneri primjećuju osvježenje posljednjih godina u Muzeju Slavonije. Voditeljica sam Odjela edukacije i promidžbe, ujedno i muzejska pedagoginja. Zadužena sam za osmišljavanje, organizaciju i provođenje raznovrsnih edukativnih programa za sve dobi. U tome mi veliku podršku daju kolege muzealci kroz prijedloge tema i osobno uključivanje. U mom se timu nalaze i studentice Filozofskog fakulteta u Osijeku, Petra i Valentina. One su osvježenje i cijenjena podrška. Veliki dio radnog vremena provodim uređujući profile Muzeja na društvenim mrežama i mrežnoj stranici. Promovirati Muzej bez budžeta uistinu je veliki izazov. Vjerujem da je to ujedno i razlog što smo prije svega prepoznati u lokalnoj zajednici, Osijeku i okolici, a rezultati su kontinuiranog rada proteklih godina itekako vidljivi i mjerljivi. Preostali dio vremena surađujem s međunarodnim partnerima u projektima iz Erasmus programa, koji nam omogućuju i svojevrsnu slobodu, poput izrade virtualnih šetnji u suradnji s osječkom tvrtkom Culex. Napokon smo započeli digitalizaciju muzejskih izložbi. Bez financijskih sredstava Europske unije, zbog limitiranih budžeta Ministarstva kulture, ne bismo bili u mogućnosti doskočiti izazovu tijekom pandemije koronavirusa i za javnost zatvorenih muzeja. Nevjerojatno je koliko puno vremena provodim za računalom i u kojem se smjeru okrenuo posao osobe zadužene za promociju. Rekla bih da ponekad pretjerujem. Komunikacija s našim korisnicima ne prestaje nakon 16 sati. Današnje su generacije naviknule na brze odgovore i reakcije. Pokušavam manje raditi nakon radnog vremena, no kako to izbjeći ako se bavim razvojem publike. Muzej Slavonije je nacionalni muzej, općeg tipa, a u budućnosti ga vidim kao krajnje odredište za većinu posjetitelja istočnoj Hrvatskoj. Preseljenjem u obnovljeni prostor Donje oružarne u osječkoj Tvrđi posjetitelji će kroz stalni postav doživjeti posebnosti našeg zavičaja. U tijeku je izrada dokumenata s jasno definiranim ciljevima kakav muzej želimo biti. Uzbudljivi dio reorganizacije poslovanja tek slijedi. Maštam kako će u Muzeju jednog dana biti zaposleni producenti koji će se baviti tematskim cjelinama i razvojem novih proizvoda za publiku.

Sudjelovanje djece i mladih u muzejskim edukacijama potiče njihovu znatiželju, osobni identitet, kroz neformalni pristup uče o vrijednostima kulturne baštine. Koliki je interes za radionicama, kakvi su planovi Muzeja za nadolazeće dane, ljeto, programe, izložbe?

- Adventske, uskrsne i ostale tematske radionice uvijek privuku maksimalan broj sudionika. Posebno sam sretna što veliki broj sudionika rado sudjeluje u tematskim, tradicijskim radionicama u kojima su voditelji naši partneri. Želja i ljubav prema tradiciji ipak ne nestaje. Kako opisati atmosferu radionice ukrašavanja medenjaka u kojoj istovremeno sudjeluje baka s unukom, teta s nećakom, zaljubljeni mladi par ili cijela obitelj? U vrijeme segmentacije tržišta i dijeljenja na dobne skupine, muzej postaje mjesto spajanja. Divno, zar ne? Ne postoji veća vrijednost u očuvanju kulturne baštine od prenošenja znanja o umijeću ili tehnici, o crticama iz života majstora, o povijesti i kulturi našeg zavičaja. Godina 2020. nas je iznenadila. Pažljivo pratimo daljnji razvoj događaja, a muzejske ćemo programe prilagoditi postojećoj situaciji. U ovo doba godine najveći broj posjetitelja čine djeca i mladi, koji u muzej stižu kroz organizirani grupni posjet. Nažalost, svi su ti posjeti otkazani. Ipak, mjere popuštaju, a to znači da ćemo se uskoro ponovno družiti s našim korisnicima. Veseli me to! Muzej nisu isključivo muzejski predmeti. Muzej su ljudi!

Je li među građanima dovoljno prepoznata muzejska baština i kulturni potencijal Osijeka? Koliko je on iskorišten i što se može učiniti da bude još više?

- Krećem se u sebi sličnom okruženju, pa zaključujem da moji prijatelji, kolege i partneri itekako cijene bogatstvo muzejskoj fonda, ali i ukupni kulturni potencijal Osijeka i okolice. U posljednje smo vrijeme svjedoci kapitalnih ulaganja u razvojne projekte poput obnove osječke Tvrđe i osječkog secesijskog niza do lokalnih projekata suvremene i globalne tematike poput Muzeja osobnih priča. Postajemo svjesniji da baština nudi neiscrpan izvor inspiracije za nove proizvode. Bezbroj je priča zbog kojih smo poželjeli posjetiti Egipat, Pariz ili Istru. Koja je naša priča? Nedavno je urednik turističkog portala hrturizam.hr Goran Rihelj izjavio: Prodaj mi priču, a ne proizvod. Kaže kako je to mantra storytellinga. Potpuno se slažem s njim. Pričajmo priče, jedni drugima. Dobra priča prodaje proizvod. Autentična priča potiče na radoznalost. A takvih je priča u Muzeju Slavonije itekako puno, oko 300 tisuća, koliko je i muzejskih predmeta.

Muzej Slavonije ima i vlastitu knjižnicu. Vrijednost je građe neprocjenjiva, no je li njezin potencijal dovoljno iskorišten? Koliko često za potrebe vlastitih projekata istražujete dostupne zbirke?

- Naša je knjižnica neiscrpno blago Muzeja Slavonije. Voditeljica odjela, dr. sc. Marina Vinaj, i kolegica Ivana Knežević Križić su čarobnice. Način na koji uspijevaju voditi brigu o cjelokupnom knjižnom fondu je nevjerojatan s obzirom na to da govorimo o više od 130 tisuća jedinica knjižnične građe. Impresivno, zar ne? Odjel knjižnice polazišna je točka za sve, i to ne samo za nas djelatnike nego i za ostale korisnike, od učenika i studenata do znanstvenika, povjesničara ili ljubitelja antikviteta. Kolegice će se složiti da je zlatno doba Odjela pred nama. Digitalizacijom knjižnične građe omogućit će se uvid u bogatstvo i raznolikost fonda.

Visoko ste obrazovana osoba s brojnim osobnim, ali i poslovnim interesima i projektima. Koliku važnost za vas i vaše cjeloživotno obrazovanje imaju knjige i čitanje? Kakvu stručnu literaturu najčešće konzultirate i kako dolazite do nje?

- Knjiga, tiskana ili elektronska, zauvijek će ostati ključni izvor informacija. Jasno, digitalna se izdanja sve češće koriste, a jedan od razloga je i digitalizacija svijeta oko nas. Najčešće čitam stručnu literaturu u digitalnom obliku, na hrvatskom ili nekom drugom stranom jeziku.

Slobodnog vremena uglavnom svima nedostaje, ipak, uspijete li pročitati nešto sebi za dušu, koji žanr preferirate i koristite li pri tome usluge Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek?

- Otkako je kćerkica naučila čitati, pratim dječja izdanja. Iskreno, čitati trebamo više. Volim čitati putopise. Nekoliko je domaćih autora koje sam popratila na njihovu putovanju. Divno je što se većina putopisaca bavi fotografijom. Povezati pisanu riječ s prizorom dodatni je doživljaj. A je li mi nešto od putopisa promaknulo, provjerit ću u našem GISKO-u.